Na temelju dosadašnjih ocjena: Ovo su najbolji božićni sajmovi u 2024. godini
Kuhano vino, lampice, simpatični štandovi i druženje s najdražima dok ispijamo vrući napitak u rukavicama... Advent u Zagrebu uvijek je pravi spekt...
U redakciji Ljepote&zdravlja oduvijek se vodimo za nekoliko misli: vjerujemo da je svatko jedinstven, da su individualnost i samoprihvaćanje visoko na ljestvici zadataka svakog pojedinca u potrazi za blagostanjem, kao i to da vas, kad se osjećate dobro sami sa sobom, ništa ne može zaustaviti u ostvarenju vaših želja.
Nažalost, u današnjem svijetu, u kojem postoji golemi pritisak za savršenstvom, često je ove misli teško provesti u djelo, osobito mladim ljudima koji su pod svakodnevnim opterećenjem društvenih mreža. Iz tog razloga iznimno nam je drago što smo na inicijativu poznatog make-up brenda essence dobili priliku pridružiti se njegovoj hvalevrijednoj kampanji Pink&Proud te kroz priče iznimnih mladih dama iz Ženskog nogometnog kluba Dinamo poslati poruke hrabrosti, snage, ponosa i autentičnosti – svakoga od nas.
Kao zaigran brend koji u svakoj ženi budi djevojčicu i nosi poruku da je šminkanje zabava, essence svojom kampanjom Pink&Proud promiče veće prihvaćanje i rješava nasilje. essence pink boja za ovaj brend nije samo boja; ona označava ponos, raznolikost, strast i velike snove.
essence Pink&Proud kampanjom brend želi osvijestiti individualnost i samoprihvaćanje kako bi se svaka djevojka i žena osjećale dobro u svojoj koži. A s obzirom na to da je sport područje gdje mladi stječu samopouzdanje, hrabrost i vjeru u sebe, prirodno se nametnula suradnja sa ŽNK Dinamo.
Djevojke u nogometu izvrstan su primjer snage te istovremeno i ženstvenosti i ljepote – bez obzira na to jesu li u sportskom ili elegantnom izdanju. Stoga dopustite da vas upoznamo sa Sarom Skendrović, Marijom Žagar i Karlom Jedvaj te zapamtite – BE PROUD. BE POWERFUL. BE PINK. Jer ništa vas ne može spriječiti kad vjerujete u sebe.
Nogometom se počela baviti u dobi od šest godina, ponajprije zahvaljujući ocu, koji je bio i nogometaš i trener. Osim što je članica ŽNK Dinamo, Sara je i inženjerka te pilotkinja putničkih zrakoplova koja trenutačno, osim na treninzima, dane provodi na studiju Aeronautike, gdje je upisala magisterij.
“Treninzi su tri do četiri puta tjedno, uz utakmice vikendom. Pripreme za neku važnu utakmicu uvijek se sastoje od kondicijske i taktičke pripreme. Najprije je bitno postići dobru izdržljivost kod igračica jer ipak utakmica traje 90 minuta, a uz to se posvetiti i taktičkom dijelu kako bi se lakše savladao protivnik.”
“Kao i u svakom području gdje dominiraju muškarci, žene se često sreću s određenim predrasudama. Mene osobno to nikad nije previše diralo jer je dovoljno da dođu pogledati samo jednu našu utakmicu ili da nas izazovu na dvoboj i vrlo brzo promijene mišljenje.”
“S obzirom na to da ženski nogomet u Hrvatskoj, nažalost, još uvijek nije dosegao razinu da se od njega može živjeti, ja sam si u nogometu postavila nešto drukčije ciljeve. To su sportski i zdraviji način života, timska sloga i rad, prihvaćanje autoriteta od malih nogu, putovanja kroz Hrvatsku i različita iskustva te poznanstva.”
“Mislim da je svakome od nas u prirodi težiti za boljim i uvijek htjeti još više. Ako stojimo na mjestu, onda ni ne napredujemo. Uvijek može bolje, a to bolje samo može donijeti dobre stvari i postignuća. Znate kako kažu – ništa u životu što vrijedi ne dolazi lako, pa tako ni nogometni uspjeh. U sve je potrebno uložiti trud i vrijeme kako bi ti se jednom vratilo.”
“Nekad imam loš dan, ali trening baš uvijek dođe kao ispušni ventil za sav taj stres oko nas. Čovjek se doista nakon fizičke aktivnosti osjeća bolje, to je čak i psihološki dokazano. A kad je najteže, tu je ekipa koja ti ne dozvoljava da padneš i nadoknadi za tebe jer smo naučene da trebamo raditi na principu “sve za jednu, jedna za sve”.”
“Kao u svemu, pa tako i u sportu, najvažnija je motivacija i upornost. Kad nešto dovoljno jako želiš, znaš za što se trudiš i kojem cilju težiš. A na kraju svega, nema ljepšeg i većeg životnog uspjeha od ostvarenja svojih snova.”
“Nogomet je, rekla bih, vrlo životan sport. Neke od najbitnijih lekcija za moj svjetonazor jesu naučiti raditi kao dio tima jer individualan uspjeh u ekipnom sportu ne postoji; zatim važnost poštovanja kako autoriteta tako i međusobno suigračica s kojima dijeliš teren te na kraju svega biti dobar čovjek i ne igrati prljavo, već pobijediti na pošten način.”
