Pico Simón Bolívar jedna je od najviših planina u Kolumbiji. Blizu vrha na 5550 metara visine ima upola manje kisika nego što na razini mora. Zrak tamo otežava hodanje i uzrokuje umor i glavobolju, pa se tijelo pokušava prilagoditi: broj disanja se povećava, srce se brže tuče, a krvne žile se šire kako bi dobile više kisika u tkiva.
Kao što možete očekivati, davanje spremnika kisika penjaču poništit će sve te promjene. No ono što ne biste očekivali je to da možete postići potpuno isto ako je spremnik za kisik lažan, odnosno da je prazan.
Fabrizio Benedetti je znanstvenik sa Sveučilišta Torino koji je proveo upravo takav eksperiment – ljudima je davao placebo kisik na planinama u Kolumbiji, Aljasci i u svom laboratoriju u Alpama i primijetio isto – lažni spremnici s kisikom mogu oponašati efekte stvarnih.
Efekt djeluje samo ako se ispitaniku prvih par puta dâ stvarni spremnik s kisikom, a potom ga zamjeni lažnim, jer na taj način njihova tijela očekuju primanje kisika. Tako, iako je spremnik prazan, on ipak može poboljšati fizičke performanse na vježbama hodanja na velikoj visini.
No, pitanje je kako?
“To je pitanje za milijun dolara. Nema kisika u krvi, nema kisika u tijelu, no dobili smo isti efekt kao da smo im dali kisik. Iskren odgovor je da ne znamo”, rekao je za BBC.
Više, brže, jače
U medicinskom kontekstu obično čujemo za placebo učinak. To je koristan rezultat vjerovanja da će tretman djelovati, a ne neki drugi učinak samog liječenja, koji često nije ništa drugo nego pilula šećera. Pokazalo se da placebo poboljšava simptome svega, od kašlja i bolova do depresije, pa čak i Parkinsonove bolesti.
U novije vrijeme, znanstvenici poput Benedettija postali su zainteresirani za način na koji bi placebo mogao funkcionirati u svijetu sporta. Bilo koji profesionalni sportaš reći će vam da njihova uvjerenja o pobjedi imaju golemu ulogu u uspjehu, a istraživanje sugerira da modificiranjem njihovih očekivanja, placebo efekt može imati snažan utjecaj na brzinu ili koliko daleko mogu ići.
U jednoj su studiji dobro pripremljeni biciklisti čuli da će dobiti ništa kofeina, malu ili visoku dozu kofeina prije ispitivanja. U stvarnosti su svi dobili placebo. Rezultat je otkrio kako su oni koji su mislili da su dobili malu dozu kofeina nakon nje imali 1,5 posto bolje rezultate, a oni s navodno visokom dozom čak 3 posto – sve u utrci na 10 kilometara.
Iako tri posto možda ne zvuči kao puno, u svijetu vrhunskog sporta to čini razliku između osvajanja medalje i 10. mjesta.
Eksperimenti poput ovih upućuju na podsvjesni mehanizam na koji placebo efekt poboljšava performanse. Jedna od hipoteza je ta da placebo efekt smanjuje anksioznost. Ako biciklist misli da prima supstanciju koja će povećati sposobnost, možda će se moći opustiti jer ima osjećaj da ima “sigurnosnu mrežu”.
Bez boli znači uspjeh
Druga je mogućnost da placebo efekt utječe na putove koji reguliraju bol i izdržljivost.
“Jedan od glavnih ograničavajućih čimbenika performansi i tjelesne vježbe je umor. Možete to pokušati ignorirati, ali osjećaj intenzivne boli je teško ignorirati. Ona se javlja da zašiti tijelo od oštećenja”, kaže Emma Cohen, koja vodi laboratorij Social Body na Sveučilištu u Oxfordu.
To znači da bi u teoriji mogli ići malo više, jače i bolje od svojih mogućnosti, no tijelo i mozak nas oprezno zaustavljaju i čuvaju rezervu. Placebo bi mogao djelovati kao lažni signal koji utječe na izračun mozga koliko je tijelu snage ostalo.