Marina je tijekom pandemije pokrenula kreativan posao, a sada nam je ispričala sve o svom “spiritualnom” poduzetništvu

Na Marinu Ćosić i njezin beskrajno kreativan svemir naišla sam u jednoj od svojih revijalnih i vječnih potraga za inspiracijom. Kako to obično biva, bio je pravi trenutak za pravu stvar, i “kliknula” sam s njezinom energijom instantno. Njezine iskrene riječi o pronalaženju vlastitog puta isprepletene duhovnošću i otvorenošću koje je ispisivala ispod fotografija svojih objava na Instagramu istinski su rezonirale sa mnom, stoga sam se vrlo brzo našla u poziciji slatkog iščekivanja svih Marininih novih pothvata, projekata, pa i samih Instagram objava.

Marina Ćosić će za pak sebe reći da je kreativna duša koja je oduvijek vjerovala u magiju i čuda, u nevidljivo. Svoje je hobi fotografije tako, prije puno godina, na “jedvite jade” pretvorila u posao, pa je posao pretvorila u prvi pokušaj poduzetništva s prvim brendom Mlinareva kći, da bi se zatim pretvorila u majku koja je tri godine provela sa sinom prije nego je krenuo u vrtić. “Iskustvo ponovnog rođenja bilo je katalizator najveće promjene koju sam doživjela, kada sam kroz spoznaje koje su se spuštale postala svjesna nevjerojatne ljepote života i beskrajne snage koju kao ljudska bića posjedujemo. Za to vrijeme smišljala sam što ću raditi kada dijete krene u vrtić i poprilično uživala u ljepoti majčinstva i promatranju rasta jednog cijelog novog svemira. Onda se spustila i ideja o mom budućem poslu, i iako zapravo još nepotpuna, tada se počela pomalo kreirati i sa svakim korakom odmotavati. Zapravo, možda sam alkemičarka jer se stalno pretačem iz jedne energije u drugu”, priča nam Marina o sebi.

Danas ova inspirativna žena, čiju je samo jednu životnu (pa i poslovnu) mudrost teško izdvojiti, djeluje kao brend fotografkinja za “kreativce vođene dušom i srcem”, ali i vlasnica divnog zagrebačkog Prostora te edukatorica za sve one koji žele svoju strast pretvoriti u posao. Svojim znanjem, iskustvom i vještinama Marina danas širi jednu dobru vibru, inspirira, motivira i educira druge te pokazuje da su drukčije stvari moguće, baš kao što su to nekoć neki drugi pojedinci činili za nju.

Marina je i dokaz da se, usprkos svemu, osvještenije poduzetništvo s pozitivnim utjecajem na okolinu može dogoditi i na našem, nešto tradicionalnijem tlu. Stoga, ako već niste, krajnje je vrijeme da upoznate ovu sjajnu ženu i sve njezine projekte.

Tijekom pandemije u 2020. pokrenuli ste vlastiti posao, i to onaj kreativan. Kako je izgledao ovaj proces pokretanja nečega u potpuno novim okolnostima i što Vas je guralo naprijed, u provedbu svoje vizije?

Fotografijom sam se bavila i puno prije pandemije, ali sam u proljeće 2020. godine odlučila ponuditi novu uslugu pod nazivom brend fotografija i s time izašla van. Zapravo, ono što sam odlučila bilo je slijediti ideju, napraviti korak, poduzeti akciju, a sama ideja je došla onako kako ideje dolaze. Spontano, kao slijed okolnosti i životnog puta.

Osim birokracije s kojom se nisam morala baviti jer smo suprug i ja tvrtku registrirali već prije, izazovi s kojima se poduzetni kreativci susreću manje više su slični, odnosno u podlozi imaju vlastita životna uvjerenja, koja vrlo često znaju biti nepodržavajuća. Mogu li ja to, treba li to ikome, je li moja usluga dovoljno dobra kao i moja znanja i kompetencije, kako ću naći klijente, kako ću naći dovoljno klijenata, je li moja cijena prihvatljiva, kako se organizirati, kako klijentu pristupiti prije, za vrijeme i poslije usluge, kako iskreirati samu uslugu, kako biti i ostati kreativan… Na izazove gledam kao na stepenice, moramo ih proći da bismo došli na sljedeći nivo. S ovime što imamo sada mogli smo doći do ovdje gdje jesmo, dalje ne ide. Za sljedeći nivo potreban je upgrade.

