Adrenalinska avantura za pamćenje: Biste li se odvažili na najbrži i najduži tobogan u Švicarskoj?
Namjeravate otputovati u Švicarsku ove zime ili samo sanjate o tome? Na svoju bucket listu za uzbudljive avanture na putovanjima svakako zapišite o...
Ženska snaga, talenti i sposobnosti nešto su što nas u Ljepoti&zdravlju uvijek (i zauvijek) inspirira. No baš zato što znamo koliko su žene moćna bića, beskrajno nas potresaju nepravde koje se i dan-danas, u tom našem naizgled razvijenom svijetu, događaju upravo nama – ženama.
Od tragičnih zločina počinjenih nad nama koji prolaze nekažnjeno, nasilja koje se u Hrvatskoj događa svakih 15 minuta nad nekom od nas, “loptanja” s našim reproduktivnim zdravljem i našim pravom na izbor o vlastitom tijelu, pa sve do diskriminacije na tržištu rada i potplaćenosti – sve su ovo itekako aktualni problemi koji pokazuju da žene i dalje imaju puno posla kad je riječ o ravnopravnosti.
U Lj&Z vjerujemo kako je jedan od načina borbe za ženska prava osnaživanje žena te žensko zajedništvo. Vjerujemo kako se mi žene trebamo konstantno osnaživati i djelovati zajednički kako bi i ovi gore spomenuti problemi jednom zauvijek ostali iza nas, stoga smo za aktualno tiskano izdanje još jednom okupili nekoliko fantastičnih žena iz različitih profesija koje smo upitali jedno pitanje: “Što vas pokreće?”. Njihova motivacija kad je riječ o poslu s kojim se bave, doznajemo, isprepletena je s njihovim karakterom, ali i s ostalim područjima njihova života te još jednom potvrđuje golemu snagu koja se krije u ženama.
Nas su Judita, Ivana, Ankica, Ksenija, Luiza, Anamaria i Ivona inspirirale, i pokazale nam kako se u svakoj od nas krije nešto jedinstveno i moćno, nešto samo naše. Nadamo se da će inspirirati i vas…
Kreirati, stvarati, igrati se, učiti, to su moji motori i pokretači. Izazovi. Traženje rješenja. Proces. Strast. Mislim da mi upravo te stvari omogućuju da i dalje radim jednako uporno. Mora u procesu postojati to nešto novo što želim otkriti, upoznati, postići. Treba mi da osjećam uzbuđenje nekog novog koraka koji mogu napraviti. Mislim kako tome pridonosi i činjenica da sam slobodnjak, da imam mogućnost raditi stalno s novim ljudima u novim okolnostima. To uvelike održava svježinu u poslu, u procesu stvaranja. S druge strane, moj mi je privatni život jednako važan te u njega ulažem jednaku količinu energije i strasti. Moj partner, obitelj, prijatelji moje su utočište, s njima mogu dijeliti i svoje uspjehe i svoje poraze. To je važno, znati podnijeti oboje, i poraze i pobjede i uspjehe i padove jer jedno bez drugoga ne ide. Naučiti ustati nakon poraza najveća je lekcija i u poslu i u privatnom životu.
U svemu tome uvelike mi pomaže intuicija. Uvijek sam se oslanjala na nju i zbog nje donosila odluke koje su se često činile sulude i iracionalne, ali uvijek su mi donosile prekrasna iskustva, pa i ono što bih jako, jako željela. Intuicija je jako moćno oružje na koje se valja osloniti u životu.
Što me pokreće? Najjači impuls su djeca. Svakoga dana naočigled rastu, novosti su intenzivne, napredak je mjerljiv. To stvara motivacijski pritisak. A svaku komociju, lijenost ili kružno gibanje njihova prisutnost pretvara u kretanje s ciljem. Djeca su inspiracija, odgovornost, totalni užitak i svakodnevna kritika. Stoga su boravak na radnome mjestu, pritisak obveza i rokova, konflikti ili sukobi interesa amortizirani povratkom kući. Kad su stvari dobro posložene, kad imate jasno i čvrsto sidrište, kad imate kućnu terapiju, lako je raditi punom parom, lako je stvarati nove rezultate… Osobna prisutnost djetinjstva daje smisao svakom prekovremenom satu i dosadnim iteracijama koje su dio uspjeha.
