Koliko kila toliko i ljubavi (II.dio)

Jednom… dobro više puta sam gledala film “Nothing Hill” u kojem je društvo za stolom moralo odlučiti kome ide zadnji komad kolača koji su zapravo svi htjeli.Pobjednik je onaj koji je najjadniji i najočajniji za stolom.

Natjecali su se žena u invalidskim kolicima koja nije mogla imati djecu i ostali likovi koji su samo bili samci ili očajni, no od svih njih pobjedila je Julija Roberts jer je rekla kako se već 15 godina nije najela. Dakle 15 godina je na dijeti.

Možda vam to zvuči kao potpuno jadan problem uz nepokretnu ženu koja još k tome ne može imati potomke, ali vjerujte mi na riječ, Julija f*****g Roberts je zaista zaslužila taj f*****g kolač. Kad jednom probate dijetu i shvatite da od xxl može nastati xs ili s, povratka nema. Ne možete pojesti cijelu šunku kada će takvog oblika biti i vaša šunka. Izbrazdana, masna, teška i velika. Uz prvu dijetu, upali ste u dijetnu mrežu zauvijek!

Da mi je to netko prije rekao, nikada ne bih preko Julije Roberts osvojila posljednji kolač, jer iskreno, muškarci jednostavno ne vole izgladnjele žene. Iz prošle kolumne se moglo zaključiti da je ljubav između mene i bremenskog muzikanta maksimalno bujala…ali preko sms poruka.

Dakle da smo onda imali facebook, vjerojatno se više nikada ne bi ni sreli, ali ovako je želja postajala sve jačom i neizdrživom dok jednoga dana mobitel nije oglasio tu predivnu poruku u kojoj je pisalo „Dolazim“. Lice sam omastila svojom sretnom kremom i obavila sve moguće mantre ne bi li njegov dolazak učinila što ljepšim i svečanijim dijelom našeg života.

Na brzinu sam obula prve tenesice pokraj ulaznih vrata, zaključala i s biciklom požurila prema željezničkoj stanici.
Dok sam čekala, simpatični školarac mi je doviknuo „cool tene, e“, „hvala,e“ odgovorila sam pomahnitalo mašući glavom u nadi da ću vidjeti vlak kako se nadzire iz daljine. Osjećala sam se kao Ana Karenjina,ali samo zbog doze ljubavi, da se razumijemo.

„E teta, a gdje nastupate večeras?“ nastavio je dječarac „Nastupam? Što..ama gdje bih nastupala, zamjenio si me s nekim. Ajde šetnja, čekam nekoga, upropastit ćeš mi trenutak. Šetnja,ajmo“, mahala sam rukom u znak tjeranja
Vlak je stigao i pao mi je mobitel. Sagnula sam se da ga dignem i ugledala svoje tenesice koje apsolutno nisu bile moje. Uzela sam ih bratovom frendu koji se aktivno bavio košarkom.

Oblio me znoj i sada je pitanje klinca bilo sasvim na mjestu. Imati 10 brojeva veću obuću i voziti bicikl obojan neonskim sprejem apsolutno nije bio modni dodatak za prvi susret po danu. Taman kada sam odlučila otići doma, netko me dozivao i mahao hodajući prema meni. Recimo to ovako, ja sam imala takav styling kakav sam imala unatoč svim mantrama da sve bude kao iz žeučanoviroznih romantičnih filmova,a on….on je bio manji, pjegav i imao je vječno masnu kosu.

Zagrlili smo se u znak pozdrava i pošli prema kući. „Imam spuštena stopala, a kao mala nisam htjela na Šalatu, zbog toga nekada moram nositi veću obuću. Jer me bole stopala. I to je dobra vježba za stopala, znaš…ne dižem ih visoko u ovakvoj obući, više ih onako….vućem.Kužiš“, počela sam se opravdavati nakon što sam primjetila njegov šok pogled.

Došli smo kući, bicikl sam bacila pred ulaz na kojem su me čekali brat i nervozni prijatelj. „Vrati mi tenesice glupačo“, rekao je, „Vrati ti meni sve požderane ribice iz frižidera glupane“, bjesno sam odgovorila bacajući s nogu tenesice na njega. „Nekada ih posudim od tog bika, jer i on ima spuštena stopala, pa nosimo istu obuću“, odgovorila sam milo, dok ovom naravno više ništa nije bilo jasno.

Iako mi na prvu nije bio privlačan izgledom, ipak, imao je ono nešto što me je luđački privlačilo. Šetali smo cijeli dan, družili se, a onda i poljubili. Tu je bio kraj krajeva i početak svih početaka. Leptirići u želucu mi nisu dali disati od ugode njegovog poljubca. Bili smo jednostavno savršeni par. U ranu večer, nažicala sam brata da ga odveze u drugi grad na vlak, jer iz našeg više nije vozio u tom smjeru. Ostavili smo ga na željeznici, rekao mi je par divnih riječi, poljubio me u ćelo i otišao.

Po ulasku u auto, brat me zamolio da ovog dečka ne vučem za nos, jer se čini jako simpatičan i dobar. I čim mi je dao takav komentar, opet sam se počela hladiti i našla mu tisuću mana do kuće. Tada ga se više nisam mogla sjetiti. I nije mi jasno, što je to s njegovom facom da uvijek ishlapi kao razrijeđeni parfem ispod pulta?! Došli smo doma, otvorila sam frižider, posegnula za slasnim sendvičem koji sam približila zubima gladnim mesa … i odložila ga.

Ne zbog zavjeta, već zbog tijela. Svog divnog, mršavog tijela koje se napokon oblikovalo i to više nisam htjela kvariti. Pojela sam mrkvu i otišla u krevet. Zazvonio je mobitel i započeli smo vezu. I komunikacijsku i ljubavnu. I odjednom sam se sjetila njegovog lica. Imao je pjegice i lice je kao takvo bilo predivno. Baš kao i kosa. Visina je nebitna, ionako smo letjeli.

LJUBAV: živim romantični film
DIJETA: čvrsto se ugnijezdila u jednom od moždanih ladica
SEX: totalno neromantična riječ u ovom trenutku