NAJOTROVNIJE FRAZE koje jedan roditelj može poručiti svojem djetetu

Da bi dijete voljelo sebe, potrebno je da se osjeća voljeno i prihvaćeno kroz verbalne i neverbalne poruke koje dobiva za odrastanja od prvih dana, prije svega od njemu najvažnijih figura – mame i tate. Naime, samopoštovanje nije nešto s čime se dijete rodi, nego se razvija tijekom života. Poruke koje kod djeteta izazivaju osjećaj srama i manje vrijednosti ostaju snažno urezane te mogu dovesti do loše slike o sebi, niskog samopoštovanja, a time i do poteškoća u funkcioniranju, ne samo tijekom djetinjstva nego i u odrasloj dobi, priča Ella Selak Bagarić, psihologinja u Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba.

“Upravo je temeljni zadatak u roditeljstvu odgojiti odgovornu, zrelu, emocionalno stabilnu osobu, što zahtijeva podršku i prihvaćanje djeteta od strane roditelja kroz potkrepljivanje samostalnosti i uspjeha, jednako kao i kroz prihvaćanje djetetovih trenutačnih neuspjeha, bez postavljanja pretjeranih zahtjeva i bez pretjeranog kritiziranja. Ako razmislite, na negativna dječja ponašanja reagiramo u sekundi, dok dobra uzimamo zdravo za gotovo, a djeca, koja uz današnji način života često čeznu za našom pažnjom to i primjećuju, i eto nas u začaranom krugu u kojem postoje nezadovoljni mama i tata i dijete koje odrasta s porukom ‘nisam dobar/dobra’. Djeca koja se osjećaju sigurnima u sebe bit će uspješnija, socijalno kompetentnija i spremna odvažiti se u pustolovinu upoznavanje sebe i svijeta koji ih okružuje na pozitivne načine. Važno je da odrasli usmjere djecu na ono za što imaju afinitet, za što su razvojno zrela i sposobna, a ne na ono što je roditeljsko očekivanje bez uvažavanja posebnosti djeteta. Ne postoji savršen roditelj, težimo tome da smo ‘dovoljno dobri’, a osim empatije prema sebi, važno je da je pokažemo i djetetu, ne tražeći od njega da preuzima odgovornosti za koje nije spremno, ali i ne obeshrabrujući ga na njegovom putu ka samostalnosti”, objašnjava psihologinja Selak Bagarić.

Psihologinja nam je objasnila kako 20 najčešćih fraza koje roditelji koriste u komunikaciji s djecom utječu na njihovo samopouzdanje, ponašanje, kao i koje su moguće dugoročne posljedice na njihov život. Evo kako česte roditeljske fraze mogu utjecati na samopouzdanje djece…

1. To se tako ne radi, pokazat ću ti kako.

Roditelji često koriste ovu rečenicu, prije svega iz najbolje namjere kako bi pomogli svome djetetu. Međutim, njome možemo smanjiti djetetovu vjeru u njegove vlastite sposobnosti – što nam naravno nije u interesu. Upravo iz tog razloga i te želje da naše dijete vjeruje u svoje sposobnosti, ne boji se pogriješiti te želi pokušati ponovno, možemo ga ohrabriti rečenicom poput: ‘Vidim da si probao to napraviti, super ti je krenulo! Kako bi bilo još bolje, možeš probati promijeniti ovo ili probati na drugi način’. Ponekad djeci nije potrebna naša aktivna pomoć, već prijedlog, savjet i ponajviše partner koji će reći nešto poput: ‘Hajdemo ovo skupa pokušati riješiti’.

2. Što nije u redu s tobom?

Teško pitanje na koje se zapravo ne traži odgovor od djeteta, nego se šalje poruka da ono nije dovoljno dobro. Najčešće to nije u nekoj zloj namjeri, vjerojatno je odraz ljutnje ili frustracije zbog neke određene situacije, a ne samog djeteta. Maleni jako dobro iščitaju iz redaka poruke koje najčešće nesvjesno šaljemo. Kako bi one negativne izbjegli, možemo napraviti dvije jednostavne stvari.

Prvo, davati im do znanja koliko su dobra u trenutcima kada zbilja i jesu, ipak su to hvale vrijedni trenuci. Drugo, koncentrirati se na konkretno ponašanje. Dijete kada čuje pitanje: ‘Što nije u redu s tobom?!’ jednostavno ne zna što bi s njime, osim da se osjeća loše – a od toga nemamo ni mi ni oni ništa.

