Pandemija koronavirusa dočekala nas je nespremne. Propali planovi, osobni gubici i osjećaj bespomoćnosti samo su neke od stvari koje su mnogim ljudima micale tlo pod nogama.
Nije sramotno priznati, najprije sebi samima, da niste dobro te da se osim virusa oko vas i u vama proširilo nešto što ne smatrate pozitivnim. Teški periodi sastavni su dijelovi života i oni nikako ne bi trebali biti nešto što vas treba obeshrabriti. Situacije poput ove pandemije ne štede nikoga i ne biraju ljude. Gubitke su doživjeli i oni najjači, financijski i emocionalno stabilni pa čak i slavni ljudi, za koje često mislimo da nisu dio kriza koje zahvaćaju svijet. O tome je nedavno progovorila i Miley Cyrus za Rolling Stone časopis. Njezine su riječi imale posebnu težinu, a one nam mogu biti smjernice sada, ali i u kriznim trenucima nevezanim za pandemiju koronavirusa.
“U 26. godini života riješila sam se ovisnosti o alkoholu. Moje trijezno stanje trajalo je i u 27., a onda me, kao i mnoge druge ljude, poremetila pandemija.”, izjavila je Cyrus. Dodala je kako je za nju sve to bila teška borba te da su njezino mentalno stanje i anksioznost koju je osjećala dodatno pogoršavali stvar. “Priznajem da sam se izgubila. No trenutačno sam u petom tjednu trezvenosti”, rekla je.
Njezine su riječi iznimno bitne svima nama jer one osobna gubljenja i nestabilnosti čine normalnim. Biti u lošem životnom periodu normalna je stvar koje se ne treba sramiti bez obzira na to odnosi li ste taj period na probleme s opojnim supstancijama, alkoholom, prejedanjem, bezvoljnim stanjima ili nečim drugim. Ako se ne osjećate dobro, ne trebate se tjerati na rad i na ono što drugi čine s lakoćom. No isto tako, ako ti periodi potraju, znajte da uvijek možete potražiti (stručnu) pomoć.
“Prije nekoliko godina, mnogima je izgledalo kao da vodim život iz bajke. No to doista nije bilo tako. U to sam vrijeme eksperimentirala s drogom i alkoholom, a ljudi s kojima sam bila okružena loše su utjecali na mene”, rekla je Cyrus. Trenutačno joj je jedini cilj ostati trijezna kako bi došla do dugogodišnjih ciljeva te kako bi osjetila duševnu ispunjenost. Njezina ispovijest poruka je svima onima koji se bore i koji imaju osjećaj da gube tlo pod nogama. Uvijek postoji izlaz i nikad nije sramota priznati da ste izgubljeni.