Nema se tu što puno reći. Što god da radite imat ćete izazove, čak i da samo cijeli dan sjedite u fotelji. Okolnosti se uvijek događaju, uvijek su tu, izazovi su zapravo samo ono kako se mi nosimo s okolnostima. Ili kako se odlučimo nositi s njima.

Globalna situacija nije me zabrinjavala jer sam znala da se svijet neće prestati okretati, samo nam je pažnja bila malo preusmjerena. Predosjetila sam da je vrijeme pandemije idealno vrijeme za pokretanje vlastitog posla, ne samo za mene nego i za druge, jer iako je s jedne strane zavladao strah, s druge strane se otvorio golem prazan prostor za kreaciju. Odjednom se nemoguće pretvorilo u vrlo lako moguće; odjednom je pola svijeta radilo od doma. A to, rad od doma, otvorilo je jako puno prilika za mnoge poput mene. Iako se činilo da je svijet stao, to je samo jedna perspektiva, samo jedno mišljenje i mnogi su iskoristili ove prilike za stvaranje novih usluga ili proizvoda, za izlazak pred tržište s novim načinima služenja.

Nema jedne misli koja me “gura” prema naprijed. Život sam po sebi toliko je veličanstven da bi nam svima trebao biti užitak samo se probuditi, udahnuti i zahvaliti na novoj prilici, novom danu, novim mogućnostima. Ono što mi je motivacija jest ono nepoznato, nevidljivo, prostor u kojem sami stvaramo svoj život odabirom načina na koji se prema istom odnosimo. Jednom kada sam otvorila ta vrata više nije bilo povratka natrag, a pokazivanje drugima da ta vrata postoje na svom primjeru je ono što me “gura”. Iako, nije to baš neka riječ. 🙂

Što sve zapravo nudi Marina Ćosić Studio?

Bavim se osobnom brend fotografijom, ili personal brand photoshootingom jer sam termin uzela iz engleskog jezika i njime se služim. Brend fotografija je zapravo potpuno novi pristup prezentacije kod nas. Zapravo, kada sam prošle godine pokušala vidjeti kako to radi konkurencija u Hrvatskoj, što mi je bio prvi korak kad se ideja spustila, nisam našla nikoga da to radi na ovaj način. Brend fotografija obuhvaća portretne, lifestyle i/ili fotografije proizvoda, tako da pričaju vašu osobnu priču, odnosno priču vašeg brenda. Kreativci, umjetnici, obrtnici, mali poduzetnici moja su ciljana publika. Ne stajem tu, doduše, nego se okrećem onima koje vodi srce, koji žele ostaviti trag i imati pozitivan utjecaj na svijet oko sebe. Radim s ljudima koji su svjesni, otvoreni, dobrih namjera. Volim kad rastemo zajedno.

Kako izgleda jedno “personal brand” fotografiranje i kome je ono potrebno?

Ako želite drugima pokazati vrijednost vlastitog rada, ako želite pokazati da ste vrijedni “ulaganja”, onda prvo morate uložiti u sebe. Recimo da tražite zubara. Guglate zubara u svojoj okolici i prikažu vam se dva. Jedan ima jednu amatersku fotografiju na web stranici, neusklađene i neprimjerene boje, malo teksta. Drugi ima jasno definiranu poruku tko je, što radi i za koga. Ima profesionalne fotografije sebe, svojih djelatnika ili suradnika, svoje ordinacije, te svjedočanstva zadovoljnih klijenata, ima jasno naznačene usluge koje nudi i pripadajuće cijene. Na kraju se nalazi još i gumbić na kojem piše “Nazovite za konzultacije bez obveze”. Kojeg ćete zubara odabrati?

Upravo to radi brend fotografija. Priča vašu priču, prikazuje vas kao osobu iza brenda, izaziva emociju kod idealnih klijenata. Kad izazovete emociju, događa se povjerenje. Kad se dogodi povjerenje, ljudi kupuju. Ne kupuju proizvod ili uslugu, nego emociju koju ste u njima izazvali. Brend fotografija podiže vaš brend, vaše poslovanje na jedan viši nivo. Dajete poruku da ste ozbiljni, od povjerenja i da ste vrijedni ulaganja.

