Kako izgleda putovanje Zagreb – Istanbul u jeku pandemije saznali smo iz prve ruke

On je jedna od onih osoba čija zanimljiva putovanja na daleke destinacije, uz njegov besprijekoran rad, rado pratimo

Budući da mu je zadnje putovanje bilo u Egipat u veljači, prije nego što se epidemiološka situacija zahuktala, domaći modni dizajner Zoran Aragović (BiteMyStyle) uspio je ugrabiti prvu priliku i krajem listopada sjesti u avion. Iako njegovo putovanje u Istanbul nije bilo prvo takvo, i bilo je pretežno poslovnog duha, uspio je pronaći vremena i za provesti nas gradom u ova nešto drukčija vremena. U nastavku pročitajte kako je to putovati u drugu zemlju tijekom pandemije.

Iako sam znao da se u ovo vrijeme pandemije koronavirusa puno letova otkaže, bio sam spreman i na taj scenarij te sam odlučio drugi put otputovati u Istanbul, uz rezervaciju hotela koji nudi mogućnost besplatnog otkazivanja rezervacije. Nekoliko dana nakon kupnje aviokarti, otkazan nam je povratni let s ponuđenim voucherom u iznosu 15 % veće od cijene karata. Kako su istovremeno otkazali brojne letove, karte su znatno poskupile tako da mi sâm voucher nije bio opcija, pa sam kontaktirao ured Turkish Airlinesa u Zagrebu da nam ponude alternativni let ili nam vrate novac. U roku par dana dobili smo alternativni let dan kasnije, kontaktirali hotel i krenuli.

Prije samog putovanja, unaprijed sam se informirao o svim epidemiološkim mjerama koje su na snazi u zračnim lukama i u Turskoj kako bih znao koliko stroge restrikcije mogu očekivati. U zagrebačkoj zračnoj luci, taj dan, krajem listopada, bilo je svega dvadesetak letova, ali ljudi gotovo uopće nije bilo. U zračnoj luci obavezne su maske za lice i održavanje propisanog razmaka na što upozoravaju brojni natpisi i plakati koji se mogu vidjeti na svakom koraku, pa čak i na stolicama u čekaonici. Osim toga nema baš nekih posebnosti, jedina je razlika u tome da sada nakon check-in-a putnici sami skeniraju kartu na ulazu prema terminalima. Temperatura se mjeri tek prije samog ulaska u avion gdje se dobije i paket sa zaštitnom maskom i vlažnom dezinfekcijskom maramicom za ruke.

Iako bi razmak trebao biti i u zrakoplovu, gotovo sva mjesta bila su popunjena, tako da nije bilo nikakvog razmaka. Maska se nosi tijekom cijelog leta, osim kad jedete. Obrok dobijete zapakiran u papirnatoj vrećici u kojoj se nalazi voda i sok. Razlika u vremenu prije pandemije i sada je da vam više ne poslužuju posebna pića gdje možete birati što ćete popiti. Kad let krene, dobijete obrazac na kojem upišete vlastite podatke, kontakt, broj leta i gdje ćete biti smješteni, nešto kao kada trebate ispuniti formulare za vizu za zemlju u kojoj je potrebna, ali sad je tako zbog potencijalnog kontakta sa zaraženima. Pri dolasku na istanbulski aerodrom nije bilo nikakve dodatne kontrole vezano za COVID-19 (osim, naravno, obaveznih maski i održavanje razmaka, na što vas upozoravaju brojne oznake), što me iznenadilo s obzirom na sve mjere koje sam netom prije putovanja pročitao.

Hotel u kojem smo odsjeli nalazio se u centru stare gradske jezgre vrlo blizu Grand Bazaara i Plave džamije. Budući da smo dolazili kasno navečer, a nova zračna luka još nema metro linije do grada, unaprijed smo rezervirali auto koji nas je odvezao ravno do hotela. Budući da većinu dana nismo u smještaju, uzeli smo samo noćenje s doručkom tijekom kojeg nije bilo nikakvih epidemioloških mjera bez obzira na to što je bila riječ o švedskom stolu. Čak sam i čistačice ponekad vidio da čiste sobe bez maske kad misle da ih nitko ne vidi.

S obzirom na sve što se u medijima i na službenim stranicama piše o propisima i mjerama u Turskoj, imao sam dojam da se uz obavezne maske u javnom prometu, zatvorenim prostorima, ali i vani, posvuda mjeri temperatura, što nije baš tako. Osim na Grand Bazaaru i Egipatskom Bazaaru, tijekom pet dana boravka u Istanbulu to su jedine dvije lokacije gdje su mi mjerili temperaturu iako određeni restorani i kafići također imaju toplomjere.

