Jedini recepti za variva koji vam neće dosaditi ove zime
Zima je idealno vrijeme za topla, mirisna variva kao savršen obrok. Ipak, valja ih znati i dobro pripremiti da bi bila ukusna.A što kad ponesta...
Evo što trebate znati
Možda ćete biti iznenađeni kad čujete da dvije najčešće upotrebljavane vrste modrozelenih algi, spirulina i klorela, iako izgledaju gotovo identično i imaju sličan okus, zapravo sadrže sasvim različite nutritivne profile. Istražujemo: Spirulina vs. klorela – koju izabrati?
Obje su pune antioksidanasa, nevjerojatno su bogate hranjivim tvarima (od tuda su i dobile status “supernamirnica”) i prodaju se u različitim oblicima, od praha do tableta. Ali sličnosti između spiruline i klorele tu završavaju s obzirom na to da ove dvije alge imaju različite nutritivne profile. No, koja je bolja? Iznosimo činjenice.
Cijanobakterije, što je znanstveni naziv za modrozelene alge, predstavljaju jedan od prvih oblika života na planeti Zemlji. Najstariji fosili datiraju iz perioda prije 3,5 milijardi godina.
U Latinskoj Americi i Africi, spirulina se kao izvor hrane koristi od oko 1300. godine nove ere. Prema jednom od vodećih svjetskih brendova suplemenata, Gaia Herbs, Asteci su sakupljali cijanobakteriju artrospiru s jezera Texcoco i koristili je da naprave neku vrstu suhog kolača zvanog “tecuitlatl”. Isti brend navodi da u Čadu uporaba spiruline kao namirnice vjerojatno datira iz istog perioda, ili čak ranije, iz Carstva Kanem. U Čadu, spirulina je i dalje važan segment lokalne ekonomije. Na web-stranici Gaia Herbs navodi se: “Još uvijek se bere i od nje se ručno izrađuju kolači poznati kao “dihe”. Ovo ženama iz sela, koje beru i prerađuju modrozelene alge, omogućava određenu dozu ekonomske neovisnosti.“
Klorela je, s druge strane, novije otkriće. Iako se pretpostavlja da na planetu postoji milijardama godina, izvori ukazuju na to da je zbog njezine mikroskopske veličine “klorela otkrivena tek kad je izumljen mikroskop, krajem 19. stoljeća“. Za njezino otkriće 1890. godine zaslužan je nizozemski mikrobiolog dr. Beijerinck, a tada je dobila i ime klorela.
Proces pripreme klorele za konzumiranje kompliciraniji je nego kada je u pitanju spirulina.
Pri preradi spiruline, ona se uzgaja u posebnim bazenima, skuplja se kroz guste filtere (cjediljke), usitnjava i suši. Proces sušenja se odvija i na suncu i u zatvorenom prostoru. Nakon toga, praktično je spremna za jelo. Eventulno se za farmaceutsku upotrebu, na primjer, u kapsulama može dodatno samljeti u finiji prah.
Ne predlažemo da je pokušavate uzgajati sami, ali u ovom videu može se dobro vidjeti kako izgleda proces uzgoja i sakupljanja spiruline u kućnim uvjetima.
Proces berbe i pripreme klorele uglavnom je sličan, ali postoji jedn značajna razlika – građa stanice klorele zahtijeva da se njezina stanična stijenka prije uporabe razbije. U posljednje vrijeme se sve češće na proizvodima od klorele nalazi jasna naznaka da su stanice “razbijene” (broken cell wall) ili “otvorene” (open cell wall).
Bez razbijanja stanične stijenke, konzumiranje klorele može dovesti do preosjetljivosti na sunčevu svjetlost. Evo kako je ta pojava objašnjena na stranici proizvođača klorele – Yaeyama Chlorella. “Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, klorela je bila veliki hit u Japanu, ali je boom naglo prekinut zbog incidenata fotosenzitivnosti izazvanih klorelom. Ovi incidenti fotosenzitivnosti odnosili su se na pojavu plikova uzrokovanih izlaganjem direktnoj sunčevoj svjetlosti nakon konzumiranja klorele. Kako klorela ima čvrstu staničnu stijenku na koju ne djeluje želučana kiselina, klorofil u organizmu ostaje netaknut. Stoga postoji rizik da će klorofil u organizmu reagirati na sunčevu svjetlost i izazvati plikove.“
Ako je stanična stijenka klorele razbijena, ova se opasnost uklanja. Ipak, ovo je moguće objašnjenje zašto stalno raste popularnost spiruline, dok klorela zaostaje.
I klorela i spirulina bogate su proteinima i brojnim antioksidansima, kao što su karotenoidi i fenolni spojevi. Međutim, njihove nutritivne sličnosti tu završavaju. Klorela nadmašuje spirulinu na različite načine.
Po porciji od oko 30 g:
klorela sadrži gotovo 300 % preporučenog dnevnog unosa (PDU) vitamina A, dok spirulina ima 3 %.
klorela nam nudi 202 % PDU željeza, a spirulina 44 %;
klorela ima 133 % PDU cinka, a spirulina 4 %;
klorela sadrži 25 % PDU fosfora naspram 3 % koji sadrži spirulina.
klorela također sadrži više omega-3 masnih kiselina.
S druge strane, spirulina sadrži bakar, kojeg nema u kloreli, a također ima i nešto više vitamina B1.
Obje cijanobakterije su podjednako bogate proteinima, vitaminom B2, folatima, ugljikohidratima i magnezijem. Svaka sadrži svih devet esencijalnih aminokiselina, što je rijetkost za biljni izvor hrane.
Zahvaljujući antioksidansima, i klorela i spirulina mogu pomoći u vezivanju iona teških metala, koji su zarobljeni u našem organizmu, posebno u krvi. Pokazalo se da su obje alge učinkovite u detoksikaciji različitih metala, od aluminija do kadmija.
I klorela i spirulina bogate su korisnim nutijentima, međutim, klorela ih sadrži u višim dozama. Jedini element koji spirulina sadrži, a klorela ne, jest bakar, međutim, njegova insuficijencija u organizmu je vrlo rijetka. Dakle, konzumiranjem klorele u svoj organizam ćete unijeti više korisnih sastojaka.
S druge strane, spirulina je lakše dostupna, tj. na tržištu postoji veći broj proizvoda.
Za kraj, reći ćemo da je bilo koja količina modrozelenih algi bolja nego nijedna. Uz napomenu da uvijek kupujete proizvod s naznakom da su modrozelene alge iz organskog uzgoja.
Tekst: Jasmina Ubiparip, lepotaizdravlje.rs
Foto: Nata Poleshchuk/iStock/Getty Images Plus