“Kako mi je reiki promijenio život nabolje?”

Nema dragocjenije stvari od istinskog povezivanja sa samim sobom, pronaći djetinjeg sebe duboko unutra, zagrliti ga i objeručke prihvatiti svoje emocije.

Iako se možda na prvu spomenuto čini jednostavno, često nismo ni svjesni koliko smo izgubljeni u užurbanom načinu života tijekom koji zaboravimo gledati oko i u sebe. I kada dođe trenutak u kojem primijetimo da nismo povezani sa svojim unutarnjim bićem, bilo bi dobro smiriti se i i pritisnuti pauzu. Ujediniti naše polutke i uroniti u to svoje ja. Jedna od tehnika pomoću kojih to možemo učiniti jest reiki, japanski oblik alternativne medicine koji se naziva energetsko iscjeljivanje. Poanta je u tome da u ovu tehniku i folozofiju ulazite otvorenog srca i uma, bez sumnje i skeptičnosti, kako biste mogli primiti sve što vam se pruža. Reiki nije religija, ideologija ni uvjetovani način života. To je prirodan, nenaporan način provođenja univerzalne životne energije koja uspostavlja energetsku ravnotežu tijela i tako potpomaže klasične oblike liječenja te djeluje preventivno kao metoda očuvanja zdravlja. Reiki ne poznaje ograničenja i na raspolaganju je svima, bez obzira na osobne stavove, seksualnu orijentaciju, boju kože, svjetonazor ili vašu profesiju. U svoj život reiki je odlučila prihvatiti i Sanja Tomić, zvanjem magistra prava, no duhom puno više – žena slobodnog uma, neograničene kreativnosti, ljubavi, podrške, topline i pozitivne energije koju s lakoćom prenosi i na druge. Kako joj je reiki promijenio život i povezao ju s najdubljim dijelovima sebe, Sanja je otkrila u nastavku.

Što je za tebe reiki?
Reiki je za mene voljenje sebe kao duhovnog bića i njegovanje tijela kao svoje kuće. Voljeti sebe i njegovati svoje tijelo možemo na mnogo načina i doista je bitno pronaći baš svoj način koji nam je prirodan. Voljenje sebe može biti i zalijevanje cvijeća, slušanje glazbe, guljenje kore avokada ili mirisanje svježe posteljine. Sve što nam može isključiti mozak na par trenutaka i podsjetiti nas na doživljaj okusa, mirisa, dodira – jednostavno na doživljaj života. Međutim, mogu reći da je reiki, uz moj dosadašnji način shvaćanja života, dodao novu dimenziju tog podsjećanja na punoću življenja jer sam uspostavila kontakt sa samom sobom na iscjeljujuć način, u dubokoj opuštenosti, ispod topline svojih ruku koje isijavaju čistu ljubav.

Zašto baš reiki uz sve druge opcije koje postoje danas?
Ne mogu reći da sam ciljano razmatrala različite opcije te odabrala reiki uz razne druge metode iscjeljenja, ili kako bih ja to nazvala metodama zbližavanja sa sobom, ali mi se jako svidjela ideja polaganja ruku na tijelo u reikiju. Prva pomisao bila mi je kako je to čovjeku potpuno prirodan način da se osjeća sigurno, kao što male bebe trebaju dodir i toplinu da se umire, a nedonoščad i da prežive. Čak i kad se udarimo, instinktivna reakcija čovjeka u bilo kojoj dobi jest upravo dodir na bolno mjesto. Reiki je zapravo idealan u tom smislu jer otvorenim dlanovima položenima na tijelo kao da grijete ono malo dijete su sebi koje samo želi biti u krilu majke. Svidjelo mi se i što je zapravo vrlo jednostavan i jasan. Kao mnogi kojima je ta riječ bila nepoznata, ali i zbog mog tradicionalnog prakticiranja duhovnosti kroz molitvu, imala sam sumnje o čemu se tu uopće radi. No već na prvom satu upoznavanja s reikijem shvatila sam njegovu praktičnost, bez velikih riječi s mističnim prizvucima. Nije potrebno predznanje, nije ideologija, ništa mistično i za prakticiranje nema posebne forme ako ga radite za sebe. Jasno, potreban vam je uvod u učenje kojeg preporučujem potražiti kod provjerenog reiki majstora kojemu stvarno vjerujete i koji će vam objasniti mogućnosti rada na sebi i drugima. Ja sam sasvim slučajno došla do svog prvog susreta s reikijem. Moja prijateljica je preko svog prijatelja upoznala reiki majstora koji je već na prvi pogled zračio radošću i mirom. Zajedno smo krenule na vikend u Zadar saznati što je to reiki te smo ostale ugodno iznenađene. Kroz prvo polaganje ruku na sebe osjetila sam buđenje svog dječjeg duha, punjenje one ladice u kojoj stoji osjećaj pripadanja, ali ne pripadanja nekom drugom, nego isključivo pripadanja sebi. Sjećam se da sam sama sebe pozdravila: “Hej, tu sam ti.” Dakle, reiki mi je otvorio vrata prema pogledu na život u kojem mogu baciti tu ciglu s gasa i zapitati sama sebe jesam li tu.

