Na temelju dosadašnjih ocjena: Ovo su najbolji božićni sajmovi u 2024. godini
Kuhano vino, lampice, simpatični štandovi i druženje s najdražima dok ispijamo vrući napitak u rukavicama... Advent u Zagrebu uvijek je pravi spekt...
Nesumnjivo, roditeljstvo čovjeka mijenja iz temelja. Rijetko koji roditelj može točno verbalizirati sve osjećaje i ljubav koju su mu djeca donijela u život. Najčešći opis koji čujemo jest da su djeca njihova najvažnija uloga i najveće postignuće u životu.
No kako točno roditeljstvo mijenja čovjeka, kako se nositi s grižnjom savjesti koju svaki roditelj ponekad osjeća te, ono najučestalije pitanje – kako se snaći sa sve više obveza, a ostati posvećen roditelj? Ova smo pitanja postavili Uni Pašić Gregović, douli i edukatorici o ženskom zdravlju, i Lani Novoti, magistri kineziologije i kineziterapeutkinji. Una je majka dvoje djece, a Lana četvero. Što im je donijelo majčinstvo, koliko su iz njega naučile te u kojoj mjeri ih je promijenilo, otkrijte u nastavku.
Je li Vam igra s djecom svojevrsni lijek protiv stresa?
Pa da budem posve iskrena, ima dana kad sam umorna, pogotovo dok sam bila u trudnoći, pa me neka zahtjevnija igra brzo umorila. No u globalu obožavam se igrati sa svojim sinom i nanovo se iznenadim svaki put kada vidim koliko je kreativan u igri i koliko mi zapravo kao odrasloj osobi odgovara malo stati i samo biti u trenutku, igrajući se. Nekako koliko god da je težak dan, njegov smijeh i veselje u igri instant podignu raspoloženje i olakšaju sve što je taj dan potencijalno bilo stresno.
Kako se snaći sa sve više obveza, a ostati posvećen roditelj?
Jako teško. Ne želim to uljepšavati ili samo nabaciti floskulu “posložiti si prioritete” jer mislim da time umanjujemo koliko je zapravo teško u današnjem vremenu izbalansirati životne obveze i roditeljstvo, pogotovo jer smo generacija koja puno više pažnje usmjerava na povezujuće roditeljstvo koje je zapravo puno teže i zahtijeva puno više vremena, strpljenja i živaca od odgojnih metoda koje su došle od prijašnjih generacija. S obzirom na to da i suprug i ja radimo za sebe, a biti sam svoj šef, koliko god da ima prednosti, ima i popriličan broj izazova i dodatnih odgovornosti. Moram priznati da nam često bude jako teško žonglirati između posla, kućanstva i roditeljstva, a to je sve bez da dodate i brak, društveni život, ljubimca i ostale životne čari. Nama za snalaženje najviše pomaže to što doista oboje jednako sudjelujemo u svim aspektima suživota i roditeljstva, i svjesni smo da će biti faza kada jedan mora više potegnuti od drugog. Osim toga dajemo sve od sebe da budemo jako organizirani, ponekada ja možda malo pretjerujem s popisima i excelicama, ali na taj način znamo što trebamo, kako si rasporediti vrijeme i manje se pogubimo u svemu, a iskreno najveća prednost i pomoć u našem životu je obitelj koja uskoči kada god zatreba, pogotovo bake, odnosno moja majka i svekrva. Bez njihove pomoći, ali i pomoći i podrške mog oca, sestara i muževe sestre, ne bismo mogli stići pola toga i jako smo zahvalni na našem “selu” koje nam pomaže. Također jedna od stvari koje se trudimo kultivirati jest da ne budemo preoštri prema samima sebi kad nešto nije savršeno i da si damo nježnost u smislu da smo svjesni da dajemo sve od sebe, da savršenstvo niti savršeni roditelji ne postoje, i da nikad u životu zapravo ne postoji savršen balans, već je sve nekako snalaženje u hodu i njegovanje onoga što je najbitnije, a nama je to obitelj.
U kojoj mjeri Vam znači podrška partnera?
