U moru raznolikog sadržaja na društvenim mrežama, uvijek će svatko moći pronaći nešto za sebe, a tako smo i mi pronašli sadržaj koji je potrebno predstaviti svijetu.
Činjenica je da sve više ljudi progovara o nesigurnostima, kompleksima, diskriminacijama, socijalnim i društvenim problemima o kojima je potrebno biti vokalan, zbog čega smo neizmjerno sretni. Osim što osobi koja piše i vokalizira takvu tematiku to može poslužiti kao ispušni ventil, korist od takvih tekstova i projekata imaju i čitatelji/pratitelji, koji će se potencijalno moći prepoznati i poistovjetiti sa sadržajem. Jedan od takvih društveno i socijalno korisnih profila je i @benjaminstrike , iza kojeg se nalazi socijalni radnik, a nedavno je pokrenuo hvale vrijedan projekt #volimtebezali. Projekt koji je itekako nužan i neophodan, drukčiji i prepun ljubavi. Riječ je o kratkim intervjuima s ponosnim roditeljima LGBTIQ djece, koji su odlučili progovoriti o prihvaćanju, ljubavi i svojim pričama.
https://www.instagram.com/p/CC2sG_QJdXG/
“Prije godinu dana na pamet mi je pala ideja da fotografiram ponosne roditelje LGBTIQ djece te objavim njihove priče u nekom formatu (bilo virtualnom kroz Instagram stranicu, bilo kao izložbu). Ideja se čini pomalo običnom i neki bi se mogli zapitati zašto je isto potrebno 2020. godine, nakon održanih čak 19 Povorki ponosa, no svijetli primjeri javnog roditeljskog angažmana za prava svoje LBGTIQ djece su, čak i nakon gotovo 20 godina LGBT pokreta u Hrvatskoj, jako rijetki te se mogu nabrojati na prste jedne ruke. Doslovno.
Usprkos svemu, vrlo sam nadobudno krenuo u realizaciju ideje, (budući da sam godinama vodio tribinu Mame u MaMi koja je jednom godišnje i okupljala baš takve ponosne roditelje da s drugim roditeljima izmjenjuju svoja iskustva), po fotke sam išao svojim troškom i do Medulina, Zadra… fotke bi opalili u pet minuta, popili kavu i snimili intervju koji je za mene uvijek bio zabavno, dirljivo i terapeutsko iskustvo… no realizacija se pokazala težom nego što sam zamislio. Iako se družim najviše s LGBT ekipom, malo čiji je roditelj htio stati pred kamere i ispričati svoju priču o prihvaćanju vlastitog djeteta. Realizaciji se ispriječila i smrt jednog dečka čije sam roditelje trebao fotografirati te se sve nekako usporilo i odužilo, no na kraju sam uspio skupiti priče desetak roditelja.
Trenutno sam u procesu preslagivanja života/kompjutera te sam čisteći sadržaj kako bih si oslobodio dodatne gigabajte naišao i na ove fotografije i transkripte razgovora te zaključio kako je baš šteta da ostanu ne objavljeni. Nadam se da će intervjui nekim kanalima dospjeti do barem nekog roditelja koji ne zna kako se nositi s outanjem svog djeteta”, ispričao je Benjamin o osnivanju svog projekta.