U kakvoj fazi života si donijela tu odluku da ga želiš prakticirati?
U tom periodu života sam prolazila kroz sazrijevanje (iako čovjek cijeli život stari, ali nikada nije zreo za nove situacije) i prihvaćanja svog puta u životu koji sam si izabrala, ali koji mi nije u potpunosti djelovao kao moj. Na neki način se nisam osjećala kao da sam kapetan svog broda, nego da me netko prevozi s neke točke do druge, a ja samo promatram nebo i brojim dane kao oblake, nesigurna idem li na jug ili sjever. Upravo zato sam poželjela uspostaviti vezu sa sobom te doista upoznati sebe kao što bih upoznavala drugu osobu.

Kako ga prakticiraš?
Da bih bolje objasnila kako prakticiram reiki, potrebno je objašnjenje riječi “rei” koja označava duhovnost, uzvišenost, univerzalnu svijest, dakle ono duhovno postojanje koje je svima zajedničko, univerzalno, dok “ki” označava životnu snagu čovjeka, energiju života. Spajanjem ta dva značenja u jednu riječ dobivamo spoj duhovnosti i ljudskosti, spoj velikog svemira i malog čovjeka. Ja bih rekla da takvim tumačenjem možemo reiki shvatiti kao sinonim za povezanost. Reiki, kao i meditacija, molitva, joga, potpuno predano plesanje, doživljavanje trenutka koji nam oduzme dah, iznenadan zvuk, nešto što zadrži našu pažnju bez da lutamo mislima, čini nas punijima, cjelovitima. Zaboravimo na odvojenost nas i svega oko nas.

Reiki tretman radim tako da zauzmem ugodan položaj, sjedeći ili ležeći, stavim dlanove na prsa gdje se osjeti protok energije kroz srčanu čakru te kada osjetim toplinu na dlanovima, započinjem tretman. Zatim dlanove premještam na dijelove tijela gdje osjećam da mi je potrebno, primjerice na glavu ili čelo ako me boli glava ili na trbuh ako imam grčeve i već kroz desetak minuta osjetim olakšanje. Isto tako ako proživljavam stres ili neku tešku emociju, na isti način polažem ruke na dijelove tijela gdje osjećam tu emociju. Većina ljudi će osjećati emocije kao pritisak u određenom mjestu u glavi, u grlu, prsima, želucu ili u trbuhu tj. zdjelici, što je s gledišta energije povezano s mjestima u tijelu gdje energija protječe (čakre), a s gledišta fizionomije tijela postoji i znanstveno dokazana povezanosti oboljenja s unutarnjim, emotivnim stanjima osobe. Naravno, svaka osoba je individualan kompleksan svijet i ne postoje jednoobrazne upute za korištenje, nego zato trebamo upoznavati sebe i promatrati što nam godi, a što ne.

Kako izgleda jedan “uron” u sebe? Kakav osjećaj ti daje i s kojim se dijelovima sebe povezuješ?
Moj “uron” u sebe izgleda tako da sam tretman radim uz glazbu u pozadini, većinom su to snimke zvukova proizvedenih s tibetanskim zdjelama i zvukom ptica, a postoje zaista mnoge snimke dostupne na YouTubeu. Iskopčam se u potpunosti iz svijeta, slušam glazbu i promatram toplinu koja izlazi iz mojih ruku i širi se mojim tijelom. To se širi energija života koju možete osjetiti kao bujicu ili kao kapanje, ovisno o tome koliko je vaš um smiren i koliko možete osvijestiti svoje postojanje, blagoslov disanja i savršeno osmišljen rad svih organa, tekućina i stanica vašeg malog svemira koje se zove vaše tijelo. Jedini zadatak koji vam je za činiti u tom trenutku duboke opuštenosti je osjetiti da je sve zaista dobro kada isključite misli o svijetu izvan vaše kože. Tako ne bježimo od stvarnosti niti od problema, nego možemo vidjeti svijet oslobođeni sebe (svojih predrasuda, uvjerenja, naučenih ponašanja), vidjeti svijet kao proste činjenice te tako i racionalnije djelovati prema rješavanju prepreka i prihvaćanju boli, razočaranja, gubitaka. A da ne pričam o zadovoljstvu zaustavljanja toka misli. Kad cijeli dan nekontrolirano vrtite bivšeg dečka po glavi i onda ga potpuno zaboravite na pola sata! Koja pobjeda. (smijeh) A nakon nekog vremena, kad steknete naviku biti sa sobom, probudi se i ona prirodna radost koju djeca imaju, jednostavno jer su živi. Zato bih rekla da reiki puni radošću iako postoji i toliko drugih načina koji nas mogu osvijestiti. Za jedan takav trenutak radosti preporučujem da upravo sada jednostavno sjednete u tišini, udahnete nekoliko puta, osjećate prolazak zraka kroz nos u pluća i natrag. Lagano spojite jagodice palca i srednjeg prsta jedne šake. Pričekajte pet sekundi… osjetite titranje. To je ta energija koja vas čini živima, ta ljubav koja želi da dišete upravo sada dok ovo čitate, danas, na planeti Zemlji, u Mliječnom sustavu, negdje u svemiru koji se kontinuirano širi. Reikijem punite svoj tok te energije kao što rijeka buja poslije kiše i nakon bivanja sa sobom na takav način, jednostavno osjećate da plivate slobodnije u svakodnevnom životu, laganijeg koraka i s više smisla. Nakon napornog dana, gužve u tramvaju, propalog plana, uzbuđenja, razočaranja, dođete kući i obavljate nove zadatke, razmišljate što sutra pripremiti. Da, došli ste kući, ali tek kad se umirite i opustite, tada osjetite da ste uistinu došli kući.

