Svijet u kojem odrastaju djeca razlikuje se znatno od svijeta u kojem smo mi odrastali. Stoga ne čudi da često nailazimo na teme vezane uz korištenje suvremenih tehnologija.
Informacijske i komunikacijske tehnologije učinile su dostupnima niz sadržaja koji to do sada nisu bili i na taj način obogatili odrastanje djece.
Djeca se mogu susresti s različitim opasnostima, koje je potrebno poznavati kako bismo se od njih znali zaštititi. One uključuju izloženost neprimjerenim sadržajima, nasilnim ponašanjima, prekomjerno korištenje interneta i druge. Posljedice takvih iskustava sežu od emocionalne uznemirenosti, sve do dubljih psiholoških teškoća. Djeca i mladi vrlo često znaju više od odraslih o samoj tehnologiji, bolje poznaju društvene mreže, znaju kako otvoriti svoj profil i kako objavljivati željene sadržaje. Međutim, ova znanja ne podrazumijevaju to da će djeca znati isto učiniti na siguran i odgovoran način.
Znanja djece i roditelja zapravo se nadopunjuju. Djeca znaju bolje tehnologiju, a roditelji znaju bolje o životu.
Oslanjajući se na istraživanja o sigurnosti djece na internetu i na naša iskustva s djecom, donosimo vam kratki pregled spoznaja koja nam pomažu biti podrška i vodstvo djeci u svijetu koji se mijenja.
Vještine korištenja Interneta ne podrazumijevaju znanja o sigurnom i odgovornom ponašanju.
Vrijeme za početak usmjeravanja djece je prvi kontakt s mobitelom, računalom ili tabletom.
Manja djeca tek razvijaju sposobnost usmjeravanja svog online ponašanja, u čemu im je potrebno više izravnog nadzora i usmjeravanja.
Ovisno o dobi, nadzor dječjih online aktivnosti postaje sve manje koristan te počinje predstavljati prijetnju vašem odnosu s djetetom.
Istraživanja pokazuju da su od izravnog nadzora za dječju sigurnost online puno važniji otvoreni odnos s roditeljem, razgovor i pravila, posebice imajući na umu to da djeca danas internetu pristupaju i daleko od naših očiju.
Aplikacije na kojima dijete može ostvariti kontakt s drugima (različite društvene mreže, stranice na kojima djeca mogu stvarati i dijeliti sadržaj, online igre s drugim igračima, forumi, chat i sl.) opasnije su od onih na kojima dijete vrijeme provodi samo.
Djeci su potrebna pravila o korištenju interneta, međutim, od samog postojanja pravila važniji je njihov sadržaj.
Pravila i izravan nadzor nisu vaše jedine mogućnosti usmjeravanja djeteta – s djetetom možete zajednički provoditi vrijeme online te istraživati načine korištenja i načine na koji se može zaštititi, razgovarati o njegovim iskustvima i stavovima, razgovarati o iskustvima njegovih vršnjaka ili pričama iz medija, zamoliti ga da vas nešto poduči itd.
Razgovor s djetetom u kojem ćemo pokazati iskren interes za njegove interese i aktivnosti u online svijetu, ili ga zamoliti da nam pokaže kako se nešto radi, djetetu šalje poruku da nam je važno znati što misli i kako se osjeća.
Djeca najviše uče promatrajući nas.
Djeca imaju pravo na privatnost – ne sjedite li s njima na igralištu u školi i slušate razgovore s drugom djecom, je li doista potrebno da čitate njihove poruke na društvenim mrežama?
Naša otvorenost i pristup djetetu u usmjeravanju njegovog ponašanja na internetu doprinosi spremnosti da nam se obrati ako nešto pođe po zlu.
Ako se dijete susretne s iskustvom nasilja na Internetu, ono što mu je u tom trenutku najpotrebnije jesu naša podrška i pomoć u rješavanju problema.
Ne možemo u potpunosti zaštititi dijete od neugodnih iskustava na internetu, ali možemo smanjiti vjerojatnost da će se ona dogoditi.
Djeca se mogu susresti s različitim opasnostima, koje je potrebno poznavati kako bismo se od njih znali zaštititi. One uključuju izloženost neprimjerenim sadržajima, nasilnim ponašanjima, prekomjerno korištenje interneta i druge. Posljedice takvih iskustava sežu od emocionalne uznemirenosti, sve do dubljih psiholoških teškoća.