Kuhajte i ne prigovarajte kako vas ne bi ostavio

Tako glasi jedan od ljubavnih savjeta iz prošlog stoljeća… Prenosimo vam i druge “surove” savjete za žene ih pedesetih godina prošlog stoljeća. Feministkinje će se vjerojatno šokirati nakon ovog teksta!

Čak i u 1960. mnogi parovi dočekali su prvu bračnu noć bez ikakvih seksualnih iskustava. Seks u ono vrijeme nije trebao pružiti užitak ženama i uvijek je predstavljao izvor mogućih neugodnosti.

“Suprug često može olakšati prvu bračnu noć supruzi tako što će naći nekakav posao koji mora obaviti dok se njegova mlada priprema”, napisao je psiholog i bračni savjetnik dr. Clifford R. Adams u časopisu Moderna mlada 1952. godine.

“Može joj čak i predložiti da se vrati za 15-20 minuta, što će joj ostaviti dovoljno vremena da ga dočeka u krevetu kad se vrati”. Naravno, mlade supruge nisu trebale očekivati previše, upozorio ih je Adams.

Još savjeta za prvu bračnu noć i o tome kako biti dobra supruga i zadržati svog muškarca pogledajte na sljedećim stranicama… 

“Mnoge mlade supruge ne dožive orgazam na početku braka i ne bi se trebale brinuti zbog toga”, napisao je Adams i naveo kako je u jednom istraživanju manje od 25 posto žena priznalo kako su doživjele orgazam u prvih nekoliko tjedana braka.

Adams je opisao i kako izgleda vođenje ljubavi. Naime, nakon zagrijavanja nekoliko trenutaka, bili bi spremni za koitus.

“U prvim danima braka, ovo bi se trebalo izvoditi nježno. Međutim, nakon nekoliko dana može se uživati u ljubavi bez granica. Bračni parovi ne bi trebali zaboraviti koliko je važan orgazam, jer se na taj način smanjuje stres”.

Godine 1950. objavljena je i detaljna, ilustrirana “Enciklopedija seksa”, u kojoj su prikazani i pomalo bizarni dijagrami u kojima se ženski spolni organi uspoređuju s onima kao kod kokoši. Jedan od najvažnijih savjeta u knjizi je bio da za vrijeme seksa partneri ne bi trebali zaboraviti disati!

U priručniku “Kada se oženite” iz 1953. godine sociolozi Evelyn Duvall i Reuben Hill pokušali su objasniti mladićima zašto ih ponekad dobre djevojke “izazivaju, iako nisu spremne da idu do kraja”. Kao glavnog krivca za takvo ponašanje, naveli su nepredvidljivu žensku požudu.

“Ženski seksualni odgovori su toliko općeniti ji raspršeni da one često ni same ne znaju da su uzbuđene, te su vrlo često potpuno nesvjesne da svojim ponašanjem uzbuđuju mladiće i prelaze granice koje zapravo ne žele prijeći.”

Kako supruga učiniti sretnim

Ako želite da vam suprug bude zadovoljan, zaboravite na seksi donje rublje i inteligentne rasprave. Stručnjaci iz ’50-ih smatrali su da brak nikad ne bi preživio ako bi muškarac bio praznog želuca. A kako se to ne bi dogodilo, žene bi uvijek trebale voditi računa o tome da naprave “poštenu večeru”.

“Društveno okupljanje, poslijepodnevni čaj, štogod, nije opravdanje da večera ne bude na vrijeme spremna kad suprug dođe kući nakon napornog radnog dana”, napisao je A. H. Tyere u svom široko prihvaćenom priručniku iz 1951. – “Seksualno zadovoljstvo i sretan brak”.

Međutim, nije bilo dovoljno skuhati fini obrok, nego su žene trebale održavati i određene standarde. Jedan od njih bio je savršeno izglačan stolnjak i lijepo uređena spavaća soba s finom posteljinom.

Žene koje su pak “neprestano pripremale nejestivu hranu, hladnu i bezukusnu, koju su posluživale na kuhinjskom stolu preko kojeg su raširile tek kuhinjsku krpu, ne bi trebale biti iznenađene ako im je suprug često telefonirao iz ureda kako bi ih obavijestio da je zatrpan poslom i da neće stići kući na večeru”.

S obzirom na to da je bilo jako teško razvesti se, postojalo je mnoštvo savjeta kako produžiti trajanje braka. Obično su žene bile te koje su morale usrećiti muškarce, a to je svakako isključivalo bilo kakvo prigovaranje.

“Iako muškarac može dugo slušati prigovore, vjerojatno to neće zauvijek trpjeti. Njemu je potrebna tišina kako bi pronašao svoj mir i učinio život podnošljivim, pa nemojte da to traži izvan kuće. A mogao bi”.

Uz to, žena je morala slušati muškarca kad bi joj se obraćao, a nije pomagalo ni ako nije bila posebno zainteresirana za ono što joj on objašnjava.

Sve u svemu, bez obzira na brige, kako bi očuvale svoj brak, za žene je bilo najpametnije ne prigovaraju.

Godina 1950. bila je izuzetno popularna i čitana kolumna sa savjetima nazvana “Može li se spasti ovaj brak”. U njoj je Teta Agonija odgovarala zbunjenim čitateljicama, rekli bismo danas, suludim savjetima.

Jedna žena je 1957. pisala o tome kako ju je suprug, koji se kasno vratio s poslovnog puta, udario. “Kad me suprug zlostavlja pred djecom ili me ponižava pred susjedima, samo se želim sklupčati i umrijeti”.

Teta Agonija joj je na to pak samo odgovorila: “Ako želite miran obiteljski život, morate naučiti suprugu dati ono što mu treba iz braka i na taj mu način pomoći da kontrolira svoj temperament.”

Ako bi pak imala tako sjajnog muškarca koji bi je izvodio van na večere, žena je imala dvije uloge: znati svoje mjesto i paziti kako sjedi. Nije smjela ništa sama da naruči (ni čašu vode), nego je to činio muškarac, jer je on, naravno, znao najbolje što njoj treba.

Izvor: Life Content
Foto: Guliver/Thinkstock