Meni osobno je to nešto bez čega ne bih mogla jer je moj partner meni stvarno to. Osoba koja jednako preuzima odgovornost u kućanstvu, u roditeljstvu, koji radi i za sebe i sa mnom (surađujemo poslovno na više sfera) i koji mi je na kraju dana i najbolji prijatelj i sigurna luka. Moj muž je moj glavni motivator i ono na što sam najponosnija je to što je predivan otac koji je angažiran oko našeg sina jednako koliko i ja (u nekim situacijima i više) doslovno od trenutka kad se pojavio plusić na testu. Evo baš sam neki dan razmišljala koliko je blagoslov imati takvog partnera i ovakav odnos, kad sam se poprilično gadno prehladila, i zajedno s trudnoćom i blagdanima, bila “van komisije” za gotovo pa sve svakodnevne aktivnosti. Nisam niti u jednom trenutku morala razmišljati hoću li se moći odmoriti i posvetiti oporavku jer sam znala da će on odmah preuzeti obveze u kućanstvu, oko našeg psa a ono što je meni najbitnije, da će moj sin bit zbrinut u apsolutno svakom pogledu koliko god meni dugo trebalo da se oporavim. K tome mi je kuhao i čajeve, juhe, ručkove, išao do ljekarne i omogućio mi mir da uistinu što prije dođem k sebi. Iako mislim da bi to trebalo biti norma u partnerskim odnosima, svjesna sam da to nije uvijek slučaj i zato sam neopisivo zahvalna što kroz život, a pogotovo majčinstvo, kročim s takvim čovjekom kraj sebe.
Pročitajte: Leona Paraminski o tome kako ju je promijenilo majčinstvo, ali i odlazak u Ameriku
Koliko je važno znati premostiti osjećaj krivice kad se zadržite duže na poslu?
Mislim da je za početak bitno osvijestiti da je to normalno. Roditeljska grižnja savjesti. Normalna je, svi je osjetimo, i ona je samo pokazatelj koliko nam je stalo. Ne trebamo je ignorirati jer ponekad je indikator u kojem smjeru trebamo više raditi. Recimo ulovi me grižnja savjesti da nisam dovoljna prisutna sa svojim sinom, ili da sam zbog posla više na mobitelu. Ali to mi je znak da sam zapravo svjesna u kojem smjeru trebam raditi da u nekim stvarima budem bolja majka, ali i da meni bude bolje. A za onu grižnju savjesti koja nam ne donosi ništa dobro, uvijek kažem – prigrli je, sagledaj ju i otpusti. Ne postoji savršen balans. Ne postoji savršen roditelj. Bit će dana kada ćemo više raditi i kada će nam mozak biti u poslu. Bit će dana kad nećemo dobro odrađivati posao i ta strana života će biti zanemarena jer smo se posvetili djetetu. Bit će dana kada će apsolutno sve od navedenog patiti jer naprosto nemamo kapaciteta. I to je sasvim OK. Ljudi smo od krvi i mesa, i to je bitna lekcija za naučiti našu djecu. Naša uloga kao roditelja nije da sve radimo savršeno i da budemo dostupni i sto posto na usluzi svaku sekundu. Naš posao je da djetetu stvorimo siguran prostor, pružimo ljubav, toplinu, slobodu i uvjete u kojem se može razvijati. Da djetetu damo alate da navigira kroz život i sve što život nosi. A to iziskuje i da dijete ponekad vidi kako mama ili tata taj dan ne mogu dati onoliko koliko su dali dan prije i slično. Bitno je samo kroz sve to ne zapasti u zamku gdje posao (ili hobi, ili nešto treće) preuzme apsolutno primat nad djetetom, odnosom s djetetom i roditeljstvom. Ali vjerujem da za dijete puno više znači sat vremena posvećenog i prisutnog vremena u igri s roditeljem, uz to što se isti roditelj taj dan duže zadržao na poslu i objasnio djetetu zašto je tako taj dan bilo, nego roditelj koji se grize cijeli dan jer je morao ostati duže na poslu i onda u vremenu kada je s djetetom je opterećen tom grižnjom savjesti i uopće nije prisutan u aktivnosti, što djeca itekako osjete. Mislim da u provedenom zajedničkom vremenu i slično trebamo veći fokus stavljati na kvalitetu nego na kvantitetu, ali i dati sebi dopuštenje da pogriješimo, jer tako i mi učimo, a djeca uče gledajući nas.
Osmišljavate li zanimljiv kreativni sadržaj za igru kod kuće?