Iako je svako snimanje priča za sebe, neke su stvari uvijek iste. Zajedno dolazimo do toga što je potrebno, što želimo postići, kakve fotografije napraviti i za što će se fotografije koristiti. Nakon popunjenog upitnika, kreiram storyboard, tako da na samom snimanju znamo što želimo postići. Kreiram scenu koju želimo, i fotkamo, i tako redom. 🙂 Bude jako zabavno, inspirativno i svakako prilika za naučiti nešto o sebi.

Možete li nam ispričati malo više o Vašem zagrebačkom Prostoru?

Prostor je naša ljubavna priča, mog muža i mene. Otprilike. Maštali smo imati svoj prostor u gradu, i razmišljali kako bismo mi uredili, stvorili i vodili nekakav kafić, pekarnicu, galeriju, cvjećarnicu… jer smo gledali mnoge lokale koji su se otvarali po gradu, da bi se nakon godinu, dvije zatvorili. Nismo se željeli baviti ničime od navedenog, da ne bi bilo zabune, to su bila naša kreativna maštanja. Kako smo se često bavili mišlju da imamo svoj prostor, prostor je našao nas. Kad mi je muž pokazao istekao oglas na Njuškalu i slike oronulog lokala u Bauerovoj, u mene je došla instantna spoznaja – to je naš prostor.

Renovacija je trajala više od godinu dana; izbacili smo i promijenili sve od poda do stropa, doslovno, uključujući i vanjsku stolariju. Iskreirali smo jedan divan, suvremen i multifunkcionalan prostor kojeg koristimo kao galeriju, showroom, a prvenstveno kao moj studio za fotografiju i kreativna događanja koja su posljedica mašte, ideja i trenutnog nadahnuća. Volim ga uređivati, preuređivati i u njemu i s njim rasti.

Organizirali ste i radionice na temu Instagrama…

Radionice sam osmislila i održavala u proljeće prošle godine, a bila je ideja da se nastave od jeseni, međutim, otvorili su se drugi projekti kojima sam dala svoj fokus, energiju i vrijeme. Kako je edukacija smjer koji me iznimno privlači, krenula sam s onime što poznajem a vidjela sam da kod nas postoji tržište, ali ne i ponuda. U Hrvatskoj i dalje postoji kao ocean veliko tržište za takvo što jer je sve više onih koji godinama iz sjene promatraju, a sada žele izaći na svjetlo i pokazati svoje znanje, umijeće i ideje upravo putem Instagrama. Iako svi koji imaju profil na Instagramu i znaju staviti sliku, zapravo ne razumiju način na koji funkcionira, nisu svjesni da je moguće imati strategiju i koliko je truda i rada potrebno da bi jedan profil živio.

Mnogi imaju dobru priču ali je ne znaju ispričati, a ja sam im tu pomagala. Instagram je alat kojim možete doći do velikog broja ljudi koji su spremni čuti vašu priču (čitaj: kupiti vaš proizvod ili uslugu), s uređajem koji vam stane u dlan. Zamislite, potpuno besplatno.

Iako se neprestano mijenja i nadograđuje, s obzirom na to u kojem smjeru se razvija uspijeva zadržati postojeće i doći do novih korisnika i mislim da će taj trend trajati još neko vrijeme. Ako imate priču, ako stvarate i želite podijeliti, ako želite doći do publike za bilo kakav oblik djelatnosti i stvaralaštva, Instagram je mjesto za to. A može dobro doći i kao alat za osobni razvoj. 🙂 Osobno, dosta me zanimao iz psiholoških i socioloških perspektiva, a ove godine mu planiram dati malo više pažnje.

Što je “Oil on paper”?

Kad sam prije nekih dvije godine zamislila svoj budući posao, trebao mi je online kutak koji će postati prepoznatljiv. Trebalo mi je ime kojim sam željela izaći van i podijeliti sve što znam i umijem. Nisam tada znala da mi treba brend, ali mi je moja draga Katharina iz SeventyTwoStudio uskoro sve objasnila. Naziv bloga Oil on paper ili ulje na papiru simbolizira moju umjetničku crtu, tehniku slikanja s kojom radim, ali i kuhanje kao jednu od mojih primarnih svakodnevnih “djelatnosti”, te samim time ostavljanje traga. A to je ono što sam poželjela, ostaviti trag.

