Katarina Pavliša: Zašto je promjena važna kad nas je strah?

Koje negativne misli vam prolaze glavom? Zabrinjava li vas hoće li se nešto loše dogoditi? Sumnjate li hoćete li uspjeti u poslu, na fakultetu, u vezi ili braku?

Svi smo barem jednom u životu imali strah koji nas je spriječio u poduzimanju akcija. Na primjer, možda ste se bojali da ćete izgubiti posao, pasti na ispitu, da će vas partner napustiti ili čak da ćete imati nesreću. I samo razmišljanje što bi se sve moglo dogoditi, iako racionalno znamo da postoje i druge opcije, tjera nas na to da još više razmišljamo i iskušavamo taj osjećaj straha. Pretpostavljamo što bi se sve moglo loše dogoditi u budućnosti i govorimo sebi stvari poput: “Znam da ovaj posao neće potrajati”, “Naći će nekoga boljeg od mene” ili “To neće dobro ispasti”.

A kad se nečega bojimo, na to usmjeravamo našu pažnju i postoji velika mogućnost da ćemo taj strah na kraju privući na ovaj ili onaj način i on će postati samoispunjavajuće proročanstvo. Na primjer, ako se bojimo da će nas ljudi napustiti, tražit ćemo partnera s jednim jedinim ciljem: “Želim partnera koji me neće napustiti”, a kako naš podsvjesni um ne razumije negacije odnosno on razmišlja o onome što mu kažemo, u ovom primjeru o napuštanju, mi ćemo nastojati graditi odnose s ljudima zbog kojih ćemo se na kraju i tako osjećati – napuštenima.

I ono čega se zapravo bojimo može nas potpuno paralizirati ili dovesti do razmišljanja da jednostavno nemamo sreće. Sve te misli i osjećaji otežavaju nam da poduzmemo akcije i napravimo promjene kako bismo izašli iz te neugodne situacije u kojoj naše nesigurnosti kontroliraju naš život. Osjećamo se kao da smo zarobljeni u tunelu, a zaglavljeni smo zbog svih ograničenja koja smo sami sebi postavili. I te prepreke gradimo do te mjere da više ne želimo izaći iz svoje zone udobnosti bez obzira na to što je ona zapravo za nas neudobna.

Važno je imati na umu kako sumnja i pretpostavka nisu isto kao i činjenica. Živjeti u stalnom strahu od budućnosti je samo stvar percepcije. Taj strah nije stvaran, on je samo zamisao u našoj glavi na koji trošimo sate zamišljajući što bi se moglo dogoditi ako donesemo neku odluku ili napustimo tu poznatu zonu, a ishod bude negativan, i na taj način hranimo svoju nesigurnost.

Zato je u životu bitno donositi odluke i poduzimati konkretne akcije, i to od najosnovnijih stvari kao što je odlučivanje o tome što želimo studirati, kakav posao želimo imati i kakve odnose želimo graditi pa do donošenja odluka o drastičnim promjenama koje trebamo napraviti kako bismo bili zadovoljniji u životu. Ako se bojite hoćete li donijeti ispravnu odluku, upravo čekanje i odgađanje do zadnje sekunde može vas natjerati da odaberete lošije. Možda ćete početi dopuštati drugima da odlučuju umjesto vas, a jedino vi možete znati što je najbolje za vas. To je vaš život, njegov ste vlasnik.

Također, želite li nešto promijeniti u svom životu, odustanite od potrebe da imate sve pod kontrolom jer nemoguće je sve kontrolirati. Ponekad se dogode neočekivane situacije, primjerice iznenada dobijemo otkaz ili nas partner napusti, i važno je koliko smo u stanju biti fleksibilni, prihvatiti neugodna iznenađenja i pretvoriti ih u još nešto bolje u našem životu, a to možemo razvijati.

Kao što kaže Paulo Coelho: “Moramo riskirati. Čudo života može se jedino razumjeti kada dozvolimo neočekivanom da se dogodi.” Ako ostanemo u poznatoj zoni, naši strahovi će nas istrošiti. Stalna sumnja ili nesigurnost spriječit će nas da postignemo ciljeve za koje smo sposobni.

Poduzimanje akcija i promjena bitne su za život kakav želimo. Više ili manje, svi imamo neke strahove, ali i moć da ih prevladamo. Umjesto da nas strahovi ograničavaju, možemo ih iskoristiti u svoju korist na način da ih prepoznamo, preispitamo i odlučimo promijeniti. Suočavanjem s našim strahovima oduzimamo im moć i otvaramo vrata nečemu novome, iako nepoznatom; otvaramo vrata novim prilikama i mogućnostima.

Piše: Katarina Pavliša, certificirani mental coach i NLP trenerica, quantumzona.com