Tako, na primjer, ako je dijete loše napisalo test u školi možemo ga pitati što nije znalo riješiti ili kako je učilo za test. Djeca vjeruju riječima svojih roditelja i ta vjerovanja nose sa sobom cijeli život. Imajmo to na umu i kada dijete učini nešto što nije dobro, to je prilika da mu ponudimo rješenje poput: ‘Vidim da nisi zadovoljan svojim uspjehom na testu. Idemo sada smisliti što možeš učiniti idući put da dobiješ ocjenu koju želiš’.

3. Nemam pojma kako ćemo platiti račune ovaj mjesec.

Koliko god roditeljima u pojedinim situacijama bilo teško i kad se osjećamo da nema izlaza iz takvih situacija, moramo se sjetiti da dijete nije osoba koja taj problem može riješiti, ali će se sigurno o njemu brinuti. Ono što nam dijete može tada dati je ljubav i radost koja ne ovisi o situaciji u kojoj se nalazimo.

Drugi odrasli nam mogu biti podrška i dobar izvor korisnih savjeta u konkretnim situacijama. Financijski problemi, kao i problemi na poslu, u partnerskim odnosima i slično su ‘odrasli problemi’ i dijete nema razloga da bude opterećeno njima. Čak i kada mi odrasli znamo da djeca nisu kriva za neki problem, djeca to ne znaju te se često osjećaju krivima za probleme odraslih.

O novcu s djecom treba razgovarati od školske dobi na način da ih učimo odgovornosti i raspolaganju džeparcem – na taj način dijete uči da, ako potroši sve na novu igračku, neće imati za slatkiše drugi dan. Tako svaki put uči donijeti odluku, ali i posljedice tih odluka. Također može na ovaj način učiti o pojmu štednje i odricanja kako bi skupilo novac za nešto veće.

Ako dijete samo primijeti i pita roditelje o financijskim poteškoćama, važno je da dobije iskrenu poruku, ali ne i osjećaj beznađa; te je dobro reći: ‘Sada nam je malo teže, ali pronaći ćemo rješenje, o tome se brinu mama i tata’.

4. Nikad se nećeš promijeniti.

Koliko god nam se ponekad činilo da se neke stvari u ponašanju djeteta ne mogu promijeniti, to vrlo često nije istina. Ono što često pomaže je poticanje ponašanja koja nam se sviđaju i želimo da se održe. Djeca koja stalno slušaju kritike prestat će se truditi biti bolja jer ‘čemu se truditi ako se ionako ne mogu promijeniti’.

Umjesto toga ih trebamo pohvaliti za ponašanje koje želimo razviti kod njih. Djeci su roditelji najvažnije osobe u životu i jako im je stalo do toga da su roditelji zadovoljni njihovim ponašanjem. Čak i pohvale za mala dobra ponašanja (‘Kako si lijepo pospremio sobu!’ Ili ‘Vidim da si se danas baš potrudio oko pisanja domaće zadaće’) osigurat će da se dijete sve češće počne ponašati na način na koji želite.

5. Vježbom do savršenstva.

Ponekad djeca mogu imati problem u nekom području, a govorenje djeci da samo trebaju više vježbati neće riješiti taj problem. Ako se dijete muči oko nečega, probajte zajedno vidjeti u čemu je problem.

Na primjer, ako dijete ima teškoća u nekom predmetu pogledajte da li je izvor problema možda u djetetovom nerazumijevanju zadatka, motivaciji, pažnji ili možda nečemu drugom. Uvijek su tu i stručnjaci koji vam mogu pomoći.

Također, svi mi znamo da je savršenstvo nemoguće dostići te ga ne bismo ni trebali postavljati kao cilj za svoju djecu. Možemo im reći: ‘Pokaži mi kako si mislio riješiti ovaj zadatak’ ili ‘Vidim da se malo mučiš s ovim zadatkom. Hoćemo li zajedno pokušati vidjeti gdje si zapeo?’

6. Bit će sve OK.

Je li vama ikada pomogla ova rečenica? Ako je dijete uznemireno, nema smisla govoriti mu suprotno jer mu to samo govori da ne razumijemo i ne prihvaćamo kako se ono osjeća. Djetetu je potreban trenutak u kojem će biti uznemireno, ali i u kojem će naići na razumijevanje, osjetiti se sigurno i doista opet biti u redu.

