DJECA KOJA DRŽE stvari u lijevoj ruci su pametnija

Ljudi koriste desnu stranu mozga za procesuiranje informacija vezanih za pamćenje lica, što čini lijevu stranu vidnog polja optimalnom za opažanje i prepoznavanje lica.

Znanstvenici su već prije otkrili da ljudi preferiraju lijevu stranu za držanje beba. Novo istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji predlaže da djeca koja drže svoje lutke u lijevoj ruci su pametnija i društvenija od djece koja preferiraju desnu ruku za držanje i kontrolu lutke.

Ljudi su društvena bića. Toliko društvena da se čak i namještamo u pozicije sjedenja ili stajanja u kojima imamo bolji pregled lica ljudi koji nas okružuju, kako piše Daily Mail.

Živci koji povezuju oči i mozak spojeni su na način da se vizualne informacije koje primamo s lijeve strane prenose i procesuiraju u desnoj polutki mozga.

Odrasli ljudi u lijevoj polutci mozga procesuiraju riječi (govor), a u desnoj polutci lice (vizualne informacije), stoga se ljudi nesvjesno ugodnije osjećaju ako su ljudi s kojima razgovaraju na njihovoj lijevoj strani.

Prethodno provedena istraživanja otkrila su da mozak malog djeteta ne razdvaja procesuiranje izraza lica od govora, nego da sve poticaje procesuira u lijevoj polutki mozga.

Ali, novo istraživanje provedeno na Sveučilištu u Londonu došlo je do drukčijih spoznaja.

U eksperimentu u kojem je sudjelovalo 100 četverogodišnjaka i petogodišnjaka, istraživači su otkrili da djeca čak i najjednostavnije crteže lica – prepoznaju i procesuiraju.

Kad je djeci dân čisti jastuk, nisu ništa posebno radili, ali kad su istraživači na jastuk nacrtali tri točkice, djeca su ga procesuirala kao lice i počeli su ljuljati jastuk, kako bi to odrasli radili s malom bebom.

“Fenomen poznat pod nazivom “sklonost nošenja na lijevoj strani” (“left cradling bias”) ne pojavljuje se samo kod ljudi, nego se pojavljuje i među životinjskim vrstama – gorilama i šišmišima. Držanje bebe na lijevoj strani vidnog polja omogućava čovjeku bolji pogled na bebu”, objašnjava jedan od autora istraživanja doktor Gilliam Forrester.

Bez obzira na dominantnu ruku, dio djece je “jastuk-lutku” držalo u lijevoj ruci, dok su druga djeca ju nosila u desnoj ruci.

Djeca koja su jastuk držala u lijevoj ruci, što im je omogućilo da bolje procesuiraju “lice” lutke, imala su bolje rezultate u društvenim i mentalnim zadacima koje su im dali istraživači od djece koja su jastuk držala u desnoj ruci.

Kad su nakon toga istraživači djeci dali prave lutke, uzorak je ostao isti.

“Njihova takozvana sklonost nošenja djeteta na lijevoj strani pokazala se prisutnom već u ranom razdoblju razvoja i djeci nije bilo potrebno iskustvo nošenja bebe kako bi instinktivno preferirali lijevu stranu”, objasnio je dr. Forrester.

Isto kao i kod djece, 80 posto mama nosi djecu na lijevoj ruci, pogotovo tijekom prvih 12 tjedana života kad je beba najranjivija i potrebna joj je potpuna njega i nadzor.

Djeca koja su nosila bebe na lijevoj strani su se pokazala boljima i u praćenju uputa te su pokazala veću želju da odrade zadani zadatak, što upućuje na to da su njihove društvene vještine bolje razvijene od djece koja su lutku nosila na desnoj strani.