Dubravka Fazlić: Priprema hrane može biti jedan od načina prakticiranja mindfulnessa. Evo i kako

Nedavno me u jednom društvu jedna djevojka upitala kako meditacija i hrana idu zajedno. Pitanje, ali i cijela tema, zainteresirala je cijelo društvo, koje je zaključilo kako je to dvoje nespojivo. 

Tada sam shvatila da se o toj temi doista ne govori i ne piše puno. Smatram da je tema važna jer riječ je o vrijednoj vještini koju možemo razviti unutar sebe, a da pritom koristimo resurse i znanja koji su u nama utkani generacijski. Narod smo koji voli jesti, družiti se oko hrane, pripremati hranu, nuditi hranu, darovati je. Puno nam se toga vrti oko hrane. Slavimo sretne trenutke uz hranu, dijelimo tugu uz hranu. Hrana u nama budi i stvara emocije, osjećaje, senzacije. 

Hrana može i vladati našim životom te igra veliku ulogu u našem danu. Zašto onda ne dodati jedno novo iskustvo, odnosno znanje  kroz nju? 

Za početak, razjasnimo što je to meditacija.

Meditacija je vrijeme koje posvećujemo sebi da bismo se upoznali. Prirodno je stanje svih nas i svi to možemo i imamo u sebi. 

Meditacija je vježba, praksa u kojoj pojedinac koristi tehniku, odnosno metodu kao što je mindfulness. Činom usmjeravanja pažnje na jednu aktivnost, poput disanja, treniramo svoju pažnju te vježbamo stav budnosti i prisutnosti u sadašnjem trenutku. 

Mindfulness je način na koji mi stupamo u kontakt s našim umom, gdje treniramo svoj um i svoju pozornost (svjesnost). Jednostavan način rada s umom koji vodi do poboljšanog osjećaja prisutnosti, smirenosti, pažljivosti i povećanja vrijednih ljudskih vrijednosti poput empatije i strpljenja.

Mindfulness je životna vještina koja može produbiti naš osjećaj dobrobiti i ispunjenja. Uključuje obraćanje pozornost na ono što se događa u našem iskustvu,  u sadašnjem trenutku unutar i oko nas, a da smo pritom otvorenog stava i ne osuđujemo. Vraćamo se svojim osjetilima, povezujemo se ponovo s njima, te postajemo svjesni svoga tijela, mirisa, okusa, zvukova. Povezujemo se ss samima sobom, s drugima, svojim okruženjem i to sve u sadašnjem trenutku.

(Pročitajte: Koje su dobrobiti prakticiranja mindfulnessa u svakodnevnom životu?)

Kuhanje i konzumiranje hrane jedna je od zajedničkih aktivnosti svih nas. Naši stari znali su da je kuhanje i vrijeme koje provedemo za stolom važno, kako za sebe samoga tako i za zajednicu u kojoj živimo. Kad kuhamo za sebe i za druge to je jedinstven čin ljubavi koji iskazujemo, kad počinjemo pripremati sebi hranu, započinje proces. Tijelo se priprema za unos te hrane. Kad si damo vremena da jedemo hranu, da osjetimo njezine okuse, dajemo sebi vremena i zadovoljenju vlastitih potreba. Drugim riječima, iskazujemo ljubav prema sebi.

Pripremanje obroka može nam poslužiti da odmorimo svoje misli, steknemo jednu novu vještinu. Povežemo se sa svojim tijelom. Možda otkrijemo novu strast prema hrani, ljubav prema novom okusu ili mirisu. 

Kuhanje i pripremanje hrane je kreativan način izražavanja i komunikacije.

U mnogim kulturama hrana je način iskazivanja ljubavi, pa se tako i kod nas kaže da ljubav ide kroz želudac. I moj načina iskazivanja emocija, uz komunikaciju, upravo je kroz pripravljanje hrane. Kad želim reći “hvala, oprosti, volim te, volim vas”, kad se trebam opustiti ili kada mi jednostavno treba vrijeme za sebe. Uz riječi dolazi i nešto mirisno iz kuhinje. 

Kuhanje može biti odličan način izražavanja osjećaja. Za ljude koji imaju problema s izražavanjem osjećaja kuhanje može biti odličan način da izraze svoju zahvalnost. Profesorica psihologije na bostonskom sveučilištu Donna Pincus kaže da kuhanje dopušta ljudima da se kreativno izraze. Postoji puno literature o vezama između kreativnog izražavanja i našeg unutarnjeg balansa. Bilo da radi o slikanju, skladanju ili kuhanju, dolazi do otpuštanja stresa (kad se na bilo koji način izražavamo). Stres je povezan s mnoštvom mentalnih i fizičkih problema, a pronalaženje načina kako se nositi s njim  važno je ako želimo voditi zdrav život.