Ponekada da, ponekada ne. Nekad imam elana i energije te skupim sto ideja s Pinteresta i osjećam se kao majka godine jer smo napravili taj dan plastelin, i senzoričke aktivnosti, i čitali hrpu interaktivnih priča. A ponekad imam dane kad sam baš umorna pa samo ležimo na kauču, mazimo se i onako listamo neku priču, ili se igramo s autićima. Nekako je meni osobno najdraže kad crtamo, to oboje obožavamo. Volim i kad zajedno kuhamo i pečemo kolače ili slažemo nešto u kuhinji. Nekako ti dani “između” su mi najdraži jer su baš životni i volim to što je njemu jednako zabavno sudjelovati u kuhanju večere koliko mu je zabavno igrati se autićima ili ići u park. S tatom se fizički nekako najviše izigra, obojica imaju jako puno energije i onda je to ludnica, a meni je drago što imam osjećaj da na taj način mu nekako pokrivamo i sve potrebe za igrom, kretanjem, razmišljanjem, učenjem. Moj sin je baš zabavno dijete i iskreno je baš dobro družiti se s njim, pogotovo sad kako ide u vrtić pa se vrati sa svakojakim forama i vicevima i baš nas dobro zabavlja.
Koliko je roditeljstvo obogatilo Vaš život i koliko ste sazreli otkad ste majka?
Iako je popriličan klišej, vična sam reći kako dobar klišej postoji s razlogom. Moj je taj da me majčinstvo kompletno izmijenilo, za 180 stupnjeva. Uopće nisam ista osoba koja sam bila prije i iskreno ću reći da je u potpunosti nabolje. Majčinstvo mi je podarilo toliko toga za što mislim da mi je prije manjkalo. Strpljenje, izražena empatija, introspekcija, motivacija da budem bolja osoba i radim na sebi, jedan “shift” u životnim prioritetima koji mi je omogućio da živim kvalitetniniji, sretniji i zdraviji život, ali i da se “pronađem” bolje. Majčinstvo me inspiriralo na to da promijenim struku te mi je dalo hrabrost i vjeru u sebe da to mogu. Zato danas radim ono što volim i stvarno cijenim svaki taj trenutak. Moj sin moj je najveći učitelj i uistinu vjerujem da mi možemo od djece naučiti više nego oni od nas. Sada smo u iščekivanju našeg drugog djeteta i znam da će mi i ono donijeti pregršt životnih lekcija, a iskreno toliko uživam u majčinstvu i svom sinu da jedva čekam vidjeti našu obiteljsku dinamiku s dvoje djece, svog starijeg sina u ulozi velikog brata, i naravno, upoznati svog mlađeg sina.
Smatrate li da je danas potrebna izražena hrabrost i velika doza nesebičnosti za veći broj djece?
Ne smatram muža i sebe nekim prevelikim herojima što ćemo imati četvero djece, ali vjerojatno se radi o hrabrosti i nesebičnosti. Smatram da živimo u izazovnim vremenima kao roditelji jer su djeca danas puno više izložena stvarima koji ih vrlo lako mogu usmjeriti na krivi put, a time sâm odgoj postaje kompleksniji. Smatram da dobri roditelji u prvom redu moraju biti stabilni i zadovoljni samima sobom da bi mogli osigurati sigurno okruženje za odgoj djece. Roditelji zbog svoje djece moraju raditi na sebi i živjeti zdravim i funkcionalnim načinom života jer oni upravo tako najbolje uče. Naravno da se radi o nesebičnosti, međutim, ne gledam na djecu kao da sam se odrekla nekog svog komfora, već uživam u svemu što radimo zajedno jer sam takav način života svjesno izabrala. Bez obzira na sve, cijenim i vrijeme koje provodim sama sa sobom, suprugom, prijateljima ili radeći svoj posao, i smatram ga isto tako vrijednim.
Kako uz sve više obveza i činjenicu da nas život više nego ikad “melje” ostati posvećen roditelj?
Teško, ali uz dobru organizaciju, dobro posložene vlastite prioritete i bez previše praznog hoda je moguće. Sviđa mi se misao da na djecu treba utrošiti dvostruko više vremena i dvostruko manje novaca, a ja bi dodala da im treba dati puno vremena, ali ne sve svoje vrijeme. Ponavljam se, ali treba biti zadovoljan samim sobom da bismo bili dobri roditelji. Pomiriti se sa stvarima koje ne možemo promijeniti i raditi na stvarima na koje možemo utjecati, a neke stvari dođu da promijene nas. Biti svjesni što možemo napraviti i što ne možemo, bez zadavanja previsokih očekivanja. Naravno da se nameće pitanje kako uz osam ili više sati provođenja na poslu biti još i posvećen djeci, sa što manje “praznog hoda” i kvalitetnog provođenja vremena s djecom. Pokušavam u danu uzeti dio vremena i porazgovarati, poigrati se, podružiti se sa svakim djetetom posebno da bi svatko od njih dobio samo svoje vrijeme kod mene.