U ovoj situaciji zagrljaj puno više govori od riječi. Pitajte dijete kako se osjeća i što ga je dovelo do tog stanja. Posvetite mu svoje vrijeme, razgovarajte s njim oko toga što ga muči i kako mu kao roditelji možete pomoći.

7. Možeš biti što god poželiš.

Jedna od ljepših stvari koju roditelj može pružiti svom djetetu je vjera u njega i podrška u njegovim snovima. No važno je da dijete prepoznaje svoje snage i otkrije svoje interese, kao i slabosti. Svako dijete je različito i djetinjstvo je savršeno vrijeme da dijete isproba različite aktivnosti i otkrije koje mu dobro idu i zanimaju ga. Možete reći: ‘Čini mi se da ti zemljopis jako dobro ide i zanima te. Čini li se to i tebi? Želiš li više o tome saznati?’

8. Preosjetljiv/preosjetljiva si.

Iako se nama ne čini tako, dječji problemi su njima ‘veliki’ problemi. Možda se nama čini da dijete pretjerano reagira na nešto, ali svejedno je bitno ozbiljno saslušati dijete i ne umanjivati njihove osjećaje kada vidimo da je uznemireno i tužno jer se doista tako osjeća. Time mu dajemo do znanja da nam je važno i da može računati na našu ljubav, pažnju i podršku.

Ako ne slušamo dječje probleme dok su ‘mali’, neće doći k nama ni kada budu imali veće probleme kada budu stariji. Ono što možete je reagirati i reći mu: ‘Vidim da ti je to teško palo’ i ‘Želiš li razgovarati o tome što se dogodilo?’.

9. Ako ne kreneš, tu ću te ostaviti.

Strah od odvajanja od roditelja jedan je od najintenzivnijih strahova u djetinjstvu, pogotovo kod male djece. Djeca ne znaju da ne mislite ozbiljno kada to kažete te najvjerojatnije nećete od djeteta dobiti željeno ponašanje, nego ćete ga samo dodatno uznemiriti i učiniti nesigurnim, što može imati ozbiljne posljedice.

Umjesto toga, dobro je dijete unaprijed upozoriti prije nego mora negdje krenuti. Tako možete reći: ‘Možeš se još pet minuta igrati, a onda krećemo’.

10. Ostavi me na miru!

Svi mi ponekad trebamo malo mira i tišine. Međutim, kada to kažemo na ovakav način, djeca će to shvatiti kao da ih odbijamo te će ih to naravno povrijediti. Bolje je reći: ‘Mama je sada umorna i otići će 15 minuta leći, a onda mi možeš ispričati što se sve događalo u školi’.

Na taj način dijete shvaća da ne ‘bježite’ od njega već se samo trebate malo odmoriti, a također mu dajete do znanja da će i njegovi problemi i stvari o kojima želi razgovarati doći na red.

11. Sve što radim, radim za tebe!

Naš život je prevelika odgovornost za jedno dijete. Ako to govorite djetetu, ono će, na primjer, vidjeti da ste pod stresom kad se vratite s posla i vjerovati da je ono krivo za to. Poruka ‘važan si mi i volim te’ pokazuje se kada provodimo kvalitetno vrijeme s djetetom, pokazujemo interes za njegove interese i tu smo za njega kada nas treba, razumijemo njegovu ljutnju i tugu i veselimo se skupa njegovim uspjesima, malim i velikim. Bez brige, dijete će odrastanjem shvatiti sve što roditelji čine za njega – gledajući ih.

12. i 13. ‘Drago mi je da si dobio/dobila peticu. Tako bi uvijek trebalo biti.’ i ‘Četvorka je dobra ocjena, ali petica je bolja.’

Naravno da ćemo dijete pohvaliti kada dobije dobru ocjenu, ali nije realno očekivati da će dijete uvijek dobivati samo petice. Djeca koja od roditelja dobivaju poruku da ništa osim savršenstva nije prihvatljivo jako se boje da će razočarati roditelje i mogu postati anksiozna. Često se boje uopće pokušati nove stvari iz straha da neće biti dobra u njima. Prema tome, bolje je kod djece pohvaliti trud. Na primjer, možete reći: ‘Vidim da si puno učio za ovaj ispit, super je da se tako trudiš!’

Time naglasak stavljamo na rad, a ne samo na ishod.

14. Kako me ljutiš!

U roditeljstvu je jedan od većih izazova ostati smiren. Time učimo i djecu da ne govore i čine stvari koje će kasnije požaliti, a time smo i model ponašanja koja i kod njih želimo. Djeci teško pada kada čuju da se njihovi roditelji zbog njih loše osjećaju, ali ne mogu preuzeti odgovornost za naše osjećaje.

