Sa stričekom Duškom popričali smo o izazovima roditeljstva i odgoju

by | 9 rujna, 2024
Striček Duško

Striček Duško – pravim imenom Duško Ilijević, odgajatelj je s 20-godišnjim iskustvom u zagrebačkom vrtiću, a za njegove savjete o roditeljstvu i suvremenim metodama odgoja malo tko ne zna!

Pogotovo ako ste prisutni online. Iako ga djeca obožavaju, ključno je da njegovi savjeti o odgoju nisu ograničeni samo na vrtićke zidove, nego se obraća upravo roditeljima.

Postao je prava senzacija na društvenim mrežama, a Duško je osvojio mnoge zbog svoje autentičnosti i iskrenosti.

Sve je počelo iz puke dosade, no ubrzo su njegove iskrene i ponekad brutalno realne objave o izazovima roditeljstva postale viralne na Instagramu i TikToku. Roditelji ga prate jer daje savjete koji ne uljepšavaju stvarnost, a pritom i educira i zabavlja.

Priznajemo, i mi volimo njegove savjete i pratimo ga svakodnevno, što je razlog zašto smo upravo o cijeloj temi roditeljstva popričali upravo sa Stričekom Duškom!

Striček Duško o odgoju, roditeljstvu i izazovima

Kako je započela vaša priča na društvenim mrežama?

Zapravo dosta spontano. Okušao sam se prije svega u tome da ovladam aplikacijom za editiranje videa, ali i da vidim kako mogu izaći iz vlastite zone ugode tako da upalim selfie mode i govorim o stvarima koje smatram bitnima te ponudim to javnosti!

Što Vas je motiviralo na to da krenete dijeliti sadržaj o roditeljstvu i odgoju djece?

Vrlo česte situacije u privatnom životu kad bi mi se prijatelji ili poznanici obratili za savjet, ili pomoć. Želio sam ponuditi sadržaj široj publici. Nisam mislio da će vas se okupiti baš toliko!

Odakle crpite inspiraciju za svoje objave, to jest kako birate teme koje objavljujete?

Vrlo spontano, onako kako mi dođu u tom trenu, ovisi jako o tome što se i meni događa. Prije svega, iz svakodnevnih iskustvenih situacija s kojima se susrećem u životu.

Jesu li to osobna iskustva, rad s djecom ili možda nešto drugo? Mi možemo samo potvrditi da obožavamo te videe ponajprije iz razloga što se baš u nekim situacijama prepoznajemo.

Da, prije svega iz moje profesionalne sfere, ali često i iz osobnih iskustava ne nužno vezanih za odgoj, već uz moja promišljanja o temama koje smatram bitnima a mogu imati refleksiju na odgoj, odnose prema sebi ili drugima i na, možda, promatranje svijeta iz pomalo drugog rakursa nego što smo navikli.

Postoje li specifične pogreške koje primjećujete da današnji roditelji često rade, a koje možda nisu bile prisutne prije?

Nažalost, česta pojava je da se, pogotovo mlađa populacija roditelja, boji vlastite djece i u toj poziciji nastoji graditi prijateljski, a ne roditeljski odnos sa svojom djecom. Vrlo često svjedočim i situacijama “olakšavanja” života djetetu kroz banalne zadatke koje roditelj obavlja umjesto djeteta umjesto da ima strpljenja i svijest o tome da dijete može i mora imati povjerenje da se raste i razvija i samim tim stječe pravo okušati se u nekim aktivnostima.

Evo vam primjera – kako to da će biti normalno da djetetu od recimo tri godine “tutnete” mobitel s nekim glupim nepotrebnim sadržajem u ruke dok mu vi prezuvate cipele… Je li opravdan razlog – tako ćemo brže, moram još masu toga stići?

Kako i gdje, to jeste konkretnije oko čega danas postaviti granice djeci u današnjem društvu?

Granice su uvijek bitne! Od najranije dobi, one moraju biti postavljene i utemeljene u okrilju obitelji, postavljaju ih roditelji i osnovna emocija je: “Volim te i želim te zaštititi”, a ne “Strah me, ne znam kako, pa će ti sve biti NE”… nakon kojeg slijedi kazna…

Imajte na umu da obitelj nije vojni režim i da se u njoj moramo osjećati voljeno i prihvaćeno i poštovani, te da obitelj ima hijerarhiju. To nije ekipa s faksa ili prijatelji s treninga.

Složit ćemo se da smo mi skroz drukčije odgajani u nekim aspektima negoli djeca danas. Koliko vanjski utjecaji, poput društva i vršnjaka, mogu utjecati na djecu bez obzira na roditeljske napore da ih usmjerimo na pravi put?

Utjecaj vršnjaka dolazi najviše do izražaja nakon desete godine života. Do tada se u djetetu moraju stvoriti bazične vrijednosti, a to ih učimo tako što smo im model koji oni oponašaju – ne objašnjavanjem – vlastitim primjerom. Tako gradimo moralnost, autonomiju, empatiju, altruizam,…

Tada roditelj može imati i puno više povjerenja da će mu dijete lakše kročiti samo kroz izazove koje današnji moderan svijet ima i nudi na svakom koraku, ali i na svakom swipeu i scrollu, da tako kažem.

I što se tiče manje djece – ima li čarobna formula kako doći do toga da roditelj bude autoritet?

Da! Imajte povjerenja u vlastite postupke, u vlastiti unutarnji osjećaj, u instinkte koje ljudska rasa ima puno, puno godina.