Jesu li podrška najbližih i dobra organizacija ključ za postizanje svega i u vašem slučaju?
Kad želimo stvarno dobro iskorišten dan, nema druge nego dobro se organizirati i slijediti ono što smo zamislili, no ne volimo biti nužno robovi strogih pravila, odnosno poneke situacije su vrijedne odstupanja od tih pravila. U velikoj većini nastojimo se držati rasporeda jer dobra rutina omogućava i određenu slobodu, odnosno tako možemo imati vrijeme i za sebe, i planirati. Meni je osobno važno da ne prestanem raditi i ne želim se odreći svoje struke i posla, koji mi je jako veliko zadovoljstvo. Tu je iznimno važna podrška partnera i/ili obitelji. Nas dvoje nemamo fizičku pomoć obitelji jer nam je “baka-servis” udaljen 100 km, tako da je sve na nama i međusobnom nadopunjavanju. Imamo lakših i težih dana, uspješnijih i manje uspješnih.
Je li vaš roditeljski koncept takav da se djeca zabavljaju međusobno ili ih vi animirate?
Naš roditeljski koncept je od svega pomalo. Smatram kako je važno da se djeca znaju igrati i sama jer tako razvijaju maštu, no isto tako i da se igraju međusobno jer na taj način njeguju odnosn kao braća i sestre, ali apsolutno smatram jednako važnim i da postoji igra s roditeljima. Djeca se razvijaju kroz igru i igra je nešto što je njima prirodno i što ih veseli te kao roditelj želim biti dio toga. Uvijek kažem da nije dovoljno kupiti djetetu igračku, morate mu pokazati kako se njome može sve igrati.
Pročitajte: Majčinstvo je ponekad užasno stresno, naučite smanjiti stres i rasporediti obveze
Pomažu li vam starija djeca u obvezama oko mlađe?
Baš mi je drago da ste postavili to pitanje jer mi je drago da sam ovako javno dobila priliku zahvaliti svojim velikim dečkima na velikoj pomoći koju imam od njih oko Eve. Imamo četvero djece, ali u dvije generacije. Dečki su u dobi od 12 i 10,5 godina, a curica ima 2,5 godine. I to je zapravo odlično jer nisu “uho do uha” i dečki puno uskaču u mnogočemu. Smatram jako pozitivnim kad djeca imaju obaveze u obitelji, volim im reći da smo mi jedan tim koji si međusobno pomaže i surađuje. Mi smo kao roditelji uvijek tu kad nas trebaju i želim da to znaju i osjećaju, a isto tako oni mogu pomoći kad mi trebamo njih. Tako imaju priliku izgrađivati i njegovati međusobne odnose i učiti o tome da mogu jedni na druge računati i kasnije kad odrastu. Predivno ih je gledati kad se vesele jedni drugima Kada dečki dođu iz škole, Eva im se istinski poveseli, potrči u zagrljaj.
Koliko se mi, kao ličnosti, razvijamo kroz roditeljstvo?
Mislim da to oblikuje čovjeka na jedan drugi način u odnosu na vremena prije djece. Svatko ima svoj izbor i ja ga uistinu poštujem te vjerujem da su se neki našli i ostvarili u drugim ulogama, ali moj izbor je između ostalog se ostvariti i kao roditelj. Briga i nastojanje da od djece jednog dana nastane čovjek na kojeg ste ponosni smatram velikom privilegijom i obvezom, naravno. Kroz roditeljstvo najbolje učite o nesebičnosti i ljepoti neegocentričnosti i o nesebičnoj ljubavi, strpljenju, dosljednosti i o tome da se velike stvari ne mogu dogoditi preko noći. Što se tiče posla, radim nešto u čemu stvarno uživam i volim. Zbog manje vremena postala sam učinkovitija i brža u onome što radim, kao i u svim ostalim svakodnevnim stvarima.
Ovaj članak originalno je objavljen u tiskanom izdanju Ljepote&zdravlju, u broju za veljaču 2022. (broj 160).
Foto: NataliaDeriabina/iStock/Getty Images Plus, privatne fotografije