“Sasvim iskreno” je novi podcast dviju terapeutkinja o stvarima koje nas sve ponekad muče
Novi podcast Sasvim iskreno, koji su pokrenule dvije uspješne terapeutkinje s dugogodišnjim iskustvom – Dubravka Fazlić i Teodora Delić, mjesto je ...
Glazbenica, modna ikona, voditeljica, supruga, majka. Ida Prester je toliko toga, no prije svega, Ida je snažna žena koja na mnoge od nas godinama ostavlja dojam.
Ona je osoba koja će uvijek ljubazno i posve prizemljeno odgovoriti na poruku ili komentar. Ona je javna ličnost koja će više puta glasno reći da život nije Instagram, ni tuđi, a ni njezin. Svoju obitelj, za koju će mnogi reći da je savršena, nazvat će nesavršenom jer zna da su sve obitelji takve. Ida je iskrena, realna, otvorena i uvijek spremna pokazati život onakvim kakav je – nesavršeno savršenim. Svojim životom i radom razbija predrasude i daje primjer, pokazuje kakav čovjek treba biti, kako treba disati i za što se treba boriti. S Idom sam popričala o društvenim mrežama i o novoj vrsti realnosti koju je stvorio internet. Živimo u vremenu kada je svima sve dostupno i kada baš svi mogu biti glasni. Sve su nam to omogućile društvene mreže.
Instagram se sve više mijenja, a u posljednje je vrijeme sve više ljudi koji se bave internet aktivizmom. Ljudi su glasniji, tekstovi nose snažnije poruke, a fotografije su nekako pale u drugi plan. Kao osoba koja je uvijek progovarala o bitnim temama i razbijala tabue, što misliš o toj novoj strani Instagrama?
Ne mislim da su ljudi postali odjednom humaniji i solidarniji. Ljudima su jednostavno dosadile uvijek iste fotke tijela u badiću i dopingirane guze iz teretane. Traži se raznolikiji sadržaj, pa i influenceri slijede taj trend. Mislim da je to super! Jer bitan je rezultat, bitno je da se publika senzibilizira za razne teme. Puno toga u svijetu ne valja, puno toga treba popraviti. Instagram je jedan vid eskapizma od svakodnevnih problema, reklama za neke sretne, virtualne živote. To je ponekad korisno, treba nam svima ventil. Međutim, treba se svako malo vratiti u stvarnost i podcrtati koliko su sve te ušminkane fotografije lažan, nepostojeći svijet. Važno je da se ti mitovi razbijaju te da se razgovara o nekim drugim aspektima.
Misliš li da nečiji tekst i video doista mogu promijeniti svijest druge osobe? Mnogi ljudi, koji osuđuju pojavu Instagram-aktivizma, smatraju da je progovaranje o problemima nedovoljno te da je uz svaki govor o problemu potrebno dati nekakvo rješenje. Može li, po tebi, samo pisanje i izricanje problema, bez rješenja, napraviti pozitivnu promjenu?
Mislim da je nerealno uvijek očekivati odgovore. Već postavljanje pitanja je dragocjeno, jer time motiviraš i druge da pitaju. Odjednom imaš cijelu javnost koja pita, što predstavlja realan pritisak na prave donosioce odluka: političare. Oni jedini mogu dati rješenje, a ne reagiraju dok ih se ne pritisne, a to možeš jedino upornim ponavljanjem zahtjeva.
Primijetili smo da uzimaš pauze od virtualnog svijeta i društvenih mreža. Kako izgleda jedna tvoja pauza i bi li odmor od interneta preporučila i drugima?
Meni je to jedini pravi odmor. Primijetila sam da sam strasno zakačena na društvene mreže, tu se miješa moj posao s privatnim zanimacijama, teško je razlučiti gdje je granica. Jednom je Roko u vrtiću trebao nacrtati tatu i mamu u situaciji u kojoj ih najčešće vidi. Tata je vozio auto, a mama je buljila u telefon. To me malo šokiralo i rastužilo. Bar na odmoru moramo naći par dana vremena samo za djecu, bez telefona i bombardiranja raznih sadržaja. Probajte, ljekovito je.
https://www.instagram.com/p/CCsz9O3HQ0c/
Koje su, po tebi, loše strane društvenih mreža?
Stvaranje ovisnosti. Po tome je gori od heroina, lakše se i navući i teže se skinut. Skroz je legalno, a zanemaruješ prave prijatelje, djecu, realne odnose. Pored toga, ta buka različitih mišljenja i pravo svakog da popuje na teme o kojima pojma nema zna stvarno umoriti. Ja sam se sama dosta povukla iz svega toga, ne objavljujem kontroverzne statuse, ne komentiram politiku. Ne da mi se više gubiti vrijeme na svađanje s ljudima koje ne poznajem. Godine života provela sam objašnjavajući nepoznatim ljudima da sam u pravu i tjerajući pravdu. Nema to smisla. Treba svojim načinom života pokazati svoje vrijednosti, jako se puno trošimo na teoretiziranju. Osim toga, jako je opasna ta nerealna slika sreće koju svi šaljemo o sebi putem svojih kanala. Mnogi su ljudi nesretni jer smatraju svoj život inferiornim u odnosu na ono što vide na Instagramu. Mislim da se psihološka pomoć u tom smjeru klincima mora dati već u školskom uzrastu. Ovo je jedan sasvim novi svijet u koji smo naglo ušli, naš kulturni i obrazovni razvoj ne sustiže brutalan razvoj tehnologije. Puno tu ima zamki koje još nismo naučili izbjeći.
Sve se više mladih osoba otvara na internetu, a to sa sobom donosi i “hejtere” te ružne poruke i komentare. Mnogi od njih se ne znaju nositi s tim. Imaš li kakav savjet za njih?
To je upravo to – tema za stručnjake. Možda sam old school, ali ja bih mladima savjetovala da ostavljaju što manje tragova na internetu. Što više informacija o tebi postoji javno, to si ranjiviji. Zvuči čudno da ja to govorim, ja stvarno nisam jako privatna osoba i puno toga objavljujem o sebi. No trebalo mi je puno godina iskustva da dođem do faze kada to mogu kontrolirati i nositi se s kritikama. Prije 20 godina, kad sam krenula u svijet medija, bilo mi je užasno teško, a nisam imala nikoga tko bi me podržao i stručno savjetovao. Danas su svi ti klinci koji imaju svoje YouTube kanale i nekoliko profila na mrežama zapravo javne osobe! Nisu spremni psihički na ono što to nosi. Treba puno pričati o tome. Uvela bih predmet u školi koji se bavi baš tim problemom, mi se svi pravimo da toga nema.
Foto: Ida Prester/Instagram
Tekst: Nina Bljak