Sirovo mlijeko postalo je popularno. Evo zašto ga ne trebate piti
Društvenim se mrežama u posljednjih nekoliko mjeseci proširio krajnje neobičan trend - sirovo, nepasterizirano mlijeko. Naime, kreatori sadržaja ko...
Iako je Sokrat još prije gotovo 2000 godina rekao da je najveća mudrost “znati da ništa ne znate”, neki ljudi još nisu usvojili to znanje. Naprotiv, vrlo lako upadaju u zamku iluzije superiornosti. Da je tome tako, svijet je na tu činjenicu svojevremeno podsjetio i britanski filozof Bertrand Russell rekavši da temelj svih svjetskih problema leži u tome što su budale presigurne u sebe, dok su mudri ljudi prepuni sumnje te ih koči neodlučnost.
Te spoznaje velikih filozofa 1999. godine potvrdio je dvojac Dunning-Kruger nizom eksperimenata čije su rezultate objedinili u znanstvenom radu objavljenom u časopisu Journal of Personal and Social Psychology. Sklonost prema kojoj su ljudi previše uvjereni u svoje kompetencije te nesposobni prepoznati granice svojih mogućnosti nazvana je Dunning-Krugerovim efektom.
Profesora Davida Dunninga i njegovog studenta Justina Krugera inspirirao je slučaj McArthura Wheelera, Amerikanca koji je 1995. godine dva puta pokušao opljačkati banke blizu svog doma u Pittsburghu. Vjerujući da nadzorne kamere neće snimiti njegovo lice ako ga namaže limunovim sokom, samouvjereni je pljačkaš oba puta uhvaćen. To se uvjerenje temeljilo na njegovom nerazumijevanju kemijskih svojstava limunovog soka od kojeg se može napraviti nevidljiva tinta, a koji je koristio da se “zamaskira”.
Nizom eksperimenata dva su znanstvenika pokušala utvrditi koliko su ljudi skloni precjenjivati svoje sposobnosti. Ispitanici su rješavali testove iz nekoliko područja poput gramatike, čitanja s razumijevanjem i logičkog razmišljanja. U okviru istraživanja, testirali su i studente koji su loše znali gramatiku. Vjerujući kako studenti znaju koliko im gramatika ide loše, bili su vrlo neugodno iznenađeni kada su shvatili da ti isti studenti iskreno misle da vrlo dobro barataju gramatičkim pravilima iako je njihovo znanje na testovima bilo ispod prosjeka.
Nakon serije testova, utvrdili su da ljudi koji imaju ograničeno znanje iz nekog područja trpe dvostruko opterećenje – ne samo da donose pogrešne zaključke i donose pogrešne odluke, nego su nesposobni shvatiti koliko su nekompetentni.
Tako je eksperimentom dokazano ono što je još Sokrat govorio – u samoprocjeni vlastite inteligencije, ispodprosječno inteligentni ljudi će u većini slučajeva precijeniti vlastiti rezultat, dok će ga iznadprosječno inteligentni ljudi vrlo često podcijeniti.
Nakon testova koje su provodili pokazalo se upravo to – sudionici koji su postigli najlošije rezultate na testovima značajno su precijenili svoje znanje – smatrali su da su bolji od 60 posto svojih kolega.
Fenomen koji je ovaj dvojac popularizirao iznimno je značajan te je izravno primjenjiv i na psihoterapiju, kako tvrdi njujorški psiholog, dr. Loren Soeiro.
“I sâm Dunning kaže da svatko od nas gaji neka fundamentalna vjerovanja o samima sebi koja nikada ne dovodimo u pitanje jer bi tako mogli poljuljati svoje samopoštovanje i samovrednovanje”, piše Soeiro u kolumni za Psychology today.
“Zato ljudi nisu skloni prihvaćati informacije i savjete koji se ne podudaraju s njihovim kutem gledišta te će radije ignorirati dobronamjeran savjet samo kako ne bi uzdrmali temelje svojih dugogodišnjih uvjerenja”, napisao je i dodao:
“Također, temeljna uvjerenja većine ljudi ostaju neistražena jer ljudima nedostaje šira perspektiva iz koje bi ih mogli (samopr)ocijeniti.”
Postavke Dunning-Krugerovog efekta, kako smatra ovaj psiholog, mogu se uzeti u obzir svaki puta kad se čovjeka psihoterapijom izazove na to da prihvati nove interpretacije svoga ponašanja. Naime, svaki iole učinkovit oblik terapije dovodi klijente/pacijente u “sukob sa sobom samim”. Točnije, potiče ih da se odmaknu i stvari sagledaju drukčijim očima te u konačnici donesu neki novi, drukčiji sud o sebi, kako pojašnjava Soeiro.
Psihoterapija je zapravo proces edukacije u kojem ljudi prelaze na višu razinu samosvijesti kako bi mogli mijenjati, odnosno nadograđivati svoja temeljna uvjerenja, kako kaže.
“Dakako da je vrlo lako vjerovati da ste vi, od svih ljudi na ovome svijetu, ipak najveći stručnjak za sve što se događa u vašoj glavi. Na kraju krajeva, nitko bolje od vas ne zna kako je biti “vi”. Nema ništa loše u tome da ste samopouzdani, ali ponekad je vrlo teško u isto vrijeme samog sebe analizirati te pogledati pod povećalom. Zato bismo takvu krutu perspektivu mogli nazvati lažnom objektivnošću”, smatra psiholog pa nastavlja pojašnjavajući:
“Uzmimo za primjer starijeg roditelja kojem djeca često govore kako ih često zna uvrijediti, a koji tvrdoglavo misli kako oni ne razumiju njegove šale na njihov račun i nemaju smisla za humor. Ili pak zamislite djevojku koja se stalno svađa s prijateljima, a koja misli da su za te svađe krivi svi osim nje.”
Drugim riječima, kaže, zapitajte se jeste li sami ponekad čuli kritiku na svoj račun, ali je niste htjeli prihvatiti.
“Nije lako ušutkati svoj unutarnji glas koji negira sve što vam drugi govore. Na neki način, terapija je proces u kojem učimo sagledavati i mijenjati svoj sustav promišljanja i vrednovanja, a koji je vrlo često subjektivan, iracionalan te na njega utječu naše emocije. Ako svoju subjektivnost možete sagledati na ovaj način, bit ćete otvoreniji za nove ideje, savjete i mogućnosti koje vam se nude. Zato, svaki puta kad ste sto posto sigurni da nešto znate, imajte na umu da u cijeloj priči postoji barem jedna stvar koju u potpunosti ne razumijete”, zaključuje.
Foto: Unsplash