Započeo je kao jedno, ali se ubrzo pretvorio u nešto sasvim drugo, tako da je jedan od prvih postova bio kruh s bananom, a jedan od posljednjih pet poslovnih savjeta ili tako nešto. Zabavlja me sada to, ta promjena koju vidim kada pogledam unatrag, iako mi je zadavala dosta frustracija povremeno jer nisam ni sama znala u kojem smjeru idem. Samo sam se kretala prema naprijed. Trenutačno su teme koje me zanimaju one osobnog razvoja i jednog uzemljenog, gotovo spiritualnog poduzetništva. Iako, vrlo je lako moguće da se opet ponekad nađe i koja priča iz kuhinje.

Kako je izgledao period tijekom prvog lockdowna kad je riječ o Vašem poslovanju, jeste li imali neke metode prilagodbe posla?

Za vrijeme prvog lockdowna u proljeće prošle godine radionice Instagrama prebacila sam online, a to je ujedno bilo i vrijeme kada sam osmislila brend fotografiranje. Imala sam vremena za komunikaciju s ljudima, predstavljanje ideje na Instagramu, osmišljavanje cijelog procesa, a već u svibnju imala sam prebukiran lipanj. Mjesečnicu, mjesečno druženje za žene u online biznisu prebacila sam također na Zoom druženje, da bismo se nakon ljetne pauze ponovno okupile u Prostoru. I Mjesečnica je trenutno na čekanju, ili negdje zrije da bi prerasla u nešto novo. Fotografiranja i dalje obavljam držeći se mjera, pa se tu nije puno promijenilo.

Na svom ste Instagramu napisali kako nemate straha od budućnosti tijekom pandemije, premda Vam je, kao i mnogima, ona neizvjesna. Kojim se filozofijama vodite kroz ovo sve što se događa, što Vam pomaže nositi se sa svim izazovima?

Jao, baš su vam divna pitanja, hvala vam. Uživam u ovom promišljanju. Pa, ja to ovako gledam. Život je neizvjestan. Budućnost je neizvjesna, s pandemijom ili bez. Tu je početak i kraj svega. Jedna opcija je izabrati živjeti u strahu od svega što se može dogoditi. Strah je vrlo nisko frekventno stanje ili emocija koja nas, recimo to tako, paralizira, drži u grču, zatočenima u vlastitim mislima, onemogućavajući nam iskoristiti svoj beskonačan potencijal. Pritom ne mislim na strah kao kada vas nešto uplaši, poput potresa, nego na anksioznost i stres koji se javljaju kao posljedica razmišljanja o mogućem ponovnom potresu, kad je to već aktualna tema. Niske frekvencije ili vibracije koje razvijamo u sebi sežu puno dalje od naše odjeće.

Kako je sve na svijetu i u svemiru vibracija ili energija, a mi smo skloni tražiti potvrdu i opravdanje za svoje postojanje, ponašanje, misli i emocije, tako se u svemiru naša vibracija nalazi sa sličnom vibracijom. Kad ste fokusirani na strah, onda ga sve više vidite. Kad ste fokusirani na oskudicu, sve više oskudice vidite, pa onda oskudica postaje vaša stvarnost. Isto tako je i u drugom smjeru, što bi bila druga opcija, ona koju sam ja odabrala, odnosno koju biram svaki dan kad se ujutro probudim, i pogotovo svaki put kad se osjetim izazvano, ljutito, frustrirano. A to je ljubav. Ljubav prema životu, prema sebi i bližnjima, ljubav prema ovoj divnoj prilici da živimo jedan kratak vijek na ovoj maloj planeti negdje u bespućima nevjerojatno velikog svemira. To je i zahvalnost za sadašnji trenutak jer je to jedino što doista možemo imati.

