“Sasvim iskreno” je novi podcast dviju terapeutkinja o stvarima koje nas sve ponekad muče
Novi podcast Sasvim iskreno, koji su pokrenule dvije uspješne terapeutkinje s dugogodišnjim iskustvom – Dubravka Fazlić i Teodora Delić, mjesto je ...
Ako ste u snu vidjeli mrtvaca, slobodnim osobama to je najava vjenčanja, dok oženjenje očekuje svađa sa supružnikom, kako kaže sanjarica. Ako ste u snu vidjeli mrtvace i razgovarali s njima, očekuje vas sreća u daljnjem životu, a ako sanjate da je pokojnik ustao i oživio, predstoji vam ugodan i sretan događaj.
Ako, pak, sanjate da ste pokopali mrtve, uspješno ćete riješiti sve probleme. Malo se šalimo za početak, no ako i ne vjerujete u duhove, odnosno mogućnost da vam se voljena osoba koja je preminula nekako javi s onog svijeta, velike su šanse da ćete ju barem jednom sanjati. Na taj se način mnogi od nas lakše opraštaju od voljenih, pogotovo ako postoji nešto što si nismo rekli za života i imamo potrebu to razriješiti.
No, u mnogim dijelovima svijeta vrlo otvoreno i slobodno razgovaraju o drugim oblicima komunikacije s mrtvima, bilo da se oni sami na neki način jave, ili da živi sudjeluju u njihovom prizivanju.
U nekim drevnim civilizacijama razgovor s mrtvima bio je česti ritual, kao neki oblik opraštanja, ali i pokušaja da se mrtve na “onom svijetu” zadrži na svojoj strani kako bi se kod zlih sila ili razljućenih bogova založili za žive.
Moderni spiritizam potječe iz sredine 19. stoljeća, kada u SAD-u postaju moderna parapsihološka iskustva, među ostalim i automatsko pisanje, za koje se vjerovalo da je pod nadzorom duhova. Ideja da je moguće prizivati duhove i razgovarati s njima doživjela je preporod upravo na temeljima automatskog pisanja.
Tada se razvija posebna ploča, tzv. Ouija ploča, koju su mediji koristili kao alat za razgovor s duhovima. Do tada, komuniciralo se kuckanjem, grebanjem, lupanjem i slično, no kad je razvijena ploča, sve je išlo puno lakše.
Prvi koji je koristio verziju ploče s tražilom bio je francuski spiritualist Planchette, po kojemu su te prve ploče i dobile ime. Bile su u obliku tripoda, odnosno stolića obliku trokuta, sa znakovima na prednjoj strani. Moderne ploče u konačnoj inačici – sa slovima, brojkama i znakovima – pripisuju se autorskom dvojcu Elijahu J. Bondu i Williamu Fuldu te njihovoj kompaniji pod nazivom Ouija Novelty Company. Bond je prvu ploču patentirao 10. veljače 1891., a samo godinu kasnije Fuld je patentirao neka poboljšanja.
Postoje mnoge teorije o tome kako Ouija ploča radi, kao i one kako je riječ o alatu za manipulaciju koji uopće ne radi. Jedno od objašnjenja je da je u osnovi svega određena forma kolektivnog automatizma te da ploča „reagira“ ne na temelju poruka koje mrtvi šalju, nego na temelju podsvjesnih želja sudionika seanse. Osoba koja pokušava dobiti odgovor od pokojne osobe preko ove ploče trebala je samo pratiti na kojim se slovima ili znakovima zaustavlja strelica, nakon što umrloj osobi postavi neko pitanje, no nerijetko su to bila samo slova i brojke nabacani bez ikakvog smisla i reda.
Ouija ploča i slične inačice nisu jedini način komunikacije s mrtvima. Danas se ploča proizvodi tek kao igračka, a razvijaju se brojne druge teorije o komunikaciji s mrtvima – od posredovanja medija, do toga da se duhovi javljaju sami.
Istraživači koji su između 1988. i 1995. godine razgovarali s 2.000 ispitanika u 50 država SAD-a i 10 kanadskih pokrajina – inače pripadnika različitih društvenih skupina, od rane dobi do staraca, utvrdili su da oko 20 posto, ili petina ispitanih, vjeruje da je imala barem jedno, ili nekoliko takvih iskustava komunikacije s mrtvima u životu.
