Doznajte sve o “tamnoj strani” takozvanih “bijelih namirnica”

“Moram nešto pojesti!” Ovu rečenicu sigurno svakodnevno slušate od kolega i prijatelja (a vjerojatno je i sami izgovarate), obično u isto vrijeme (oko 11 sati, 16 sati i 22 sata), u periodu kad u pravilu ne biste trebali biti gladni. Upravo ta rečenica nagovještava “napad” na grickalice i slatkiše koji će uslijediti.

Scena u kojoj ubrzano jurite prema kuhinji da biste pojeli nešto slatko, u prvi tren možda djeluje smiješno, ali ipak, s druge strane, morate priznati da to i nije tako. Sposobnost da se koncentrirate u tom trenutku je ograničena, a svako znanje o pravilnoj prehrani pada u vodu pred potrebom za hranom. Kao da čujete kako vas dozivaju sve te slastice koje želite pojesti..

I da pogodimo: upravo ta ukusna jela obično su slatkiši.

Zbog čega je tako teško odreći se slatkiša?

Iako živimo u razvijenom svijetu i svakodnevno smo izloženi informacijama o pravilnoj prehrani, i dalje jedemo previše šećera. Prema istraživanju centra American Heart Association, u današnje vrijeme unos šećera trebalo bi smanjiti za 70 posto, da bi to ušlo u okvire zdrave prehrane. Iako vrlo dobro znamo da šećer nije zdrav, teško nam ga se odreći.

Da razjasnimo, to nema nikakve veze sa slabim karakterom. Našli ste se zarobljeni u jednom začaranom krugu, u kojem organizam očajnički pokušava regulirati količinu šećera u krvi. Kad konzumirate šećer, vaš organizam velikom brzinom jednostavne ugljikohidrate pretvara u glukozu i sprema je u vašem krvotoku.

Glukoza je energija, a količina koja se stvori u organizmu prilikom uobičajenog unosa šećera trebat će vam jedino ako ste planirali istrčati maraton. Gušterača tada luči inzulin kako bi stanicama naredio da apsorbiraju višak glukoze, i na taj način ona se sprema kao mast. Glukoza je na taj način nestala iz krvotoka, ali količina šećera u krvi naglo pada i, dok organizam pokušava povratiti ravnotežu, javlja se još veća potreba za glukozom. A vaše tijelo vrlo dobro zna da je njezin najbliži izvor nešto slatko. I tako, već poslije dva sata, čeznete za slatkišima.

Kako šećer utječe na organizam?

Hraneći potrebu, počinjete krug iznova i tako padate u zamku. Kad previše stimulirate ovaj prirodni proces, stanice postaju otporne na djelovanje inzulina i traže veće doze kako bi izazvale reakciju.

Udio glukoze u krvi raste, što dovodi do niza simptoma, uključujući umor i depresiju, ali i do potencijalno ozbiljnih bolesti. Osim iznenadnog naleta energije, šećer ne donosi ništa dobro. On ne sadrži vitamine, minerale, proteine ili vlakna, točnije, uopće nema hranjivih vrijednosti. Njegov utjecaj na naše tijelo i um je ništa drugo nego čista iluzija.

Kao što potiče variranje razine šećera u krvi, on popravlja stanje i u neurokemijskim procesima tako što potiče proizvodnju serotonina – hormona sreće, neurotransmitera koji prenosi pozitivan osjećaj zadovoljstva i opuštenosti. Istraživanje koje je proveo američki psiholog i profesor Bart Hoebel pokazalo je da prerađeni šećer pokreće iste receptore zadovoljstva u mozgu kao i heroin.

Neka istraživanja pokazala su da se kod onih koji žude za šećerom mogu primijetiti nadutost u licu, prištići i crvenilo kože, ali i česte promjene raspoloženja, kao i pad energetske razine. Nakon povećanog unosa šećera, nagli pad razine glukoze u krvi može dovesti do toga da se osjećamo razdražljivo i letargično. I uvijek pokušavamo to opravdati tako što kažemo sebi da je to zbog toga što nismo dobro spavali.

Ako šećer izaziva truljenje zuba, a oni su najčvršće tkivo u našem tijelu, zamislite samo što radi s mekim tkivom kao što su bubrezi. On remeti čitav kemijski sustav organizma, usporava probavu i slabi imunološki sustav. Na taj način otvaraju se vrata raznim bolestima, poput srčanih smetnji, dijabetesa i raka.

Dobro je poznato da šećer radi probleme i na koži. Ona, uslijed konzumiranja velike količine šećera, izgleda masno, ten je beživotan, a česti su i problemi s prištićima i nadutim podočnjacima. Kroz kemijsku reakciju, koja se naziva glikacija, prerađeni šećer smanjuje proizvodnju novih molekula kolagena, proteinskih vlakana koja su zaslužna za čvrstoću kože. Ovo najčešće ne počinje djelovati prije 35. godine, ali ako promijenite način prehrane u dvadesetima, u četrdesetima ćete izgledati znatno bolje.