Nije da nemam straha, dapače. Majka sam, prošla sam rat, vidjela i čula ružne i teške stvari. Ima straha, da. Samo ga ne puštam da kontrolira i usmjerava moj život. Na kraju, i vi i ja možemo sutra umrijeti. Može nas udariti pijan, nepromišljen ili vozač početnik, može nas udariti jaka struja, može pasti stablo na nas ili crijep s krova u centru grada, možemo dobiti najbrže rastući tumor na svijetu, možemo dobiti moždani udar, ili se možemo jednostavno ne probuditi, ničim izazvani. Možemo, bez obzira na frekvenciju u kojoj živimo. Stvar je ta da nam se vjerojatno neće ništa od toga dogoditi, a ako se dogodi, nemamo izbora, već smo nestali. Dakle, sve što ostaje je kako zapravo želimo provesti život koji se događa između dvije beskonačnosti, fizičkog rođenja i fizičke smrti. Iako može zvučati komplicirano, zapravo je vrlo jednostavno. Možemo birati kako želimo živjeti život, bez obzira na to kakve su nam okolnosti.

Vaš pristup poslu je, možemo to tako reći, osvješteniji. Što ste naučili u procesu pokretanja posla, a moglo bi koristiti svima koji razmišljaju o istome?

Huh, naučila sam puno, stvarno. Ništa nije onako kako se čini na prvu, uvijek postoji druga istina, druga priča, drugačija pozadina. Ne treba se uspoređivati s drugima, nego se ravnati po vlastitom osjećaju, ne treba se ugledati na druge, nego koračati svoj put jer ne postoje dva ista, ne treba nikoga stavljati na pijedestal. Biti poduzetnik znači konstantno tražiti načine za proizvodnjom novca. Može zvučati grubo, ali zapravo samo znači da nema odustajanja. Ako ne idu svijeće od pčelinjeg voska, treba probati one od soje. Ako ne idu svijeće od soje, treba probati s eteričnim uljima. Ako ne idu svijeće uopće, treba pokušati s voštanim tkaninama za zamatanje. Ako ne ide ni to, treba uzeti vrijeme za introspekciju i vidjeti što volimo raditi, što nas usrećuje i krenuti ponovo. U poduzetništvu nema odustajanja, nema neuspjeha, zapravo. Projekt može biti manje ili više uspješan. Ako je manje uspješan, tražimo sljedeći ili tražimo načine da ga poboljšamo, osvježimo, oživimo. Put poduzetnika je put osobnog razvoja, pa tako i jedna divna prilika za napredak na osobnom planu. Bit će neugodnosti, straha, srama, sumnje, neznanja, ali to nisu stvari na koje se treba fokusirati. Uvijek se fokusirati na sljedeću stvar koju možemo napraviti, na traženje rješenja umjesto jadikovanje o problemu. Poduzetništvo je zapravo život. Ako ostanete u iluziji sigurnosti onda nikome ne morate pokazivati kako se nosite sa životom, ako ste poduzetnik, onda to svi vide. Ali izloženost donosi nagrade, skrivanje ne.

Odakle ste crpili znanje i ideje kad je riječ o pokretanju posla, a potom i usmjeravanju istoga? Kako gledati “van uskih kutija”, kako ste sami napisali, kad je riječ o poslu?

Za način posla kako sam ga zamislila prvotno me inspirirala Beth Kirby. Slučajno sam naletjela na njezin Instagram profil i oduševila se prekrasnim feedom. Listala sam, listala, čitala prekrasne tekstove, čitala blog Local Milk i gledala njezinu web stranicu i pitala se što ona zapravo radi. Kad sam napokon shvatila, pitala sam se kako je došla do toga. Osjetila sam poziv i znala sam da trebam ići u tom smjeru. Kad sam ušla dublje u tu šumu počela sam otkrivati sve više sličnih kreativaca koji su svojim znanjem, iskustvom i vještinama širili jednu dobru vibru, inspirirali, motivirali i educirali druge (tako i mene) i pokazivali da su drugačije stvari moguće.

