“Sasvim iskreno” je novi podcast dviju terapeutkinja o stvarima koje nas sve ponekad muče
Novi podcast Sasvim iskreno, koji su pokrenule dvije uspješne terapeutkinje s dugogodišnjim iskustvom – Dubravka Fazlić i Teodora Delić, mjesto je ...
Izašao sam s djevojkom koju sam stvarno želio impresionirati, ali sve je krenulo krivo već na samom početku. Izveo sam ju u skupi restoran, a novčanik sam zaboravio kod kuće. Nakon toga nisam mogao pronaći ni svoj auto u garaži. Bio sam osramoćen i prestrašen i nakon nekih 20 minuta jurcanja po svim etažama garaže, imao sam osjećaj da me iritirano “ubija” pogledom. Bio sam siguran kako misli da je ovo najgori spoj na kojem je ikad bila.
Tada sam se okrenuo da se ispričam, a ona se smijala. Ne meni nego zbog cijele situacije. Smijala se toliko da sam se i ja počeo smijati. Stajali smo tako u garaži, a naš smijeh je odzvanjao svuda oko nas. Odjednom sam osjetio veliko olakšanje zbog cijele večeri i točno u tom trenutku znao sam da je ona djevojka koju želim oženiti.
Upoznao sam je dok sam studirao u inozemstvu, a kada sam se vratio kući, pričali smo preko Skypea svaki dan po nekoliko sati. Došla me posjetiti na tri mjeseca dok sam završavao školu, ali onda smo nevoljko odlučili prekinuti jer smo znali da veza na daljinu ne bi mogla dugoročno uspjeti. Nakon što smo se pozdravili na aerodromu, sjeo sam u svoj auto na parkiralištu i počeo plakati kao dijete. Tada sam obrisao suze, otišao natrag na aerodrom, kupio kartu u jednom smjeru i još sam stigao sjesti kraj nje u avionu.
To mi je bila najbolja odluka u životu.
Znao sam da je želim oženiti kada sam shvatio da je ona prva žena koju mogu gledati u oči i ne osjećati neugodnu tišinu. Samo smo gledali jedno u drugo kao da smo zadnje što ćemo ikada vidjeti.
Igrali smo igru Trivia Pursuit s nekim prijateljima i izvučeno je pitanje – tko je bio 26. predsjednik Amerike. Mislio sam da je to moja prilika da impresioniram svoju simpatiju i počeo sam nabrajati sve predsjednike po redu. No ona je ih je počela nabrajati u isto vrijeme i stigla je do Teddyja Roosevelta prije mene. Tada sam shvatio da je njezino “štreberstvo” kompatibilno s mojim.
Na našoj svadbi za svojim stolom imali smo sliku Teddyja Roosevelta.
Na četvrtom spoju pozvala me sebi doma i tada sam vidio da je njega LEGO Star Wars kolekcija veća od moje. To je trenutak kad sam shvatio da je ona žena za mene.
Bio sam na poslu kad sam saznao da je moj najbolji prijatelj John poginuo u prometnoj nesreći. Otišao sam kući svojoj djevojci i sat vremena sam joj plakao na ramenu. Bila mi je velika podrška tada, a i kasnije na sprovodu kad se nije odvajala od mene. Tada sam shvatio da će ona i u najtežim trenucima uvijek biti uz mene i da je želim zauvijek kraj sebe.
Ako dobijemo još jedno dijete i ako bude sin, nazvat ćemo ga John.
Moji roditelji su imigranti i uvijek su radili za minimalac, a njezini su imućni i imaju svoju tvrtku. Bilo me sram reći što moj otac radi pa kada me pitala čime se bave moji roditelji, izbjegavao sam pitanje. Vidjela je što radim i rekla mi je da se nikad ne smijem sramiti svojih roditelja jer su oni naporno radili da me dovedu do toga gdje jesam i da je ona ponosna na njih. “Slomio” sam se i zaplakao, i tada sam znao da ćemo se vjenčati.
Znam da ne zvuči kao nešto veliko, ali ja sam tada shvatio kakav je njezin karakter i nikad nisam požalio.
Moj suprug kaže da je znao da sam ja “ta” kad me pitao koliko je sati, a ja sam odgovorila da je vrijeme za Howdy Doody (američka emisija za djecu). Sve ostale cure su mu uvijek rekle koliko je točno sati.
Vratio sam se kući s velikog ispita i bio sam jako nervozan zbog rezultata. Ona me čekala na podu ispred ulaznih vrata u stan s dvije karte za film “The Force Awakens” i dva odijela Chewbacce da ih možemo zajedno nositi. Tada sam shvatio da je spremna na sve kako bi me oraspoložila. Zaprosio sam ju nekoliko mjeseci kasnije.
Znao sam kada mi je njezina šefica poslala poruku u kojoj je napisala da uvijek zna kada moja tadašnja cura meni šalje poruke jer se uvijek nasmiješi dok šalje SMS. Njezina majka rekla mi je to isto nekoliko dana kasnije.
Radio sam na ribarskom brodu i nisam mogao gledati doigravanja u NHL-u. Ona je gledala svaku utakmicu i pisala mi u porukama sve što se događalo. To je bio taj trenutak, kada je zbog mene naučila pravila hokeja.
Znao sam kada me pitala hoću li se preseliti s njom u Boise u Idahu. U tom trenutku pomislio sam da bi se s njom preselio i u pakao.
Malo smo se napili na rođendanu zajedničkog prijatelja. Otpratio sam ju doma i znate li što se dogodilo tada – sjedili smo na kauču i pričali o knjigama. Na putu kući bio sam siguran da je ona “ta”.
Kad mi je bilo 16, upoznao sam djevojku na MySpaceu i izlazili smo nekoliko mjeseci prije nego sam s obitelji otišao na putovanje. Proveli smo svaki dan tog putovanja pričajući o svemu na telefon do četiri sata ujutro. Tada sam shvatio da je svaka sekunda koju provedem dalje od nje apsolutni gubitak vremena.
Znao sam kada je skočila na naš bračni krevet, ali je krivo proračunala kako će odskočiti pa je pala i zapela između kreveta i zida. Bila je naopačke, a noge su joj mahale zrakom dok smo umirali od smijeha.
Foto: Pexels