Tokofobija: kako prevladati strah od porođaja?
Otprilike 14 posto žena doživljava tokofobiju, odnosno ekstremni strah od porođaja. Problem je itekako stvaran i pogađa više žena nego što mislimo,...
Žene vole paničariti, brinuti se, propitkivati i sumnjati. Nije lako i malo koja se tome uspije oduprijeti. Sve je to posljedica jednog civilizacijskog sraza jer što više informacija imamo oko sebe, manje znamo isfiltrirati one koje nam trebaju, koje su dobre za nas i za bebu, a sve manje slušamo sebe i manje vjerujemo svom tijelu i osjećajima. Evo koji su to najčešći strahovi s kojima se suočavamo i kako ih možemo ublažiti:
Sindrom iznenadne smrti dojenčeta je izuzetno rijetka, a ako pazite da dijete nije na jastuku s kojim bi se moglo prekriti i nema pokraj sebe ništa u što bi se moglo slučajno zamotati, nema straha. Istina je da bebe imaju prilično glasan način kako upozoriti kad im nešto nije po volji pa će vas alarmirati.
Ne mora uvijek biti jako očito i osjetno naviranje i izlaženja mlijeka iz dojke. To ipak ne znači da ga nema dovoljno i ako vas netko u to želi uvjeriti, prvo se zapitajte: znam li ja koliko je velik želudac djeteta i koliko mu treba mlijeka; plače li dijete samo kad je gladno; siše li dijete samo kad je gladno; ima li redovito mokrih pelena? Kad si odgovorite na ova pitanja, znat ćete da je sve pod kontrolom i to što nemate točan uvid u to koliko beba pojede nije dovoljan razlog za paniku.
Padaju bebe i djeca, prilično se napadaju tijekom prve dvije godine života, rijetko svojom voljom, ali takav je život. U početku možete postaviti zaštite na podu, neke deke, jastuke, dok hodate budite u stabilnim papučama, cipelama, pazite da vam igračke po kući od starijeg djeteta ne dođu glave. Budite prisutni duhom i tada su nezgode rijetke. Ako i dođe do pada, to još ništa ne znači, ali svakako je dobro biti informiran kako se ponaša beba koja treba pomoć liječnika, a koja ne.
Dojena djeca su dosta dobro zaštićena majčinim mlijekom, ali, naravno, uvijek postoji mogućnost da pokupi neku klicu. Odgovorni posjetitelji neće niti dolaziti dok su bolesni, a uvijek možete to i pitati prije dolaska. Redovito provjetravajte životni prostor bez obzira na vanjske temperature.
Ponekad se to događa na prvi pogled, nekad tek nakon određenog vremena, ali ako se ne radi o nekoj velikoj traumi vezanoj uz trudnoću, porod i život, nemate neku psihičku bolest, sve se mame povežu s bebom. Budite uz nju, dojite je, ljubite, nosite, milujte, pjevajte joj, pričajte, sve će doći na svoje kad se najmanje nadate. Hormoni se pobrinu za sve!
Pratite bebino ponašanje, proučite pojave koje su normalne za novorođenčad kako vas ne bi svaka točkica na glavi brinula. Uostalom, ako ne pronađete odgovore, uvijek možete nazvati pedijatricu ili patronažnu sestru da vas savjetuje. Redoviti pregledi kod pedijatra obično su dovoljni za provjeru motorike, razvoja djeteta.
I ovo uvelike ovisi o vašoj pripremljenosti i samoj bebi. Možda grčeva uopće neće biti. Ako da, postoje i knjige i savjetnici koji će vam pomoći u tome. Proučite literaturu i naš portal kako biste mogli pronaći najbolji način za smirivanje bebe. Bijeli šum, zamatanje djeteta, ljuljuškanje, dojenje, vožnja u automobilu, masaža trbuščića… Uistinu je puno načina i jedan će zasigurno pomoći i vašoj bebi. U najgorem slučaju, ponavljajte si da će i taj period brzo proći i tada kreće mirnije razdoblje.
Bebe ipak dosta i spavaju, no mame onda imaju potrebu odraditi milijun drugih poslova. Odrecite se te ideje. Znajte da vam je spavanje bitno za normalno funkcioniranje, normalnu laktaciju, dobro raspoloženje i zdravlje. I kraća spavanja mogu učiniti čuda ako su redovita.
Vjerojatno bi se ovih strahova moglo još nabrajati, no ovo su neki od češćih. I svi se daju riješiti pravilnim informiranjem, traženjem pomoći, te vjerom u to da radite najbolje što možete i trudite se.