U tom trenutku krenuo je moj proces spoznaje, učenja, traženja, isprobavanja, osluškivanja. Prvo sam se zadubila u brending, online marketing, načine monetiziranja online, gledala što mi se sviđa i išla za tim, osvještavala što mi se ne sviđa, uzimala što mi je potrebno, ostatak ostavljala iza sebe. I zapravo, radim to još uvijek, i baš se veselim vidjeti kamo me vodi. Stvar je u tome da kutije ne postoje. Sami smo ih izmislili da bismo dali opravdanje svom postojanju. Silno želimo staviti titulu ispred imena da bismo se mogli s lakoćom predstaviti u društvu jer se beskonačnost onoga što jesmo i možemo biti čini nestvarna, a i snaga koja u nama postoji izaziva strah.

Stvar je u tome da ako imaš ideju, ako imaš pomisao da bi nešto mogao, znači da imaš potencijal za to, inače ne bi ni imao ideju u startu. Međutim, ako misliš da možeš, vrlo vjerojatno možeš. Ako misliš da ne možeš, vrlo vjerojatno ne možeš.

Tu dolazimo do onih stepenica i izazova koje sam prije spomenula. Samo treba početi i hodati. Svaka planina ima vrh, što znači da se može ispenjati.

Kako gledate na budućnost malih businessa? Okrećemo li se generalno sve više nekom obliku holističkog, osvještenijeg načina rada, ako to uopće tako možemo nazvati?

Mi maleni da, ali i dalje će, barem još neko vrijeme postojati oni veliki koji neće. Mislim da mali businessi jesu budućnost. Mislim da je jedini način da “preživimo” u budućnosti, da preživimo sustav, restrikcije, mjere, kontrolu taj da radimo ono što smo došli ovdje raditi. Da pjevamo pjesmu koju nam srce želi da pjevamo. Da koristimo znanja predaka koja su nam dana da bismo napravili promjenu koju želimo vidjeti. A svatko od nas ima upravo onaj set znanja, vještina i iskustva koji su nam potrebni za vlastito ispunjenje i iscjeljenje kojim individualno mijenjamo kolektivno. Holistički bi zapravo značilo cjelovito, što podrazumijeva rad na sebi, osobni razvoj – privatno i kroz poduzetništvo. Jedno nije odvojivo od drugoga.

Mnogi se u našoj zemlji boje pokretati nešto svoje zbog manjka potpore države u poduzetničkim pothvatima. Kakav je Vaš stav o tome?

Hah, država je manjkava u svemu. Razumijem strah i neizvjesnost. Razumijem da nisu sve ideje održive, i da neće svatko uspjeti. To je tako. Ali, isto tako, na osobnom iskustvu znam da vrlo često imamo sve moguće izgovore da ne počnemo. Osobno vjerujem da postoji ono nešto nevidljivo. Energija. Koliko jako to želimo? Čega smo se spremni odreći? Koliko smo spremni raditi na sebi? Jesmo li u strahu ili u zahvalnosti? Radimo li zbog zarade ili da stvorimo nešto dobro, pomognemo nekome, riješimo nečiji problem? Sve to utječe na put. Sve su to cigle kojima popločavamo ispred sebe.

Mislim da je stvar fokusirati se na rješenje, na sljedeći način, na sljedeću stvar. Biti fleksibilan, ne krut, ne držati se jedne ideje od početka do kraja. Ideja kada dođe, dođe kao nagovještaj, ne kao cilj, ne kao rješenje. Čim krenete u realizaciju, stvar se mijenja. I treba se mijenjati, iz dana u dan. Kao i mi. Svaki dan je potrebno učiti, učiti, učiti, učiti…

Nastavno na prošlo pitanje, mnogi su skeptični i kad je riječ o kreativnom poslu, no Vi ste dokaz da se može… Što je najvažnije znati kad je riječ o opstanku nekog kreativnog poslovanja?

Pa zapravo sve što sam već prije navela. Mislim da biti umjetnik ili kreativac danas znači biti poduzetnik. Kreativni poduzetnik, ili poduzetnik umjetnik. Da se razumijemo, ja se ne smatram poduzetnicom u nekom tipičnom kontekstu. Ja imam snažnu volju i motivaciju, i shvatila sam da ako želim biti slobodna u stvaranju, moram naći i način da to prodam da bih si mogla priuštiti život kakav želim. I to je sve. Gladan umjetnik nije moja opcija. Ne želim tražiti posao, ne želim nikome odgovarati, želim stvarati i doći do ljudi kojima će moj način stvaranja odgovarati. Danas je dostupno toliko alata, aplikacija, društvenih mreža za samopromociju, i zaista svatko može okupiti oko sebe zajednicu istomišljenika, ljudi koji će vas podržavati i s kojima će vaša priča rezonirati. Danas je nemoguće postalo vrlo moguće, vrlo dostupno, i mislim da je vrijeme da se počnemo baviti sobom, vlastitim uvjerenjima, izgovorima i prestanemo se baviti drugima. Nije bitno što je nešto drugi napravio i kako, nego tko sam ja, što ja imam za ponuditi i kako ja to mogu napraviti.