(Pročitajte: Zašto je sadašnji trenutak tako važan i kako nam vraćanje u njega pomaže?)

Priprema hrane može biti jedan od načina prakticiranja mindfulnessa

Kad uđem u kuhinju i krenem s pripravljanjem obroka, za to mi je potrebna pažnja. Moram mjeriti, vagati, dodavati, pratiti teksturu, gustoću. Fokusirana sam na miris, okus. To vrijeme ja sam prisutna u sadašnjem trenutku sa svim onim što se nalazi unutar mene i oko mene. To znači biti mindful, biti svjestan. Probam umak, osjetim da mi danas treba malo više soli i da mi baš bosiljak ne odgovara iako ga uvijek stavljam. Pratim potrebe svoga tijela u tom trenutku. 

Namirnice iz trenutka u trenutak mijenjaju svoj oblik, miris, teksturu. Vjerujem da se i vama dogodilo u životu, i to ne jednom, da vam je nešto zagorjelo. Tikvice se prepekle s jedne strane. Što ste tada radili? Možda poput mene “čačkali” po internetu ili razgovarali na telefon. 

Nismo bili tu, prisutni, s onim što radimo. 

Mindfulnessom treniramo svoju pažnju, prisutnost i budnost. Treniramo je u kuhinji s okusima, a zatim tu vještinu prenosimo na ostala životna područja. Dok radimo, razgovaramo, donosimo odluke, igramo se s djecom, grlimo, ljubimo, diskutiramo. 

Kad kuhamo, možemo odlučiti da to vrijeme ne provodimo sa svojim mislima, već da smo prisutni sa svim zvukovima, mirisima, teksturama koje nas okružuju. 

Kad puno razmišljamo, misli se roje i mogu nas dovesti do toga da se osjećamo, tužno, usamljeno, tjeskobno. Osobe koje se osjećaju tjeskobno imaju probleme s velikom količinom rastresenih misli. Teško razlikuju misli koje služe za rješavanje problema od neugodne zabrinutosti koja nema koristi. Kada imamo misli koje nisu produktivne možemo istrenirati sebe da mislimo na  sasvim drugačiji način. Kuhanje i pečenje može biti jedan korak na tom putu.

Kad pripremamo hranu, osjećamo se produktivno jer stvaramo nešto. Misli su nam usmjerene na proces i za nagradu imamo opipljivu, divnu, mirišljavu stvar. Pobjednik British Bakeoffa 2012. javno je rekao da je kuhanje pomoglo u njegovoj borbi s depresijom.

Kad kuhamo za druge, u nama se može pojačati osjećaj blagostanja, može dovesti do smanjenja stresa i povećati u nama osjećaj zadovoljstva jer smo napravili nešto za druge. Time osjećamo veću povezanost s drugima, nismo usamljeni i imamo osjećaj svrhe.  Najviše dobrobiti dobiti ćemo kada pečemo i kuhamo zato što to volimo i ne očekujemo ništa zauzvrat. Taj čin je čin ljubavi prema nama samima i prema drugima koje darujemo. Tako mi posvećujemo vrijeme sebi i zadovoljavamo vlastitu potrebu da nesebično darujemo. 

(Pročitajte: Godišnji odmor je trenutak za uvođenje novih rituala)

Možda nemate vremena za kuhanje. Zasigurno možete odvojiti vrijeme za doručak. Početak dana važan je. Razmislite kako sada ulazite u dan?  Užurbano, razmišljate što ste zaboravili jučer, što morate danas sve obaviti. Kakav vam dan ispadne na kraju? Ima li razlike od jutra? 

Možete li krenuti u dan 10 minuta ranije, te odvojiti 10 minuta za sebe? Da se zapitate: Kako se osjećam? Jutros je mome tijelu potrebno nešto hranjivo? 

Ako vam je to sve previše, predlažem vam jednostavnu mindful vježbu. 

Kad primijetite da ste ujutro krenuli onako užurbamo, ludo, po starom obrascu,  zaustavite se na tren. Pogledajte oko sebe. Potražite pogledom pet predmeta, primjerice, zelene boje. Mentalno ili na glas izgovorite polako njihova imena, jednog po jednog. 

Ovom vježbom vježbamo fokus, vraćamo se u sadašnji trenutak i umirujemo misli. 

Kako bi na jednostavan i svima jasan način približila Mindfulness, izdala sam eBook Moje mindful JUTRO, o čemu više možete pročitati na www.dubravkafazlic.com

Tekst: Dubravka Fazlić

Foto: Nicole Michalou, Daria Shevtsova/Pexels