Riječ je o istraživanju koje je obuhvatilo samo one koji su uvjereni da su im se mrtvi spontano javili, dakle, bez posredovanja medija, vidovnjaka, hipnoze ili posebnih uređaja, pa su na temelju toga utvrđeni i mogući oblici kontakta, odnosno pojave duhova.
Gotovo svi takvi kontakti su pozitivni i umanjuju bol onima koji su ostali iza umrlog,te pružaju utjehu i pomažu bržem emocionalnom i duhovnom iscjeljenje, iako mnogi ljudi, kada dožive javljanje preminulih, dožive veliki strah.
To je obično zato što nikada nisu čuli da se to nekome u njihovoj blizini dogodilo, a sve se događa naglo, bez pripreme i mogućnosti da se naviknu, pa mnogi pomisle da su izgubili razum. Prema odgovorima iz spomenute ankete, istraživači su objedinili načine na koje se duhovi mogu javiti živima, a vrlo sličnu podjelu u svojoj knjizi „Sudbina duša“ dao je i dr. Michael Duff Newton, psiholog s certifikatom majstora hipnoterapije.
To je najčešći oblik kontakta – osjećaj da je voljena pokojna osoba u blizini iako ju ne vidite i ne čujete. Može se javiti neposredno nakon smrti, ali i mjesecima, pa i godinama kasnije.
Kako nema komunikacije, mnogi lako odbace taj osjećaj, no ako je doista riječ o javljanju pokojnika, djeca i životinje osjećaju to suptilnije i možete to primijetiti po njima.
Neki ljudi tvrde da čuju glas pokojne osobe jednako kao i kad je bila živa, no većina komunikacije s mrtvima odvija se na telepatskoj razini: čujete glas rođaka ili prijatelja, ali samo u vašem umu. Kad postoji dvosmjerna komunikacija, i to se obično događa samo telepatski i najčešće se cijeli razgovor odvija na taj način. No, znak može biti i trajno zujanje u ušima.
Može se dogoditi da osjetite miris koji neodoljivo podsjeća na krilo vaše bake, ili parfem pokojne majke. Možda ste osjetili očev losion poslije brijanja. Često se javlja i miris cvijeća, posebno ruža, zatim miris kupke, duhana, omiljene hrane koje možete povezati s tom osobom. Poanta je u tome da se miris javlja kad njegova pojava nije očekivana.
Postoji široka paleta vizualnih iskustava, u rasponu od maglovitih vizija do toga da se pretvore u „čvrstu“ sliku.
Pokojnik se može pojaviti u spavaćoj sobi, pokraj ili na podnožju kreveta, ali i bilo gdje drugdje: u zatvorenom prostoru, na otvorenom, u automobilu, na brodu ili kad letite zrakoplovom. Pokojnici se obično javljaju nasmijani i zdravi, bez obzira na uzrok smrti. Vizije su obično u blistavim bojama, s tim da ih možete vidjeti fizički ispred sebe, ali i samo unutar vašeg uma. Moguće je da se ostvari neki oblik komunikacije, od kimanja glavom, dodira do razgovora, pogotovo tijekom meditacije.
Često se događa tijekom noći, dok spavate, ili kad ste budni. Osoba čuje da zvoni telefon, a kad se javi, voljena pokojna osoba obično izgovori kratku poruku. Njegov ili njezin glas najčešće je vrlo jasan, ali čini se da dolazi izdaleka. Moguća je i dvosmjerna komunikacija. Ako ste budni, vjerojatno ćete čuti zvuk prekida veze, ili ton biranja brojeva, nakon što poziv bude završen.
Ako čitate neku knjigu, ili gledate film, pa vam proleti misao vezana uz sadržaj, vjerojatno je riječ o vašoj podsvijesti koja povezuje sadržaj knjige ili filma s poznatim sadržajem u pamćenju. No, ako se iznenada, ničim izazvana, pojavi posve nova misao, to može biti poruka voljene pokojne osobe.
