5 biografija koje morate pročitati barem jednom u životu

Rijetko što može toliko doprijeti do nas doli istinitih priča “običnih” ljudi.

Mogli se mi poistovjetiti s njima ili ne, postoji nešto iskreno i surovo u njima što je teško za objasniti. Upravo iz tog razloga i mi obožavamo biografije. One educiraju, osvještavaju i nerijetko motiviraju ili potresu, no u svakom slučaju imaju jak utjecaj na mnoge. U nastavku smo izdvojili pet biografija koje trebate pročitati barem jednom u životu, iako je lista puno duža od ove brojke: Pustinjski cvijet, Posljednje predavanje, Ja sam Malala i mnoge druge značajne istinite priče koje su nam uvelike promijenile razmišljanja i u nekim aspektima živote.

Ayaan Hirsi Ali: Nomatkinja
U svojoj novoj knjizi memoara Nomatkinja, priča o svojem dolasku u Sjedinjene Države kako bi ondje započela nov život, i gdje bi je ocean dijelio od prijetnji smrću od strane europskih islamista, političkog razdora kojem je svjedočila i od unutarnjih sukoba kroz koje je prolazila, razdirana između naslijeđa tradicionalnog odgoja i zapadnjačkog moderniteta. To je priča o njezinom fizičkom i emocionalnom putovanju u slobodu – tranziciji iz plemenskog mentalnog sklopa koji strogo nadzire svaku žensku misao i postupak u život slobodnog i ravnopravnog pripadnika otvorenog društva. Kroz priče o izazovima s kojima se suočavala ona prikazuje teškoće u pokušaju pomirenja suprotstavljenih islamskih i zapadnjačkih vrijednosti. Ona iznosi vrlo dirljivu priču o pomirenju sa svojim pobožnim ocem neposredno pred njegovu smrt, koji je se odrekao kad je nakon napada 11. rujna odbacila islam. Nomatkinja je prikaz obitelji koju je razdvojio sukob civilizacija, ali isto tako i dirljiva, optimistična i često humorom prožeta priča o susretu jedne žene odrasle u Africi i Europi sa suvremenom Amerikom.

Dave Pelzer : Dijete zvano “ONO”
Dijete zvano “ONO” stravično je svjedočanstvo o jednom od najgorih slučajeva zlostavljanja djeteta u povijesti Kalifornije. To je priča o Davidu Pelzeru kojeg je njegova emocionalno nestabilna majka alkoholičarka tukla i izgladnjivala. Izvodila je nepredvidljive igre mučenja zbog kojih umalo da nije izgubio život. Da preživi morao je naučiti igrati majčine igre jer ga ona više nije smatrala sinom nego robom; nije ga smatrala dječakom, nego predmetom. Spavao je u podrumu, a kada bi mu majka dopustila jesti, bili su to ostaci koje su čak i psi odbijali. Vanjski svijet nije ništa znao o tom užasu. Nije imao nikoga komu se mogao obratiti osim vlastitim snovima koji su ga održali na životu i pružali mu osjećaj da se netko brine za njega, da ga zove sinom. Danas se bavi pisanjem knjiga i aktivan je u borbi protiv zlostavljanja djece i mladih.

Elie Wiesel: Noć
Ništa manje potresno nego prethodna preporuka. Obrazovani i pobožni tinejdžer bori se s nepodnošljivim osjećajem krivnje zbog toga što je jedini iz obitelji preživio strahote holokausta i genocida. Sjećanja na jezive prizore iz logora smrti suočavaju ga s nepodnošljivim pitanjem: kako je Bog, u kojeg je tako silno vjerovao, mogao dopustiti takve monstruozne zločine. Ova potresna knjiga ne nudi jednostavan odgovor, ali preispituje temeljne životne zagonetke i predstavlja vrhunac Wieselova životnog projekta – svjedočiti u ime onih koji su stradali kao nevine žrtve.

Caitlin Moran: Kako biti žena
U ovom svjetskom bestseleru, nagrađivana britanska autorica, kritičarka i kolumnistica The Timesa odgovara na pitanje kako biti žena. Pitanje je postavila kako sebi tako i svima nama – bez obzira na spol. Iskrena do kraja, ne libi se zaroniti u vlastita iskustva kako bi pronašla odgovore. Moran je prešla dug put od bucmaste i neprilagođene tinejdžerice koja se obrazovala kod kuće, odrastajući u mnogobrojnoj, nekonvencionalnoj obitelji u Engleskoj 80-ih. Opisuje svoje nespretne seksualne početke, nepovezanost s vlastitim tijelom, potragu za ljubavlju i strastveno čitanje kultnih knjiga. Govori o seksizmu s kojim se susretala, o majčinstvu i o tome što ono znači za ženu u intimnom i profesionalnom smislu, o nesigurnosti koja žene tjera da robuju modi i skupim i bolnim zahvatima. Provokativna, britka i duhovita natjerat će vas da plačete od smijeha, da se zagrcnete od prepoznavanja, te da zaronite u sebe i pokušate i sami odgovoriti na pitanja koja si postavlja većina suvremenih žena.

Rade Šerbedžija: Do posljednjeg daha
U svojoj knjizi autobiografskih zapisa hrvatski glumac Rade Šerbedžija govori o događajima i osobama koji su presudno utjecali na njegovu životnu sudbinu i umjetničku karijeru. Posebno su dramatične stranice o zbivanjima početkom 90-ih godina kad Šerbedžija ne pristaje ni uz jedan nacionalni kolektivitet i biva odbačen od svih. Knjiga je pisana strastveno, ali u njoj nema lažnog patosa i sentimentalnog kiča; ona je dramatična u svojoj iskrenoj emocionalnosti. U njoj nema ni osvetoljubivosti: iz današnje perspektive, nakon svega što je prošao, Šerbedžija unatoč nabujaloj osjećajnosti pokušava razumjeti i poziciju onih koji su ga optuživali i osuđivali. Stoga ova knjiga objedinjuje i strast mladića i mudrost zrelog čovjeka koji je iskusio slom mnogih iluzija. Knjigu Do posljednjeg daha odlikuje vrhunsko umijeće pripovijedanja i zasigurno spada među ponajbolje hrvatske autobiografije.