S obzirom na to da sam već bio u Istanbulu i da mi je ovo bilo više poslovno putovanje, nisam toliko obilazio turističke znamenitosti, no bez obzira na to, lijepo je prošetati centrom uz Plavu džamiju, Aya Sofiju i palaču Topkapi pa sve do mosta preko Golden Horna i do Galata tornja na drugoj strani obale, pogotovo sada ujesen kad je doista prekrasan pejsaž, miris pečenih kestena u zraku i puno malih suvenirnica koje rade do kasno u noć.

Nezaobilazan za mene je posjet Grand Bazaaru i okolne ulice gdje možete provesti cijeli dan a da još niste uspjeli sve vidjeti, isprobati sve lokalne delicije ili pomirisati sve one egzotične začine koji se nude na mnogobrojnim štandovima ponajviše u Egipatskom Bazaaru. Svaku pauzu iskoristio sam za popiti njihov tradicionalni čaj ili kavu, a kad ste tamo, morate probati i njihov burek, pite ili baklave. Kad je hrana u pitanju, Turci su veliki gurmani, pa ne čudi ni da je izbor golem. Od uličnih štandova, preko zanimljivih alternativnih barova pa sve do onih ekskluzivnih restorana s vrhunskim izborom mesnih delicija. S obzirom na niske cijene, dvije osobe stvarno se mogu najesti za 200-tinjak kuna. Pritom mislim na predjela koja su meni najzanimljivija – hummus, neobične salate u kombinaciji s njihovim preljevima, jela s roštilja i vrlo slatki deserti, te meni osobno jako osvježavajuće – domaće limunade, i to sve za puno povoljniju cijenu nego što bi stajalo u Zagrebu.

Nakon obroka, šetnja uličicama grada, razgledavanje dućana i izloga uvijek je bilo nešto što sam obožavao, no danas je i to drukčije. U međunarodnim high street dućanima mjere temperaturu, a ako je viša od dopuštene, ne možete ući, no u iste nisam ni išao. Isto tako neki kafići i restorani imaju umjesto običnog menua QR kod koji skenirate i otvori vam se menu na mobitelu (u mom slučaju to sam doživio samo jednom u međunarodnom lancu kafića). Posvuda su vam na volju postavljeni dezinficijensi za ruke. Osim toga, nekih posebnih mjera baš i nema, sve radi normalno, na nekim mjestima (poput javnog prijevoza) imate označena mjesta za stajanje, ali ih se gotovo nitko ne pridržava kad je gužva. Isto tako u restoranima nema propisanih razmaka između stolova. Maske inače jesu obavezne posvuda, a samo ih skinete kad ste u kafiću ili restoranu. Koliko sam primijetio, i domaćini i turisti većinom se drže tih pravila iako ljudi na ulicama nije bilo onoliko kao prije, na što smo navikli. Sve djeluje dosta opušteno i nitko te ne upozorava ni na što, ako ne nosiš masku pravilno ili uopće. Doduše, najmanje su maske nosili ulični prodavači u okolici Grand Bazaara.

Budući da sam s centrom grada već upoznat, jedan cijeli dan odvojio sam za posjet azijskom dijelu Istanbula, točnije kvarta Kadıköy, koji još nisam vidio. Moderan, miran, s predivnim sportsko-rekreacijskim površinama idealnima za šetnje ili piknik, potpuno drukčiji od onog na što smo od Istanbula navikli, osvojio me na prvu. Do tamo sam putovao trajektom koji plovi otprilike svakih sat vremena. Predivan je pogled na grad s morske strane i zanimljivo je da svaki trajekt prati mnoštvo galebova tako da možete uloviti jako lijepe fotografije. Vožnja traje pola sata i već ste u azijskom dijelu. Tu sam posjetio nekoliko kafića i alternativnijih restorana s drukčijom kuhinjom koje sam pronašao u “moru” informacija na Instagramu.

Koliko god grad djelovao kaotično, promet je odlično organiziran, moderna mreža metroa i buseva vas vrlo brzo prebaci iz jednog dijela u drugi, a karte za javni promet su vrlo povoljne. Kao većina, i mi smo za prijevoz koristili istanbulsku karticu, top up karticu s kojom se možete voziti sve od autobusa, metroa pa do trajekta.

Također, bitno je napomenuti da je danas puno povoljnije boraviti i šopingirati u gradu nego kad sam prvi put bio s obzirom na aktualni tečaj turske lire, zbog čega je trenutačno vjerojatno razdoblje u kojem ćete moći uloviti povoljni let i smještaj u Istanbulu.

Foto: Privatna arhiva