Jedan od glavnih “krivaca” za njezinu nogometnu karijeru bio je njezin otac, koji je, kad je imala deset godina, postao trener pionirske selekcije u njezinom rodnom mjestu. Da stvar bude bolja, preko puta Marijine kuće nalazilo se školsko igralište na kojem je, reći će nam, uvijek “naganjala” loptu. Osim nogometa, studentica je Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, smjer Fizika i kemija. Prije par mjeseci završila je preddiplomski studij Strojarstva na Strojarskom fakultetu u Slavonskom Brodu i priznaje da je naviknuta “letjeti” s mjesta na mjesto.
“Mislim da su ženski nogomet i predrasude dva pojma koja uglavnom ne idu jedan bez drugog i vjerujem da se svaka od nas barem jednom susrela s njima, ali mi je drago da u današnje vrijeme sve više ljudi prihvaća ideju kako i cure mogu igrati nogomet i da je to sasvim normalno. Mislim da se situacija poboljšala u odnosu na prošlost i vjerujem da će se tako nastaviti i ubuduće. Jedna simpatična anegdota dogodila mi se baš nedavno, ovo ljeto kad sam igrala s dečkima na turniru – igrali smo protiv jedne ekipe čiji je golman, kad nas je vidio, izjavio nešto tipa: “Što će ova ženska, nek’ ode kuhat’ doma”, pa sam pronašla i neko osobno zadovoljstvo u činjenici da smo ih pobijedili 1:0 i da sam mu baš ja zabila taj gol!”
“Jedna od mojih želja bila je zaigrati za reprezentaciju i osjetiti kako je to igrati u tom posebnom dresu, što sam iskusila kao predivno. No najviše želim još dugo uživati u nogometu, da mi to uvijek bude zadovoljstvo i odmor, a ne obveza, bilo to za klub, reprezentaciju, na turniru ili haklu.”
“Naravno da je u nogometu uvijek prisutan pritisak i velika očekivanja, to je karakteristično za svaki natjecateljski sport, što ponekad sigurno djeluje kao opterećenje i nije lako. Ipak, mislim da je to uglavnom pozitivna stvar jer ako se nešto očekuje od tebe, onda znaš da netko vjeruje u tebe i tvoje sposobnosti te da nešto vrijediš.”
“Motivaciju za treniranje nije mi teško pronaći, barem ne u treninzima s loptom; kad to nije slučaj, primjerice kod priprema i suhog trčanja, uvijek se sjetim da je to za moje dobro, da što je sada teže, kasnije će biti lakše igrati.”
“Mislim da je za uspjeh najvažnija volja, tj. upornost i rad. Naravno da ovdje ulogu ima i talent, ali bez treniranja i konstantnog usavršavanja nemoguće je postići neki viši cilj.”
“Najvažnije čemu me nogomet naučio sigurno je to da nikad ne treba odustajati; porazi i neuspjesi sastavni su dio života i s njima se, kao i s pobjedama, treba znati nositi.”
Svaka utakmica je bitna utakmica, reći će nam Karla, studentica na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, koja se nogometom počela baviti sa šest godina. Ovaj je sport odabrala zbog svoje braće, no kad je shvatila da je u njemu stvarno dobra, povratka više nije bilo.
“Susrela sam se s raznoraznim situacijama gdje su me mnogi vrijeđali i govorili da nogomet nije sport za cure, što me i nije previše iznenađivalo s obzirom na to da sam do 14 godine igrala s dečkima i bila jedina cura u ekipi. Iz svega toga naučila sam biti odlučna i hrabra. Što god da su drugi rekli, nikad nisam prestala slijediti svoje snove, potrudila sam se pokazati im ono suprotno, da je nogomet itekako sport i za cure.”
“Najveća želja mi je izboriti prvo mjesto sa svojim klubom, a postignuće bih ostvarila kad bih zaigrala za neki veliki klub vani i postala stalna igračica hrvatske reprezentacije.”
“Ponekad osjetim pritisak kad nisam na nivou na kojem trebam biti pa me svi tjeraju, a i ja samu sebe da zapnem još više i potrudim se maksimalno. U takvim situacijama najvažnije je ostati hladne glave i dati sve od sebe da pokažem ono što znam i što se od mene očekuje.”
“Najviše od svega motivira me moja obitelj, koja vjeruje u mene i bila mi je podrška od početka cijele priče. Teško ne znači nemoguće, a i nogomet previše volim da bih samo tako odustala.”
“Vjerovati u sebe, neprestano raditi na sebi. Kad je najteže, sjetiti se zašto smo uopće i nešto započeli te, naravno, uživati u svemu.”
“Učiti iz grešaka i, bez obzira na prepreke koje nam stoje na putu, nikad ne odustati.”
Kako nam je bilo na snimanju s ovim mladim damama, otkrijte u videu!
Foto: Matea Smolčić Senčar
Styling: Ivan Friščić
Make-up: Petra Sever
Frizure: Katica Topčić
Asistentica make-upa: Samanta Mihaela Šafran
Video: Lovro Orak