Nina Badrić: “Uvijek me vodila snažna intuicija”

S glazbenom divom koju obožava cijela regija razgovarali smo o životnim filozofijama, uspjesima i karijeri…

Kao svoj najveći uspjeh u 2023. godini Nina Badrić će izdvojiti to što je uspjela sačuvati svoj unutarnji mir. Mnogima je, pak, upravo taj mir osigurala njezina glazba koja ne samo da odolijeva “zubu vremena” već i prkosi prolaznim trendovima i, baš kako to Nina želi, “miluje ljudska srca”. Karakterom “borac i nepopravljivi optimist”, Nina je bez imalo sumnje žena koja razoružava i inspirira. Diva kojoj se ne možemo prestati diviti već više od dva desetljeća.

Što smatrate svojim najznačajnijim postignućem i kako je ono oblikovalo Vaš pogled na život i uspjeh?

Prihvaćanje svega što mi život donosi. Približilo mi je vrijednost života i ono što ga čini takvim: vrijeme za sebe, dobri ljudi, sitne svakodnevne stvari koje sam počela opažati i u njima uživati. Oblikovalo me zahvalnošću.

Možete li podijeliti ključni trenutak ili iskustvo koje je duboko utjecalo na Vaš osobni rast i profesionalni put?

Takvih je trenutaka bilo puno, u kojima izlazite ili kao pokojnik ili kao pobjednik. Uvijek me vodila snažna intuicija jer sam po karakteru borac i nepopravljivi optimist. U svemu gledam bolju stranu i uvijek imam puno vjere za ljude. Najviše sam kao osoba izrasla u patnjama. One su me oplemenile. Kad čovjek zagrli svoju bol, tada izraste puno plemenitiji nego što je to ikada dotad bio.

Kad se osvrnete na svoju karijeru, je li bilo slučajeva u kojima ste smatrali da spol ima značajnu ulogu, pozitivnu ili negativnu, u Vašim mogućnostima ili izazovima?

Ipak živimo još uvijek u muškom svijetu gdje su pravila za žene drukčija negoli za muškarce. Trebalo mi je i snage i vremena da se izborim za to da me muški suradnici percipiraju kao osobu koja je talentirana i sposobna te da skrenem njihov pogled s fizičkog na osobnost. Prošla su vremena, nasreću, kad je gotovo svaki poslovni sastanak ili snimanje završavalo pozivom na večeru ili dvosmislenim rečenicama. Živimo u vremenima konzumerizma i estetike i tu je žena postala objekt koji se konstantno komentira. I čini mi se da je taj teror postao još jači. Ženi je danas “zabranjeno” starenje dok se muškarce glorificira sa svakom novom borom.

Kako percipirate odnos između Vašeg identiteta i Vaše glazbe?

To je jednostavno neodvojivo. Jedina razlika je u tome što sam privatno puno veselija osoba od pjesama koje pišem i pjevam.

Kakvo se nasljeđe nadate ostaviti kroz svoju glazbu i za koje emocije ili poruke se nadate da će Vaš rad nastaviti izazivati u godinama koje dolaze?

Voljela bih da ljudi u mojim pjesmama pronađu snagu i nadu. Da se i nakon nekog vremena uspiju naježiti. Glazba je golemi dar i treba joj pristupiti s poštovanjem. Htjela bih da moja glazba miluje ljudska srca.

Možete li s nama podijeliti savjet, filozofiju ili mantru koja Vas je vodila kroz Vaše osobne i profesionalne napore?

Ako je ljubav kraljica, onda je bol njezino prijestolje.

Tko je Nina privatno kad nije na pozornici?

Davnih dana odvojila sam svoj privatni život od posla koji radim. Na van sve mora izgledati radosno i lepršavo jer publici se nosi najbolji dio sebe. Iza zatvorenih vrata svoga doma ista sam kao i većina žena. Borim se sa životom sama sa sobom i imam nedoumice koje i mene muče. Moji prijatelji kažu da me najviše vole jer nisam “javna narikača” i u što manjoj mjeri lijepe trenutke živim izvan očiju javnosti. Ja sam jednostavno takva osoba. Radost ću rado dijeliti sa svima, ali kad su u pitanju neke krucijalne stvari, stisnem zube i nosim ih u tišini. Ne volim opterećivati nikoga. Pišem već neko vrijeme knjigu, valjda ću je jednom i završiti. Voljela bih da moja publika zna kroz što sam prolazila i kakav je moj put.

Koji bismo nelagodan razgovor trebali pokrenuti ili obaviti na razini društva u 2024.?

Previše ih je. Ne znam stvarno od kuda bih krenula. Živimo u društvu koje nije sređeno po mnogim pitanjima osnovnih ljudskih prava i sustav otežava ljudima osobni rast, pravdu i pošten život. Imamo danas gladne ljude, bolesne koji nemaju privilegiju liječiti se na vrijeme, majke i očeve koji ostaju bez djece jer je sustav inertan. Ili djecu koja su napuštena i dok sustav odreagira, dijete napuni sedam godina čekajući odluke u nekoj ustanovi. Ljudi koji žive u siromaštvu sve su češći prizor svakoga grada u Hrvatskoj. Ima li neka velika metla da sve počisti?

Koju biste promjenu voljeli vidjeti na razini društva u nadolazećim godinama?

Voljela bih da se kolektivno osvijestimo i shvatimo da puno toga možemo napraviti svojom promjenom nabolje. I da iza sebe možemo ostaviti samo ljubav koju dajemo. Ništa se drugo neće pamtiti.

Razgovarala: Matea Martek
Fotografija i kreativno vodstvo: Jelena Balić
Styling: Katija Šimundić
Kosa: Mijo Majhen
Make-up: Saša Joković
Haljina Roland Mouret. Nakit Swarovski (Masarykova, Zagreb)