Pitali ste Ljiljanu: “Jako loše spavam već godinu dana, a kad ne mogu spavati, onda jedem”

Dobro došli u SOS kutak, seriju u kojoj na vaša pitanja i nedoumice odgovara psihijatrica. Ne ustručavajte se zatražiti stručnu pomoć – pišite Ljiljani Škrinjarić, dr. med., spec. psihijatar, psihoterapeut na [email protected] (za intimni kutak). Sva su pitanja anonimna.

Ne mogu spavati, i tako već godinu dana. Krenulo je dok sam imala puno posla, pa nisam imala vremena za spavanje. Obitelj, djeca i posao… Jedva sam stizala sve, pa sam radila i po noći. I nakon toga se nastavilo. Znam po tjedan dana ne spavati, tj. spavati nekoliko sati svakih par dana. Osjećam se jako loše, a kad legnem, ne mogu prestati razmišljati. Isprobala sam niz čajeva za opuštanje, raznih lijekova, tableta, slušala glazbu za opuštanje, no ništa ne pomaže. Nespavanje me iscrpljuje i čini nervoznom. Uz to ili zapravo tijekom svog nespavanja, jako sam se udebljala. Kad ne mogu spavati, onda jedem, i tako satima. Nemam snage za vježbanje, a kako mogu raditi od doma, rijetko i izlazim. Ne znam što da radim te razmišljam potražiti stručnu pomoć jer mi se čini da neću taj problem moći riješiti sama… Maša, 36

Draga Mašo,
nespavanje nas užasno “troši”. Postoje metode mučenja nespavanjem s ciljem da se iscrpi organizam kako bi sve obrane nestale – vaš opis psihičkog stanja već je vrlo blizu tome. Noć je samo posljedica dana, a spavanje je proces koji omogućuje organizmu da se odmori, regenerira, skupi energiju za novi dan. Svi doživljaji, od kada smo se rodili, žive u nama. Period koji je obilježen prevelikim umorom čini nas jako ranjiivima i sva zaštita koju smo stekli kroz dobre stvari u životu nestane, a mi osjećamo samo rane. Jako iscrpljen organizam pokušava se spasiti brzim izvorom energije – kod nekih, kao i kod vas, to je hrana, a slatka hrana osobito se brzo osjeti kao bljesak snage, no nakon toga umor, razočaranje i nemir postaju još intenzivniji. Naš organizam brzo stvara i naviku pa ako kojim čudom i uspijemo zaspati, navika jedenja noću dovoljna jebda nas probudi. Vidim da ste si pokušavali pomoći, ali bez rezultata. To je samo znak da ste uistinu previše iscrpljeni i da bi bilo najbolje potražiti stručnu pomoć psihoterapeuta kako biste dobili jasnu sliku toga što vas je dovelo do te situacije u kojoj ste se našli i kako možete iz te situacije izaći kao pobjednik. Naš organizam je jako dobar prema nama i šalje jasne signale da mu treba pomoć. Ako na to ne reagiramo, to nas jednog dana dovede i do somatske bolesti (problemi sa štitnjačom, ginekološki problemi, probavne smetnje…). Nažalost, u našoj zemlji ljudi i dalje oklijevaju potražiti pomoć kad su problemi psihičke prirode. Nedostaje znanja o tome kako je bitno prepoznati stvari koje loše radimo na vrijeme i naučiti da postoji opcija graditi ih na bolji način. Ovdje se osobito prepoznaje posljedica “svakog zla za neko dobro” i ne mogu ne sjetiti se riječi jednog pacijenta koji je kod mene došao s velikim strahom i oprezom, a danas je on taj koji kaže da je najbolja stvar koja mu se dogodila u životu odlazak psihijatru. Naime, kroz proces psihoterapije, kod njega je nastalo niz promjena koje je upotrijebio za osobni rast.

Foto: Povozniuk/Getty Images via Guliver