Rujanska kupačica

Junakinje novih priča Mirjane Dugandžije znaju da je prošlo vrijeme frivolnog života – mnogo je toga došlo na naplatu. Sluti se nevolja. Neke ljubavi bole do kraja svijeta: ljubavi ljubavničke, ljubavi prijateljske, ljubavi krvne. Na čemu onda temeljiti svoje postojanje? Na nepouzdanim ljubavnicima? Djetinjstvu s trajnim “smetnjama” u idiličnom krajoliku? Nepostojanoj vjeri u sebe?

Preostaje skrivati da si na rubu – mržnje, zgađenosti, živaca, novaca – jer dok ne priznaš, ništa se nije ni dogodilo. Sve je po starom, pijanci padaju s traktora, ljubavi su iznevjerene, mrtvi šute. Na kraju odbaciš nišu u koju te guraju, ritneš se, iskobeljaš se iz žbunja, otareš haljinu i uzdignute glave odlaziš prema – čemu god. Već su te zatajili, već su te ponizili, već su te nevoljeli…

Intenzivno doživljeni trenuci i odabrane sporednosti ostaju zauvijek, makar to bio tek jedan jedini rasuti život. Autorica ga profinjeno oblikuje rječnikom predaka i suvremenika, prokletstvom prostora i vremena.