Knjiga Stvaranje čitatelja Nenada Rizvanovića iznimno je temeljita studija recepcije književnosti,koja koncept čitateljskog doživljaja tretira u odnosu na fenomenološki, hermeneutički i estetski pojam književnog djela, ali i u odnosu na knjigu kao medij koji nastaje i biva oblikovan okvirima nakladničke prakse, uzimajući za primjer beletrističke nakladničke nizove u Hrvatskoj između 1968. i 1991. godine Širok pregled najrelevantnijih teorija recepcije književnosti, počevši od Arnolda Hausera i Hansa Roberta Jaussa, pa prema Umbertu Ecu i Jonathanu Culleru i drugima, poslužio je autoru kao uvertira u diskusiju o jednom sasvim praktičnom pitanju, koje predstavlja i središnju tematiku njegove knjige: u kojoj mjeri i na koji način „književni protokoli“, standardni alati nakladničkog i uredničkog oblikovanja knjige, kao što su predgovor, pogovor, urednička bilješka ili „blurb“, pa u konačnici i sam design naslovnice, usmjeravaju ili utječu na čitateljevo iskustvo književnog djela.
Stvaranje čitatelja ponajprije nudi pretpostavke za jednu teoriju parateksta, kao čimbenika koji uzima aktivnu ulogu u definiranju horizonta recepcije književnog djela. Utoliko je ova knjiga vrijedan, i prema današnjim tokovima proučavanja književnosti poprilično rijedak doprinos ideji da je doživljaj književnog teksta neodvojiv od konkretne i opipljive stvarnosti knjige.