Mogu se pojaviti u alfa stanju – neposredno nakon što legnete, prije nego što utonete u san, ili dok maštate, zatim nakon buđenja, kao i za vrijeme meditacije ili tijekom molitve.
Moguće je da osjetite kako vas voljeni pokojnik dodiruje za ruku, ili lagano po kosi, pa se okrećete oko sebe. Ili osjećate da je stavio ruku oko vašeg ramena, ili preko leđa, što obično prati osjećaj ugode i duboki mir.
Moguće je i da osjetite tapkanje, milovanje, poljubac, pa i zagrljaj. Sve su to načini na koji vam pokojna osoba daje do znanja da vas voli, pokušava vas utješiti i umiriti.
Sliku pokojnika možete vidjeti dvodimenzionalno ili trodimenzionalno, poput holograma, ili slično, kao da u zraku držite 35-milimetarski slajd.
U tom stanju svijesti možete imati sve vrste iskustava, od osjećaja da je netko prisutan, preko osjećaja dodira, ili zvuka, odnosno jasne vizije pokojne osobe u vašem umu ili ispred vas.
Ljudi koji su ožalošćeni često tvrde da doživljavaju fizičke znakove pokojnika preko svjetla koje treperi, ili se samo pali ili gasi. Slično je i s radiom koji se upali sam, televizijom, stereom i drugim predmetima koji se uključuju mehanički. Moguće je da padaju ili se pomiču slike na zidu, fotografije na stolu, kao i drugi predmeti, ili da se nešto preko noći jednostavno razbije.
Simboli su ponekad toliko suptilni da ih je lako propustiti. To može biti duga na nebu u posebnom trenutku, ali i razni predmeti: kovanica na kojoj je upisana godina koja vam je važna, ponavljanje brojeva, npr: 222, ili 333, zatim pogled na sat uvijek u isto vrijeme. To može biti i pjesma koju je volio pokojnik, koja slučajno zasvira baš u nekom posebnom trenutku. Ili potpuni stranac koji kaže nešto što ima posebno značenje.
Susreti s pokojnima za vrijeme čvrstog sna su puno življi, intenzivniji i šareniji te puno realniji nego što su to uobičajeni snovi.
Ta iskustva nisu zbrkana, ni ispunjena simbolima, ili fragmentirana, kao što snovi inače jesu i vrlo su slična iskustvima na javi. Stvar je u tome da vaš rođak, prijatelj ili voljeni lakše dolazi do vas kad ste opušteni, otvoreni i manja je potreba za pružanjem otpora.
Događaju se u snu ili u meditativnom stanju. To su dramatična iskustva tijekom kojih napuštate tijelo i posjećujete voljene na mjestu ili u razini na kojoj on ili ona postoji. To su izuzetno živa, intenzivna iskustva. Oni koji su ih doživjeli tvrde da djeluju „stvarnije od fizičkog život“. Obično vas okružuju cvijeće i leptiri, šareno grmlje i drveće, blistavo svjetlo te osjećaj ljubavi i radosti.
Ovakva su javljanja najčešća kod vođenih meditacija ili hipnoze, pri čemu je moguće da se, među energetskim bićima koja se javljaju kao nositelji poruka, pojave i dragi pokojnici koji nam žele poručiti da su tu i da paze na nas.
To se može doživjeti kao umirujuća svjetlost iznad glave ili u neposrednoj blizini.
Kad duše imaju poteškoća sa stupanjem u kontakt s umom odrasle osobe, mogu se poslužiti djecom kao prijenosnicima svojih poruka jer se ona još ne bave sumnjama u takvu mogućnost i nisu razvila duhovni otpor. Mlada osoba izabrana za vodiča obično je član obitelji pokojnika. Nerijetko, odrasli dožive to da im djeca kažu: „Baka je tu pokraj mene, kaže da je lančić pao iza kreveta i da te puno voli“.
Naši voljeni mogu nakratko preuzeti energiju životinje.
To može biti leptir, ptice i životinje koje se čudno ponašaju u nekom trenutku: zalijeću se u vaš prozor, čudno se keze i laju, ili samo životinje koja inače imaju posebnu simboliku za nas. To obično traje kratko, odnosno javlja se kao neki znak, ili upozorenje.
IZVOR: 24SATA.HR