Povezujem se s onim dijelom sebe koji najviše zanemarujemo kada postanemo odrasli, a to je dječji dio nas. Realno, svi mi živimo okvirima u poslovnom smislu, imamo komplicirane ljudske odnose, životne boli. Ljudi su prilagodljiva stvorenja i mogu preživjeti u izuzetno teškim uvjetima života, međutim, neke od osnovnih ljudskih potreba su potreba za ljubavlju i pripadanjem, potreba za poštovanjem i potreba za samoaktualizacijom. Povezivanje sa sobom mi omogućuje da ne ovisim isključivo o ljudima oko sebe i da ne očekujem kako će mi drugi uvijek moći ispuniti potrebe za ljubavlju, poštivanjem, pripadanjem. Osjećam se podržano unutar sebe, sve sigurnija da imam svoju ulogu u svijetu te da, neovisno o svim odnosima koje njegujem i ljudima koje volim u svom životu, stvarno i jedino imam samo sebe. Ta spoznaja možda djeluje negativno na prvi pogled, ali zapravo me obogaćuje jer upoznajem i jačam svoju samostalnu snagu. Tako imam još više ljubavi, poštovanja, strpljenja, suosjećanja i općenito mogu pružiti više drugima.

Prakticiraš li reiki i na drugima i postoje li eventualne negativne posljedice ako se reiki ne provodi pravilno?
Reiki trenutačno rijetko prakticiram na drugima jer sam učenju pristupila isključivo kao jednom od načina osobnog razvoja, a ne metodi iscjeljenja drugih. Primjerice učim i francuski jezik pa ga nemam želju predavati drugima. To vam je ta razlika. Ali zapravo ne postoji način da loše prakticirate reiki na drugima i ako ste početnik. Radi se o energiji koja protječe bez vaše namjere da ju “silite” negdje, nego dolazi do protoka energije koja uravnotežuje tijelo na mjestima gdje je potrebno, primjerice na oboljelim dijelovima ili nakon jakih emocija umiruje i čisti emotivno stanje. Sve to se događa bez vašeg mentalnog rada kojim ćete činiti nešto dobro ili loše. Takve i slične metode iscjeljenja u Japanu ili Kini postoje stotinama godina te su tradicionalan način liječenja, poput meditacije, ispijanja zelenog čaja i drugih dobrobiti za opće zdravlje. Dakle, nije to nešto novo, međutim način prenošenja na zapadni svijet koji ne razumije u potpunosti kulturu življenja istočnog svijeta dovodi do loše interpretacije. Upravo iz tog razloga treba biti pažljiv u izboru učitelja reikija, kao što biste pažljivo birali i učitelja skijanja ili fizioterapeuta.

Kako ti je reiki promijenio život?
Kako je meni reiki promijenio život? Proljepšala sam se. (smijeh) Šalim se. U biti, ne šalim se. Češće imam osmijeh na licu i manje se mrštim, dakle jesam se proljepšala. Mirnija sam, pažljivije osluškujem sebe, jasnije primjećujem što je dobro za mene, a što nije. Imam više povjerenja da je sve kako treba biti, iako mi možda u tom trenutku nije jasno zašto. Postala sam sigurnija kako u karijeri, tako i u međuljudskim odnosima jer bolje poznajem sebe. Rastem i učim i imam više volje biti najbolja što mogu biti. I kad mi dođe dan da se osjećam kao kit na livadi, napravim tretman i prihvatim taj osjećaj koji se zatim nekako otopi pod toplinom dlanova i opet sam lagana. Manje opterećujem čula nasiljem misli i oslobađam ih za primjećivanje onih malih stvari – poput svježine vjetra na licu ili krckanje korice kruha. Jednostavnija sam.

Foto: Unsplash