Kako su me koturaljke naučile biti ustrajnom te prihvatiti strah od pada

Kad je u pitanju fizička aktivnost i ustrajnost, ustrajna sam bila jedino u odustajanju. Odustajanje je riječ koja savršeno opisuje moj odnos sa sportom od kasnog puberteta nadalje.

Motivacijski tekstovi i upute koje vode do redovitog treninga pomagali su samo u teoriji, odnosno do trenutka kada bih nešto probala i shvatila da to jednostavno nije za mene. Iako oduvijek volim ples, plesanje u grupi uglavnom mi je stvaralo nelagodu i uvijek sam imala osjećaj da bez publike i doma to radim puno bolje. Uvijek bih odustala od grupnih treninga. No odustajala sam i od vježbanja koje se sastojalo od praćenja uputa s videa iz udobnosti vlastite dnevne sobe.

Poslije prvog lockdowna pomirila sam se s činjenicom da ustrajnost mojih vježbanja dolazi u formi jednomjesečnih treniranja i višemjesečnih zastoja, oslanjanja na povremene duge šetnje te dobre gene. No pred kraj ljeta, jedno lijeno vruće jutro promijenilo je moju dugogodišnju naviku odustajanja. Putem Instagrama otkrila sam ples na koturaljkama, zaljubila se u trenutku i istoga dana došla do svojih novih polovnih plesnih cipelica “na četiri kotačića”. Danas s ponosom mogu reći da nisam odustala. Moja plesna avantura traje pet mjeseci i naučila me nekoliko bitnih stvari.

Siljenje ne vodi do cilja

Godinama je moje treniranje bilo siljenje na aktivnosti koje ne volim. Ne bih osjećala ispunjenost nakon odrađenog treninga ili ona ne bi bila dovoljno jaka da sljedeći trening odradim bez prisile. Naravno, i kod aktivnosti koje volimo dogodit će se dani kada nam se ne da i kada ne možemo. Tih je dana najbolje odmoriti i slušati svoje tijelo.

Ustrajnost se krije u ljubavi

Kad se posvetite fizičkoj aktivnosti koju doista volite, svaki će vam trening mamiti osmijeh na lice, pratit ćete svoj napredak i obožavat ćete svaki (i najmanji) pomak koji ste uspjeli napraviti. No kako doći do onoga što volite? Istražujte sve dok ne dođete do one aktivnosti koja će vam, i dok gledate kako je izvode drugi, izazvati osjećaj uzbuđenja i ispunjenosti.

Napredak utječe na samopouzdanje

Znanstveno je dokazano da redovito vježbanje i napredak koji postižemo svakim treningom utječu na naše samopouzdanje. No kada to doživimo na vlastitoj koži, osobito ako spadamo među one koji godinama nisu pronalazi zadovoljstvo u vježbanju, na fizičku aktivnost gledamo iz potpuno druge perspektive. Pratiti vlastiti napredak te postizati rezultate za koje nisam ni sanjala da mogu postići za mene znači dobiti snagu za svaki novi trening i za svaki novi trik.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by ninaBljak (@ninabljak)

Vježbanje je doista dobro za mentalno zdravlje

Osim na samopouzdanje, vježbanje dokazano utječe na mentalno zdravlje ljudi, a moj put na koturaljkama dodatan je dokaz za to. Posljednjih godinu dana ostavilo je neizbrisiv trag na svima nama, a za preživljavanje nam je trebao nekakav ispušni ventil. Za mene su to definitivno koturaljke. U trenucima u kojima osjećam nalet umora, negativne energije i pogubljenosti, obuvam svoje ružičaste koturaljke i prepuštam se pokretima i glazbi.

Pad je neophodan dio vožnje

Pad, bilo da se radi o fizičkom padu pri izvođenju trika na koturaljkama ili loše odrađene ideje, uvijek može dovesti do nečeg boljeg i većeg. Pad je dio puta i pad nas uči biti izdržljivima, jakima i ustrajnima. Bez pada nema ni napretka.

Mogu više no što (za)mislim

Koturaljke su mi pokazale da mogu puno više no što mislim da mogu. Kad se osvrnem na svoje prve dane, vidim ogroman napredak. U trenucima kada pomislim da nešto nikad neću uspjeti ili da se nikada neću usuditi pokušati napraviti neki trik, sjetim se početka i straha koji sam osjećala. Straha, koji je i dalje ponekad prisutan, no koji nije neuništiv. Koturaljke su me naučile da mogu više, jače i bolje te da ljubav i želja za napretkom uvijek pobjeđuju strah od pada.

Foto: Laura Stanley/Pexels