I da se razumijemo, nije instinkt dati mališanu u ruke mobitel, to je pomodarstvo i to je, dugoročno gledano, kazna te, oprostite na direktnosti – čista glupost!

Jesmo li previše popustljivi u nekim (puno) situacija?

Popustljivost ide ruku pod ruku s empatijom, s ljubavi… I da, nekad je bitno popustiti, ali ako popuštamo uvijek, onda sami sebi uskraćujemo vlastitu “moć” – pokazujemo djetetu da sve to što govorimo ne vrijedi apsolutno ništa. Razmislite malo o tome.

Je li normalno da ponekad kao roditelji ne znamo kako neke stvari riješiti, ali i da smo previše zauzeti pa na kraju ispada da se od svega najmanje bavimo sa svojom djecom? Koliko ima istine u tome?

To je najnormalnija stvar. Briga o sebi, rad na sebi su primarni polazišni koraci, samoodgoj prije nego krenem odgajati. I, vjerujte mi, taj rad nikad bećebiti gotov, to je isto jedna od ljepota nas ljudi, učenju nikad kraja… Point je da želimo učiti, ali i da znamo odmjereno reći da ovo nije za mene (moje dijete, moju partnericu/partnera, obitelj, za moje kolege na poslu..)

Onaj unutarnji osjećaj izrazito je bitan, a mi odrasli često ga tražimo na društvenim platformama umjesto unutar sebe.

A što je s kaznama, prakticirati li ih ili ne? Često kod roditelja znamo čuti: “Ali, on/ona je takav/takva, ne sluša me i ništa ne mogu.” ili “To je faza, i naše je takvo (dijete).” I slične izjave. Imaju li one stvarno temelja?

Faze postoje, različitost postoji… Jedna moja draga prijateljica ima rečenicu: “Ima nas svakakvih, a najviše različitih” baš je nekako primjerena u ovom trenutku!

Kazna je nemoć, granica i dosljednost su ljubav i poštovanje, čak i podrška. I znate što – isprika koju sebi sami damo uvijek je najuvjerljivija i najistinitija, zar ne?

Koje resurse ili knjige biste preporučili roditeljima koji žele bolje razumjeti moderni odgoj i izazove s kojima se suočavaju?

Vjerujte sebi prije svega, a onda kad vjerujete sebi, nije problem niti odabrati knjigu, stručnjaka kojem ćete se obratiti za pomoć, ili čak društvenu platformu koja će vas potaknuti na promišljanje i bolje razumijevanje faza koje prolazite i vi, a i vaše dijete.

Pitanje mobitela i digitalne tehnologije, koje je, nažalost, danas neizbježno. Kako se postaviti u ovom smjeru kao roditelj, kako dozirati uporabu svih vrsta medija, mobitela i svega što je dostupno mladima?

Djetetu mobitel ne treba! Dijete ga želi jer vidi vas da tom predmetu posvećujete toliko pažnje koju dijete egocentrično želi za sebe! Da. Pročitajte si to još jednom…

Naravno da roditelj mora imati predah i svoje “gušte”, ali biti roditelj nije isto kao i biti single odrasla osoba, ili partner u danas popularnom DINK odnosu. Obveze i prava su drukčiji.

Za sve u životu postoji vrijeme pa tako i za to da dijete prvi put uzme smartphone u ruke. Drago mi je da se društvo kreće u smjeru osvješćivanja velikih negativnih posljedica rane izloženosti ekranima i modernim tehnologijama i nikako nisam za zakidanje ili uskraćivanje iste, ali ljudi moji – odmjereno, sa svrhom i ciljem, planirano i promišljeno! Gadgeti su komocija ODRASLE osobe, a ne neutažena primarna potreba djeteta.

Kako gledate na budućnost roditeljstva u digitalnom dobu i što smatrate da će biti najveći izazovi za roditelje u godinama koje slijede?

O nama danas ovisi kako će se društvo ponašati sutra, i u što će stasati. Najveći izazov današnjice jest buđenje svijesti kod odraslih o tome koliku štetu donosi ubrzavanje i prerana intelektualizacija djetinjstva, uskraćivanje razvoja volje, znatiželje, istraživanja, i slobode i slobodnog vremena djeteta u kojem ono samo kreira svoje aktivnosti bez interferencije s odraslima.

A najveći izazov već danas, svima nama, jest kako da se mi odlijepimo od ekrana (tu mislim i na sebe) i počnemo gledati stvarni svijet oko nas. Što nam donosi budućnost stvarno ne znam i ne želim biti pesimist, ali…

Ako biste mogli dati samo jedan ključni savjet svim roditeljima, što bi to bilo?

Želite li prekinuti djetinjstvo, prijateljstva, iskren smijeh, uspomene, stvarna iskustva, razvoj volje, zdravlje, ljubav, ljubav prema sportu, kretanju, druženju, učenju, svakako već sada nakon što ovo pročitate svom djetetu uvalite mobitel u ruke… i sami sebi recite: “To je moderan odgoj i tako mu pomažem da se razvije u najboljem smislu da bude što brže što bolja osoba…”

Pročitajte: Mom’s talk: Ana Zibar i Slavica de Jong o izazovima odgoja djece

Foto: Instagram; naslovna: @bumblebee_centar

Tagovi:

izdvojeno izdvojeno-2 lifestyle roditeljstvo savjeti