“Želim prekinuti začarani krug poklanjanja materijalnih stvari za Božić, no bojim se da ljudi oko mene to neće cijeniti”

Dobro došli u SOS kutak, seriju u kojoj na vaša pitanja i nedoumice odgovara psihologinja. Ne ustručavajte se zatražiti stručnu pomoć – pišite Ljiljani Škrinjarić, dr. med., spec. psihijatar, psihoterapeut na [email protected] (za intimni kutak). Sva su pitanja anonimna

Svake godine u vrijeme blagdana muči me isti problem – što kupiti svojim bližnjima za poklon. Taj imperativ kupovine poklona, često nekih skupih stvari, ove godine, barem sam tako mislila, trebao je biti manji, no čini mi se da bez obzira na pandemiju i sve ostale neizvjesnosti s kojima se mučimo, i dalje ostaje potreba poklanjanja materijalnih stvari. A zapravo bi najdragocjeniji poklon trebao biti upravo taj trenutak u kojem smo zajedno, obitelj, nakon svih preporuka i mjera o neokupljanju. Možemo li i kako zapravo cijeniti više te nematerijalne poklone od onih koji dolaze lijepo upakirani s mašnom? Tea, 31

Draga Tea, teško je u životu osjećati se usamljenim u svojim idejama i misliti kako ono najbolje, najiskrenije i najjače u sebi ne možeš izraziti. Većina ljudi je vrlo povodljiva, a “groznica” božićnog shoppinga već godinama hara. Sjajni i skupi pokloni upakirani u ozračje ljubavi, vjere i pripadnosti okružuju nas sa svih strana, a naša potreba da pokažemo ljubav, da se prikažemo kao dobri, velikodušni i zanimljivi ljudi dodatno nas tjera u akciju. Kad si drukčiji, riskiraš da te ne prihvate, ali za život je potrebna hrabrost. Nematerijalni pokloni nisu samo priče iz bajke, oni su siguran dokaz da smo o nekome puno razmišljali, da nam je posebno važan i da jedino što mu želimo pokloniti jesmo mi sami. Možete neke od svojih ideja napisati i staviti u kutiju pod bor, kao npr. napisati majci slobodan dan u kojem ćete sve raditi umjesto nje, partneru doručak u krevet… Ako više ne želite poklanjati materijalne stvari, jednostavno nemojte. Promjene uvijek počinju od nas, a ne trebamo čekati da to postane općeprihvaćeno. Jako mi je draga priča jednog bračnog para koji je odlučio jedne godine za Božić ne darivati na uobičajeni način. Naime, dotadašnja tradicija je uključivala veliku, i samo na prvi pogled složnu obitelj koja se sastajala samo za božićni ručak kako bi razmijenili skupe poklone. Tog Božića navedeni je par odlučio svima poslati poruke u kojima ih obavještavaju da novce koje su mislili potrošiti na njihove poklone stave u kutiju pod bor te da će oni učiniti isto, a novac će potom darivati skloništu za napuštene životinje. Bili su sigurni da će ih zbog toga svi ogovarati, ali mir, zadovoljstvo i sreća proizašli iz te odluke njima su učinili taj Božić posebnim. Lijepa iskustva i doživljaji ostanu zapisani u nama dugo nakon što su se dogodili i tim se sjećanjima uvijek možemo vratiti – mi osjećamo veliko zadovoljstvo kada to pružamo drugima, a naš primjer možda postane lavina koja će pokrenuti i druge na isti način. Sve velike stvari počele su malim koracima.

Pročitajte: “Sama sam gotovo 10 godina i počela sam se pitati jesu li neki od nas predodređeni da ostanu zavijek – sami?”

Foto: Irena Carpaccio / Unsplash