8 odličnih strategija da natjerate dijete da vas sluša

Roditelji se često žale da ih dijete neće slušati. Bolje rečeno, ono ih sluša, ali kao da ih ne čuje. Što učiniti kada sve odgojne metode padnu u vodu? Što kada ne pomažu moljakanje, objašnjavanje, podsjećanje, ignoriranje, podmićivanje…

1. Slušajte, osluškujte i promatrajte

Ako želite da dijete sluša vas, morate i vi slušati njega. Pod ovim se podrazumijeva pažljivo slušanje svega što vam govori i promatranje njegovog neverbalnog izražavanja (govor tijela). Možda je danas loše raspoloženo? Preopterećeno? Nezdovoljno ili nesretno?

Problem nastaje kada roditelj ne primijećuje signale koje mu dijete šalje. Kažnjavanje i ignoriranje djeteta koji negoduje i izražava negativne emocije (većina to naziva bijesom ili inaćenjem) nije dobro. Umjesto toga, roditelj treba otkriti uzrok prekomjerne reakcije i otkloniti ga.

2. Budite dosljedni i pouzdani

Jeste li sigurni da djetetu uvijek kažete ono što mislite? Ispunjavate li dana obećanja? ”Neću dugo”, ”Donijet ću ti čokoladu kad se vratim”, ”Sutra idemo u kazalište”, ”Dobit ćeš sladoled poslije ručka”… – samo su neke od tipičnih, bezazlenih i najčešće neispunjenih obećanja roditelja. Većina stvarno tako misli u određenom trenutku, ali kasnije, nažalost, zaboravlja na dana obećanja.

Neispunjenje danog obećanja, ma koliko ono vama izgledalo nevažno, urušava djetetovo povjerenje u vas. Znajući da se ne pridržavate vlastitih riječi, s vremenom će vas jednostavno prestati slušati.

3. Budite iskreni i pošteni

Jeste li sigurni da ste uvijek iskreni prema svom djetetu i da mu ne govorite ”bijele laži” samo da biste ga smirili i ”prevarili”? ”Hajdemo kući, sutra ćemo ponovo doći u park”, ”Nemam dovoljno novca u novčaniku”, ”Sutra ćemo kupiti tu igračku”, ”Nemoj reći bratu da sam ti kupila čokoladu”…

Ne zavaravajte se. Djeca nisu glupa i vrlo brzo shvate da mama i tata ne govore istinu. Ako je tako, zašto bi slušali nekoga tko nije iskren? Biste li vi slušali osobu koja vam laže? Ne biste.

4. Pažljivo birajte riječi

Nastojeći djecu zaštititi od štetnih utjecaja, roditelji su skloni svašta reći, te to proizvoljno predstaviti kao činjenicu, iako su svjesni da njihova tvrdnja i ne mora biti točna (ili je samo djelomično točna). ”Ne jedi slatkiše, pokvarit će ti se zubi”, ”Video-igrice nisu dobre za mozak”, ”Pušenje ubija ljude”, ”Ne gledaj TV, izgubit ćeš vid”.

Kada se ispostavi da sve te ”činjenice” nisu sto posto točne, već da su samo proizvoljno mišljenje roditelja, tada mama i tata prestaju da budu osobe kojima će se dijete obraćati za savjet i kojima vjeruju (zašto bi?). Ovo može biti osobito opasno u tinejdžerskom uzrastu.

5. Budite druželjubivi i razigrani

Što češće se budete šalili, igrali i družili s mališanom, on će vam se češće obraćati i razgovarati s vama. Ne očekujte od njega da se samovoljno uključi u vaš svijet i pridruži vašim aktivnostima, jer se to neće dogoditi.

Umjesto toga, uključite se vi u njegove aktivnosti. Pridružite mu se u crtanju, slaganju kocaka, igranju video-igrice. Čim se zainteresirate za ono što je njemu bitno, komunikacija među vama će poteći.

6. Povećajte broj pozitivnih odgovora

Ako vaša prijateljica nekoliko puta uzastopno odbije učiniti vam uslugu, hoćete li joj se ponovo obratiti? Nećete. Što ćete misliti o njoj? Da je nepouzdana i vjerojatno ćete je precrtati s liste bliskih osoba. Ista stvar se događa između vas i djeteta kada mu (pre)često odgovarate s ”ne”. Ukoliko dijete traži nešto što smatrate neprimjerenim, prije nego što mu negativno odgovorite, pokušajte mu ponuditi poštenu alternativu.

”Autić koji želiš je preskup, ali ovaj drugi je sasvim u redu” – ovo je puno bolji odgovor od klasičnog odbijanja, jer djetetu šaljete poruku da ga slušate i razumijete njegovu želju.

7. ”Ne” je obostrano prihvatljiv odgovor

Postoje situacije kada treba podviknuti i kada uzvikom ”Ne!” ili ”Prestani!” morate prekinuti neprimjereno ponašanje. Ovo se odnosi na situacije kada dijete udari brata, sestru ili drugo dijete, psuje ili viče na javnom mjestu ili kada sebe dovodi u opasnost. Međutim, kao što očekujemo od djeteta da prihvati naše ”ne”, tako trebamo i mi prihvatiti njegovo.

8. Manje je više!

Ako se budete pridržavali gore navedenih pravila, brzo ćete shvatiti da će vas dijete pažljivije i češće slušati ako mu budete bili izvor pouzdanih, točnih informacija i upotrebljivih savjeta, a ne osoba koja stalno nešto zanovijeta i zahtijeva od njega.

Ne očekujte da vas dijete posluša svaki put kad nešto tražite od njega i, baš kao što vi njemu nudite poštenu alternativu i očekujete da je prihvati (jeftiniju igračku umjesto skuplje), tako će i ono nešto slično ponuditi vama (”Pokupit ću igračke, ali tek poslije crtanog filma”). Pošteno i prihvatljivo, zar ne?

Autor: Life Content