U mom slučaju, karijera je derivat mog majčinstva. Ono nije nužno za uspješnu biografiju, ali daje poseban gušt, ponos i vrijednost. Moje majčinstvo i njihovo djetinjstvo dobitna su kombinacija; ne mogu zamisliti, niti me zanima, drukčiji oblik života. To su, znanstvenim rječnikom, usklađeni procesi. Djeca mene potiču, a ja njima dajem primjer. To neki zovu – odgoj. Djeca nisu nostalgija, već podsjetnik da su oni vlasnici budućnosti. Drago mi je da mogu sudjelovati u njihovom osvajanju tog prostora. Da, uspješna sam u svom području, ali ja ne trebam spomenik, prepuštam to mjesto svojoj djeci. Naravno, i njihovim vršnjacima. Mali ljudi, koji dolaze iza nas, imaju čiste ruke i otvorena srca. Jedino oni zaslužuju naše uspjehe i zato mi je drago da njih troje imam u svojoj kući.
Jedna od stvari koja me definitivno pokreće je znatiželja. To mi je valjda ostalo od djetinjstva. Sigurno je tipičan odgovor strast, ali nekako mi se čini da je znatiželja ipak ta koja dominira. Od one znatiželje – “što ako…” do one “mogu li”. Jako me motiviraju i ljudi – različiti ljudi, i oni koji su mi slični i oni koji su drukčiji; oni s kojima dijelim puno toga i oni koji imaju sasvim različite interese. U svakom slučaju, jednom od najvećih prednosti svoga posla smatram upravo to što imam privilegiju susresti i raditi s toliko različitih ljudi koji imaju raznovrsne talente. To je svakako inspirativno. Bez sumnje mi je najjače uporište moja obitelj, i uža i šira, bez čije podrške sigurno ne bih mogla. Obitelj i prijatelji. Općenito, mislim da je dobro imati jasne ciljeve, ali da prema njima treba ići rješavajući jedan po jedan mali zadatak. Tako je daleko lakše; gotovo svaki zadatak je premostiv kad se podijeli na segmente, a lakši je i kad ga svladavamo s ljudima kojima vjerujemo i koji nam vjeruju, nego ako to radimo sami.
Najveći pokretač jest izazov rješavanja prepreka koje dolaze sve češće. Svaka nova prepreka, kako god bila dramatična, ujedno je i prilika za osobni razvoj. Put do rješenja uvijek je zanimljiviji od rješenja samog. Istraživanje novih mogućnosti i prilika jest poticaj za razvoj novih ideja i postavljanje ciljeva. Kad je takva atmosfera u poslovanju, sve je zanimljivije i kreativnije. Kreativnost u svakom segmentu, a ne samo u dizajnu. Propitkivanje svake odluke i spremnost na prihvaćanje pogreške. Pretvaranje poraza u pobjedu neiscrpan je izvor zadovoljstva. Pokreće me osjećaj zadovoljstva nakon završenog rada na kolekciji i svaki put kada dođem do tog kraja, odmah započinje potraga za novim inspiracijama za novu kolekciju. Inspirira me priroda i prirodne pojave koje se izmjenjuju tijekom godišnjih doba. Učim od njih i živim u skladu s njima. Najveća istina i mudrost izvučena od prirode je da sve ima svoj ciklus trajanja. Raste, cvjeta, donosi plodove, povlači se u mirovanje i opet ispočetka. I to nitko ne može zaustaviti. Inspirira me prirodna selekcija; samo se najbolji mogu održati, a slabi nestaju. Surovo, ali stvarno. Čitanje prirode je najbolja knjiga. Pokreće me dobro odigrana igra golfa, a loša igra još i više jer izaziva želju za treniranjem i ispravljanjem loših udaraca. Pokreću me mudri i kreativni ljudi koji su se ostvarili i ljudi s kojim je inspirativno surađivati, koji razumiju što sam htjela reći. Pokreće me moj tim suradnika koji zajedno sa mnom rade na zajedničkom cilju i pritom ostvaruju uspješne rezultate.
Iako sam kao vrlo mlada shvatila čemu se želim posvetiti u životu, nikad na tu svoju želju nisam gledala kao na cilj koji treba postići ili poziciju koju treba zauzeti, već kao na put kojim treba ići na duge staze. Htjela sam život živjeti tako da radim ono što volim, svoje dane ispunjavam zadacima, idejama i projektima koji me zanimaju i u kojima uživam, ma koliko ponekad bili zahtjevni. Sjetim se toga svaki put kad me netko nepoznat pita koje je moje zanimanje, a ja odgovorim da se bavim pisanjem. Jer upravo to sam oduvijek htjela – pisati knjige. Jednu, pa drugu, pa treću bez vanjskih pritisaka, etiketa i (samo)nametnutih očekivanja.
