Depresija se kod ljudi može prepoznati čak i po načinu govora. Evo o čemu je riječ

Znanstvenici su obradili 64.000 ispitanika, a računala su zbrojila riječi i rečenične sklopove koje depresivci često koriste, što može biti vrlo korisno njihovim bližnjima da djeluju na njih.

Ovisno o tome kako spavate ili kako stupate u interakciju s ljudima iz okoline, pažljivi promatrač može iščitati jeste li u depresiji. Depresija mijenja kompletno ponašanje osobe. Depresiju može odati i način govora i pismeno izražavanje. Ponekad ovaj “jezik depresije” može imati snažan učinak na druge. Dovoljno je razmotriti utjecaj pjesama i tekstova Sylvie Plath i Kurta Cobaina koji su se zbog depresije ubili.

Znanstvenici su dugo pokušavali odrediti točan odnos depresije i načina izražavanja, a tehnologija nam pomaže približiti se punoj slici. Nova studija, objavljena u kliničkoj psihologijskoj znanosti, sada je otkrila vrstu riječi koje mogu točno precizirati da li netko pati od depresije.

Tradicionalno, lingvističke analize na ovom području provode istraživači koji čitaju i rade bilješke. Danas, analize tekstova računalnim metodama omogućuju obradu izuzetno velikih banaka podataka u nekoliko minuta. To može pomoći u pronalaženju jezičnih značajki koje bi ljudima mogle promaknuti, jer se računalno može izračunati i postotak učestalosti pojedinih riječi i skupova riječi, leksičke raznolikosti, prosječnu duljinu rečenica, gramatičke obrasce i mnoge druge parametre.

Dosad su osobni eseji i dnevnički zapisi depresivnih ljudi bili korisni, kao i djela poznatih umjetnika kao što su Cobain i Plath. U izgovorenu riječ uvid su pružili i isječci prirodnog govora osoba s depresijom. Zajedno, rezultati takvih istraživanja otkrivaju jasne i dosljedne razlike u jeziku između onih sa i bez simptoma depresije.

Usmjerenost na sebe

Jezik se može razdvojiti u dvije komponente: sadržaj i stil. Sadržaj se odnosi na ono što izražavamo – to jest značenje ili predmet izjava. Osobe s simptomima depresije koriste pretjeranu količinu riječi koje prenose negativne emocije, osobito negativne pridjeve i priloge – poput “usamljen”, “jadan”, “tužan” ili “bijedan”.

Još zanimljivije je korištenje zamjenica. Oni sa simptomima depresije koriste znatno više osobnih zamjenica za prvo lice jednine – poput “mene”, “ja” i “sebi”, a znatno manje zamjenice za drugo i treće lice jednine ili množine – poput “on”, “oni” ili “ona”.

Ovaj uzorak korištenja zamjenice sugerira da su osobe s depresijom više usmjerene na sebe, a manje povezane s drugima. Istraživači su izvijestili da su zamjenice zapravo pouzdanije u prepoznavanju depresije od negativnih emocija.

Znamo da su zajedničke značajke depresije inzistiranje na osobnim problemima i socijalna izolacija. Međutim, ne znamo jesu li takva ponašanja poremećaji pažnje ili stil razmišljanja. Uzrokuje li depresija usredotočenost na sebe ili pak ljudi postaju depresivni tek kad se usredotoče na sebe?

Jezični stil se odnosi na način na koji se izražavamo, ali ne i na sadržaj. Istraživači su proučavali veliku količinu tekstova na 64 različita internetska foruma za mentalno zdravlje i obuhvatili 64.000 ispitanika.

“Apsolutne riječi” koje prenose apsolutne veličine ili vjerojatnosti, kao što su “uvijek”, “ništa” ili “potpuno”, bolje su ukazivale na mentalno stanje nego li korištenje zamjenica ili iskazivanje negativnih emocija.

Od početka smo predvidjeli da će oni s depresijom imati češće crno-bijeli pogled na svijet i da će se to manifestirati u njihovom jezičnom stilu. U usporedbi s 19 različitih kontrolnih foruma (npr. Mumsnet i StudentRoom), češće korištenje apsolutnih riječi je otprilike 50 posto veće u anksioznom i depresivnom stanju, a otprilike 80 posto veće kod suicidalnih članova foruma.

Nasuprot tome, paradoksalno je da su negativne emocije bile manje zastupljene u tekstovima suicidalnih, nego li u anksioznih ili depresivnih osoba.

Optimizam oporavljenih

Istraživanje je obuhvatilo i forume na koje su se javljale osobe koje su smatrale da su se oporavile od depresivne epizode i pišu pozitivne i poticajne tekstove o oporavku. Ovdje smo otkrili da su riječi kojima su izražavali negativne emocije koristili na razinama usporedivih tzv. kontrolnih foruma, dakle, koristili su takve riječi u uobičajenim količinama, dok su povećali broj riječi kojima su izražavali pozitivne emocije za čak 70 posto. Ipak, učestalost apsolutnih riječi ostala je znatno veća od uobičajenog, ali nešto niža nego u anksioznim i depresivnim forumima.

Ključno je da oni koji su prethodno imali depresivne simptome imaju veću vjerojatnost da će ih ponovno imati. Stoga, njihova veća sklonost razmišljanju u apsolutnim kategorijama, čak ako i trenutno nema simptoma depresije, može biti signal koji će igrati važnu ulogu u izazivanju nove epizode depresije. Isti učinak vidi se i po količini korištenja zamjenica, ali ne i po korištenju riječi kojima su izražavali negativne emocije.

Razumijevanje jezika depresije može nam pomoći da shvatimo način na koji misle osobe sa simptomima depresije, ali ima i praktične implikacije. Istraživači su kombinirali automatiziranu analizu teksta s analizom tekstova “strojeva za učenje” (računala koja mogu učiti iz iskustva bez prethodnog programiranja) da bi klasificirali razna mentalna stanja iz uobičajenog jezika, kao što su blogovi.

Budući da je ovakvo istraživanje pokazalo bolje rezultate nego li ono što su ga radili stručni terapeuti, znači samo da su računala omogućila obradu veće količine podataka i primijenili sofisticiranije algoritme. Istraživanje koje je koristilo računalo također je omogućilo bolji uvid u potkategorije mentalnog zdravlja i ukazalo na probleme perfekcionizma, samopouzdanja i anksioznosti.

Naravno, moguće je da jezik koji se povezuje s depresijom ne mora uvijek ukazivati na depresiju, već samo na prolazne patnje. Ali Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da više od 300.000.000 ljudi upravo proživljava depresiju, a ta je brojka narasla od 2005. godine za čak 18 posto.

IZVOR: 24SATA.HR

Foto: Unsplash