Od definiranja pojma „predmenstrualnog sindroma“ (PMS) još tamo davne 1931. godine, stručnjaci se slažu oko činjenice da ovaj sindrom obuhvaća između 150 i 250 raznih simptoma sa samo jednom zajedničkom značajkom: niti jedan nije nikad do kraja objašnjen i dokazan, pa PMS i dalje ostaje velika fiziološka zagonetka. Dodatna loša okolnost jest i činjenica da niti načini liječenja nisu precizno definirani i ujednačeni, a o kojekakvim štetnim nuspojavama raznih lijekova da ni ne govorimo.
Nikad riješena zagonetka
Jogiji su oduvijek smatrali PMS rezultatom poremećaja prirodnog sklada organizma, te viškom otrova u tijelu, pri čemu se otrovima smatraju i „mentalni toksini“ poput ljubomore, bijesa i mržnje, a također i osjećaj neuzvraćene ljubavi, susprezanje pokazivanja osjećaja, pretjerano žrtvovanje za obitelj uz nedostatak vremena za sebe itd.
Kao prevencija i terapija PMS-a, uz već uobičajene savjete zdrave prehrane, umjerenosti i prirodnog života, posebno se još savjetuje;
Redovito umjereno vježbanje ili barem svakodnevna šetnja, uz istovremeni prekid intenzivnih sportskih aktivnosti, posebno natjecateljskog karaktera s elementima stresa.
Izbjegavanje seksualnog odnosa, ali ne zbog glupe predrasude kako je žena „nečista u tim danima“, nego zbog potrebe održavanja mirnog ritma svih fizioloških tokova energije u tijelu.
Odmarati se, ali ne spavati tijekom dana, jer spavanje može usporiti krvotok i poremetiti ravnotežu tjelesnih sustava.
Smanjiti vanjske aktivnosti i povući se u sebe. Dani mjesečnice, smatraju jogiji, vrijeme je koje žena treba potpuno posvetiti sebi, fizički i mentalno, pa treba izbjegavati čak i razgovore koji bi je mogli uznemiriti.
Vlatko Mišković Medical Yoga Centar Photo: Zvonimir Ferina