Naravno da će nas ponašanja djece nekada rastužiti, naljutiti i isfrustrirati, ali kao odrasle osobe možemo preuzeti odgovornost za vlastite osjećaje. Umjesto da kažemo ‘Kako me ljutiš!’ možemo jednostavno reći ‘Sada sam baš ljut/a i trebam malo vremena da se smirim’.

15. i 16. ‘Nemoj to jesti, bit ćeš debela.’ i ‘Predebeo si!’

Ako vam se čini da vaše dijete ima problem s prekomjernom tjelesnom težinom nemojte komentirati njegov izgled već se pobrinite da vaše dijete jede zdravo, osigurajte da se dovoljno kreće te ga pokušajte potaknuti da upiše neku sportsku aktivnost. Ovakve rečenice mogu kod djece izazvati pojačanu svijest o fizičkom izgledu i nesigurnost, i ne donose ništa dobro ako ih sami ne usmjerimo na pozitivno – zdrav način života.

17. Pušio sam/pio sam kad sam bio mlad.

Roditelji su djeci uzor i djeca će kopirati način na koji se ponašate (ili ste se ponašali) puno više nego što će slušati kada im kažete kako bi se trebala ponašati. Dijete može pomisliti ‘mama i tata su sada ok, znači to nije krivo ni štetno’, a poruka koju možemo poslati ako dijete samo sazna za neka neželjena ponašanja je ‘volio bih da je netko tada razgovarao sa mnom i rekao mi da to nije ok, jer sigurno to ne bih ni činio/la da sam znao za sve rizike koje to nosi’. Važno je s djecom razgovarati o rizičnim ponašanjima koja primjećuju u okolini, na način da ih usmjerimo na ono poželjno i upoznamo o svemu što je loše i opasno.

18. Da si odmah prekinuo/prekinula plakati.

Djeca teže od odraslih kontroliraju svoje osjećaje te ne možemo očekivati da će prekinuti plakati samo zato što mi to od njih tražimo. Također, kada im to kažemo, djeca mogu misliti da nam njihovi osjećaji nisu važni ili dopušteni i važno je da mogu izraziti svoje osjećaje.

Često je zagrljaj dovoljan, strpljenje i prisutnost roditelja – ostanite uz dijete. Kada se smiri važno je i porazgovarati o tome što ga je učinilo žalosnim. Ako se radi o malom djetetu možete mu također pokušati skrenuti pažnju na neku drugu zanimljivu aktivnost.

19. Smiri se!

Da je to moguće u tom trenutku, dijete ni ne bi bilo uznemireno. I kada nama nije jasno zašto je dijete uznemireno ili nemirno, ono sasvim sigurno ima razlog za to. Kada mi to ne prepoznamo, zapravo negiramo njihove osjećaje i možemo izazvati i osjećaj srama za to što osjećaju. Ovo je situacija u kojoj i sami vježbamo ostati smireni.

Kao i u prethodnom primjeru, korisno je da kada je dijete smireno zajedno vježbate što sve možete učiniti u situacijama koje bi ih mogle uzrujati (na primjer duboko disati, brojati do 10). Kada su jako uzrujani možete im reći: ‘Vidim da te nešto uzrujalo sad, možeš li mi reći što?’ (za starije dijete).

20. Zašto ti moram sve ponavljati sto puta?

Ako vas dijete nije poslušalo prvih ‘sto puta’ sigurno neće niti nakon ove rečenice. Prigovaranje svakako neće pomoći. Umjesto toga pokušajte vidjeti zašto vas dijete nije poslušalo. Jeste li dali djetetu jasnu uputu što treba napraviti? Na primjer, puno bolje je pitati ‘Možeš li u sljedećih pola sata spremiti svoju sobu?’ nego komentirati ‘Igračke se neće same spremiti’ – što ne govori jasno da očekujemo od djeteta da to napravi, ne govori im kada bi to trebali napraviti, a i vjerojatnije je da će dijete nešto napraviti ako ga pitamo na lijep način.

Također, dobro je unaprijed dogovoriti se s djetetom kada će nešto morati napraviti. Na primjer, ako dijete igra igricu bolje je djetetu 15 minuta prije reći da ima još 15 minuta i onda krećete, nego mu odjednom reći da mora istog trena ugasiti igricu i krenuti.

IZVOR: 24SATA.HR