Sposobnost da život sâm i svoju svakodnevicu sagledam kao proces, a ne kao check-listu postignuća, smatram velikom životnom prednošću jer mi je upravo ona omogućila da ustrajem u radu na onome što volim, što smatram osobno i društveno važnim, i da pritom, ponekad bolje, ponekad lošije, ali uvijek svjesno, nalazim i tražim vremena i prostora za druge važne odnose u svom životu.
Većih problema s intrinzičnom motivacijom nemam. Danas sam u poziciji da sve što radim osmišljavam i oblikujem sama, i to tako da uvijek imam prostora za nove ideje, učenje, promjenu i suradnju. S druge strane, zemlja u kojoj živimo i umjetnička područja u kojima radim takva su da donose malu zaradu, što je u financijskom smislu otegotna okolnost, ali služi i kao dodatni poticaj, ponekad i prisila, za daljnji rad. Što prema naprijed ne guraju ljubav i entuzijazam, guraju rokovi i neizbježna nužnost podmirivanja troškova života.
Posao dizajnera koji radim i živim, sam po sebi pokreće, potiče iznova na učenje, otkrivanje, smišljanje novih kreativnih ideja. Svaki novi projekt nosi sa sobom drukčije izazove i uzbuđenje zbog kojeg volim to što radim. Ne mogu se zamisliti u poslu u kojem se isti obrazac ponavlja iz dana u dan, gdje nema prostora za kreativno izražavanje, ali i učenje. Isto tako, volim biti okružena ljudima. Ja sam “timski igrač” i veseli me da unutar Sobočan design studija razmjenjujemo ideje i iskustva, nadopunjujemo se u stvaranju novih koncepata, što je dobra praksa kreativnog tima. Poseban je osjećaj kad od skice dođemo do finalnog proizvoda, odnosno potpunog uređenja i opremanja prostora.
Među projektima koji najbolje oslikavaju slobodu kreativnog izražavanja te značaj timskog rada jest i naša movo kolekcija mobilnih uredskih jedinica, a ujedno i naš prvi samoinicirani projekt namještaja na kojem sam i sama puno toga naučila. Kao industrijska dizajnerica, sretna sam što radim u tvrtki u kojoj imam priliku biti blizu proizvodnje, istraživati i isprobavati mogućnosti raznih materijala, završnih obrada te boja. Još je važnije okruženje u kojem radite i osjećaj kada dolazite na posao. Zahvalna sam što radim u obiteljskoj tvrtki koja vrednuje poštovanje, povjerenje i iskrenost te potiče zdravu radnu atmosferu.
Posao dizajnera je, uz sve lijepo što sa sobom nosi, i zahtjevan. Često smo uvjetovani kratkim rokovima pa je i nama stres gotovo svakodnevan. Stoga se uvijek trudim slobodno vrijeme provesti kvalitetno i uživati u stvarima koje volim. I privatno i poslovno pokreću me, opuštaju i inspiriraju nova mjesta, putovanja, druženja, zabave, obitelj i prijatelji. Najviše od svega volim biti blizu mora, uživati u suncu i mediteranskoj hrani.
Još od djetinjstva, moje dvije velike ljubavi su učenje i knjige, koje su me vodile prema onome što danas radim. Kao učiteljica i poduzetnica u dvije sam različite uloge, ali suština im je jednaka, a to je motivirati i inspirirati, i učenike i klijentice, da budu najbolji što mogu biti, da usvoje pozitivne promjene i navike koje će ih približiti osobi koja mogu i žele postati. Životni ritam je brz – svi nekamo jurimo i češće smo fokusirani na druge, dok najvažniji odnos – onaj sa samima sobom, zapostavljamo. Želim to promijeniti i osvijestiti te zato uživam u kreiranju Peekabook kutijica koje su zapravo podsjetnik na ljubav prema sebi, na to da usporimo i kreiramo male rituale uz koje ćemo biti prisutni, sada i ovdje. Knjige su za mene oduvijek bile sinonim za moje slobodno vrijeme, osobni rast, a neporeciv je i terapeutski učinak. I sama nastojim živjeti s naglaskom na mentalno zdravlje i brigu o sebi. Dan započinjem učenjem i vježbanjem, a završavam čitanjem. Vrijeme na ekranima provodim ograničeno, a više u prirodi, i trudim se biti blaga prema sebi u smislu postavljanja granica i očekivanja. Dojmovi klijentica, cijeli taj proces davanja vrijednosti i stvaranja ono je što me pokreće i daje snagu da “ostajem” i kad naiđem na prepreke.
Naslovna fotografija: Ponomariova_Maria/iStock/Getty Images Plus