Mislite li da će 2020. godina, pandemija i sve što smo doživjeli, utjecati na našu stvarnost, odnosno vjerujete li da će se doista nešto promijeniti na bolje? Imate li takvu vrstu vjere u ljude?

Vjerujem u paralelne stvarnosti. Mislim da je moguće da istovremeno postoji više istina, i da su sve točne za one koji te istine žive. Svakako da nas je dotaknula 2020. godina, i svatko će ponijeti dalje sa sobom ono što mu je na osobnom planu u danom trenutku potrebno. Tako nekako gledam na život. Mislim da ovo jest prekretnica, globalno, ali da će postati puno gore prije nego postane bolje. U svemu tome opet je moguće izabrati stvarnost koju želimo živjeti. Možda zvuči apstraktno, ali evo ovako. Mislim da je uvijek do pojedinca da se mijenja, mijenjajući sebe mijenjamo svoju stvarnost, svoj život, a ne obrnuto. More nije more samo po sebi, već se sastoji od puno malih kapljica. Ako puno kapljica odluči promijeniti boju i jako se, jako potrudi da je promijeni, i boja mora će se promijeniti. Međutim, i dalje će postojati kapljice koje nisu promijenile boju. U nekom budućem životu nadam se Zlatnom dobu, a do tada imamo još dosta posla.

Rekli ste svojedobno kako “oni koji nastave raditi ‘normalno’ predodređeni su za neuspjeh”. Što je prema Vašem mišljenju, ono što će uspjeti?

Budućnost je došla, i jedini način da uspijemo jest da se prilagodimo. Ušli smo u tehnokratsko doba u kojem znanstvena fantastika više nije samo na filmu, i to će se preslikati na sve segmente društva. Ovo donosi nove načine, nove poglede, nove perspektive i zahtijeva nova znanja koja ćemo morati usvojiti, koliko god teško i naporno bilo. Zapravo, mislim da skoro svaka dekada donosi ovakve promjene, a sada je zbog mnogočega uključujući i astrološke aspekte to još više naglašeno. U svemu tome ne smijemo zaboraviti prirodu čovjeka, osobni razvoj, introspekciju, meditaciju, ljubav, intuiciju, zahvalnost. To donosi obilje i ‘uspjeh’.

Za kraj, koja je Vaša mantra ili moto, neka nit vodilja za 2021. godinu? Koji su planovi i čemu težite?

Pa, želim po prvi puta postaviti jasne i dostižne ciljeve, organizirati se, planirati i na kraju godine staviti kvačicu na sve što sam zacrtala. Do sada sam bila dosta fluidna, a sada osjećam da je vrijeme za nešto drugačije. Fokus, jasnoća i otvorenost za primanje plodova koje sam kroz godine sijala.

Želim ostati uzemljena, prisutna, svjesna, osluškivati svoje unutarnje vodstvo i stvoriti bazu za svoje buduće poslovanje. S krajem mjeseca lansiramo marinacosic.com, moj novi web na kojem će biti više informacija o svemu što radim. Blog oilonpaperblog.com će također imati puno sadržaja koji će pomoći drugima poput mene da stvore živote kakve priželjkuju i zaslužuju. Želja mi je podijeliti što više svog znanja i iskustva s drugima, potaknuti i druge da se vode za svojim unutarnjim pozivom. Uspjeh jednoga ne znači ništa ako se ne može umnožiti. Svaka svijeća kad tad dogori. Jedino zajedno možemo uspjeti.

Marinu Ćosić možete pratiti na njezinom Instagram profilu, kao i na profilu njezinog studija te na službenoj web stranici. 

Razgovarala: Matea Martek

Foto: Marina Ćosić