Da bi se istražio utjecaj tjelesne aktivnosti na kognitivnu izvedbu tijekom različitih razina deprivacije sna, proveden je zanimljiv eksperiment s dvije skupine ispitanika. Prva skupina imala je samo djelomični poremećaj sna, s dozvoljenih pet sati sna tijekom tri dana.
Kad su se probudili, dobili su sedam zadataka koje su trebali obaviti kako bi se izmjerila njihova kognitivna izvedba u mirovanju, a zatim ponovno dok su vozili bicikl 20 minuta. Također su zamoljeni da ocijene svoju pospanost i raspoloženje.
S druge strane, druga skupina provela je cijelu noć bez sna, a potom su izloženi hipoksičnom okruženju (s malo kisika) kako bi obavili iste zadatke u stanju mirovanja i dok voze bicikl istih 20 minuta.
Zaključci studije su zanimljivi – bez obzira na razinu deprivacije sna, umjerena tjelesna aktivnost pokazala se korisnom za poboljšanje kognitivne izvedbe.
Čak i oni koji su iskusili nisku razinu kisika imali su prednosti, ukazujući na potencijalnu korist za ljude koji borave na visokim nadmorskim visinama.
Što to znači? Unatoč lošem snu, tjelesna aktivnost može pozitivno utjecati na razmišljanje i osjećaje premda u umjerenim dozama.
Autori studije svjesno su ograničili intenzitet i trajanje vježbanja kako bi izbjegli negativne učinke na organizam. Dakle, nije potrebno izlagati se dugim ili intenzivnim vježbama.
Umjereno ubrzanje otkucaja srca, poput brze šetnje ili lagane vožnje bicikla, može biti dovoljno korisno bez dodatnog stresa tijela. Kroz ova otkrića, istraživači naglašavaju poruku da je tjelesna aktivnost iznimno važna za zdravlje tijela i uma, čak i pod izazovnim uvjetima poput nedostatka sna i niske razine kisika.
Pročitajte: Koje voće potencijalno može pomoći za bolji san?
Foto: Pexels