“Sasvim iskreno” je novi podcast dviju terapeutkinja o stvarima koje nas sve ponekad muče
Novi podcast Sasvim iskreno, koji su pokrenule dvije uspješne terapeutkinje s dugogodišnjim iskustvom – Dubravka Fazlić i Teodora Delić, mjesto je ...
Glumac i šarmantni voditelj popularnog kviza “Tko želi biti milijunaš” Tarik Filipović poznat nam je po svojim hit predstavama, poput sad već legendarne predstave “Ćiro”, “Predsednici/ca” i “Seks i Glad”, u kojima publiku (kao i onu koja ga prati na televizijskim ekranima) privlači svojim šarmom, ali i britkim komentarima, humorom, i opuštenom pristupu svim izazovima s kojima se susreće.
Tako je i spremno prihvatio naš poziv te s nama podijelio ono što je naučio od žena koje su njegov život učinile, kako će sam naglasiti, vrijednim življenja. Uz majku, stariju sestru, suprugu, i svoju glumačku mentoricu, spomenut će i svoju punicu. Saznali smo i kako ni u nogometu ne bi mogao uživati da nema njegove vječne inspiracije – žena.
“Žena koja je najviše utjecala na mene u mojim formativnim godinama bila je moja majka, a zatim i moja starija sestra. U tim godinama kad su najpotrebniji, nažalost, majčine savjete i brižnost ne prihvaćamo na pravi način. A onda se svih tih rečenica i savjeta sjetimo kad odrastemo, kada dječak postane čovjek. Majka je pazila na moj odgoj, a starija sestra utjecala je na moj glazbeni ukus, ukus u odijevanju. Bila je moj uzor, uz sve one male “ratove” tipične za odrastanje brata i sestre. Onda je kasnije u moj život ušla i supruga Lejla, moja bolja polovica, a s njom i moja punica. Premda će se mnogi muškarci nasmijati na to, ja među svoje četiri najvažnije žene u životu moram uvrstiti i svoju punicu, koja mi je kao druga majka. A najviše je na moj glumački put utjecala moja profesorica Neva Rošić, čije riječi i savjete, oko glume ali i života, i danas pamtim.”
“Sve stvari koje mi je majka govorila, a ja sam se tada tome smijao, te identične rečenice, sada ja govorim svojim sinovima. A posebno sam shvatio rečenicu: “Imat ćeš svoju djecu pa ćeš tada vidjeti…” Sestrinski savjeti su davno prestali biti savjeti, sad smo “veliki” braco i “velika” seka (iako sam ja njoj i dalje njezin mali braco). Uz suprugu živim i učim cijeli život, kako ona utječe na mene, tako i ja na nju. Nadam se da uzimamo ono najbolje jedno od drugog. Samo da ne počnemo sličiti jedan na drugoga, kao i mnogi bračni parovi. A ako se to dogodi, neka barem ja počnem sličiti na nju 🙂 I dan-danas, nakon 30 godina profesionalnog rada, znam se sjetiti nekih rečenica koje je rekla profesorica Roščić, stvari koje su “glumački bonton”, što mnogi još uvijek ne znaju, a meni je koristilo i u televizijskom radu.”
“Ne podcjenjujući svoj muški spol, reći ću da sam ja zapravo više okrenut prema ženama, i vidim i cijenim sve njihove vrijednosti i kvalitete. Svaka rečenica koju sad kažem možda će ispasti kao klišej, ali žene su inspiracija. Možda su u samom početku, ako možemo tako reći, po tim “tvorničkim postavkama” prošle malo gore. No ženski pristup životu je drukčiji od muškog pa tako i, primjerice, ratovi ne kreću od žena. Ženama treba prepustiti uzde na mnogim životnim poljima, i u mnogim stvarima. Mislim da se stvari lagano kotrljaju u tom smjeru, ne idu više i bolje zbog muškaraca, a djelomično i zbog žena.”
“U glumačkom poslu pa i u književnosti, puno je više muških nego ženskih uloga. Ženama je svakako puno teže. Imali smo priliku vidjeti i kako je, nažalost, bilo ženama bilo u Hollywoodu. Takvi muškarci koji uvjetuju ženama poslove ili bilo što drugo, na takve načine, to je za osudu i najstrože kažnjavanje. Na samom početku mora biti poštovanja, posebno muškaraca prema ženama, kako bi se stvari mogle pokrenuti u dobrom smjeru. U našem svijetu žene su zbilja “gladnije” nekih velikih dramskih uloga, ali imamo dramaturginje i dramaturge, i sve više se rade komadi recimo s pet ženskih uloga, poput 5žena.com.”
“Protivnik sam tog “balkanskog patrijarhata”, a neki se za njega danas i mole. Bilo kakvo obezvrjeđivanje žena strašno me smeta, kao što me smeta i potenciranje u suprotnom smjeru. Živimo u vremenima kad je sve postalo nekorektno i otišli smo u preveliku krajnost. Idealno bi bilo biti umjeren u svemu tome. Napredovali jesmo, no mislim da je to sve samo privid. Jer najvažnije je da se uvažavamo kao ravnopravna ljudska bića. Volio bih da živimo u zdravom društvu, što podrazumijeva ravnopravnost u pravom smislu te riječi – i individualno razmišljanje o tome što muškarac i žena jesu, i što mogu postati.”
“Ne mogu reći da kod nas u braku ne postoji neka prirodna podjela, neke prešutne stvari koje će napraviti moja supruga ili ću napraviti ja (iako znam da i ona može). Tu je riječ o individualnom dogovoru parova, a ne o pravilima – što mora raditi žena, a što muškarac. Osobno mislim da muškarac mora biti džentlmen, a žena – dama.”
Foto: PR