Jesen u Gorskom kotaru: od prekrasne prirode do jedinstvene gastro ponude

Spoj Zagreba i Rijeke, pomalo netaknute prirode i urbanog, tradicije i modernog, ali i primorske i kontinentalne Hrvatske svakako je Gorski kotar. Jedinstven dio Primorsko-goranske županije koji je unazad nekoliko godina postao sinonim za aktivni odmor, ali i uživanje u jedinstvenoj prirodi koja oduševljava ljude iz cijelog svijeta. Ljeti svježinom i bujnim krošnjama koje štite od sunca, a zimi hladnim danima koji pozivaju snježne pahulje da stvore poseban ugođaj.

Divan je Gorski kotar kroz cijelu godinu, a posebno kada stigne jesen. Upravo se tada osjeti bilo ove destinacije u potpunosti. Dan može početi jakim suncem zbog čega ćete skinuti nekoliko slojeva odjeće, a završiti kišom zbog koje ćete trebati gojzerice i kišnu kabanicu. No sve je to dio ljepota zelenog srca Hrvatske, kako mnogi nazivaju Gorski kotar. I kao što sunce ne može biti preintenzivno, tako ni kiša ne može biti prejaka da vam uništi ljepotu posjeta. Pogotovo zato što postoje muzeji, interpretacijski centri, nekoliko spilja, fini restorani u kojima je poseban ugođaj dok vani rominja kiša.

Kad kažete Gorski kotar, mislite li na Fužine?

Bez obzira na to koji bio odgovor, Fužine su hit mjesto u Gorskom kotaru. Nalaze se na čak 730 metara nadmorske visine, uz prekrasno jezero Bajer oko kojeg je šetnica. Ljeti osvježavajuća, a zimi idilična i romantična posebno sjednete li u kočiju i krenete u istraživanje. Fužine su popularne i zanimljive turistima iz cijelog svijeta, ali i svima onima koji vole nedaleko Zagreba i Karlovca spustiti kofere i nakratko predahnuti.

Hotel Bitoraj

Upravo to ćete napraviti u hotelu Bitoraj, u vlasništvu obitelji Kauzlarić. Kada krenete istraživati povijest ove zgrade, vidjet ćete da je ona udarila temelje turizma u Fužinama. Građena je od 1903. do 1905. godine, kao “kuća” za život obitelji Kauzlarić, da bi 1933. godine na tom mjestu bio otvoren pansion Neda. Nazvan je po kćeri vlasnika koja je kao Neda Andrić kasnije bila prva i do sada jedina gradonačelnica Rijeke. Prezimenjaci, Marinko i Vinka, puno su godina kasnije, točnije 1998. u prizemlju kuće otvorili kultni restoran Bitoraj (nazvan po okolnoj planini), a nešto kasnije kupljena je cijela kuća te pretvorena u hotel.

Bitoraj – goranski doručak

Danas hotel Bitoraj ima 25 luksuzno uređenih soba, a u poslovanju Marinku i Vinki pomažu djeca, kći Petra i sin Andrej, koji su zaslužni za to što je ovo mjesto postalo toliko popularno i među mlađim posjetiteljima. Atmosfera je ugodna, sadržaji u hotelu prilagođeni i najzahtjevnijima, a u restoranu se poslužuje tradicionalna hrana pripremljena na moderan način.

Žablji kraci

Kad ste na ovoj adresi, svakako kušajte lagani rižoto s jabukama i pršutom, fuže s gljivama, ali i pohane žablje krake, punjene gljive, gulaše… Na ovom se mjestu događa i tradicionalni doček Nove godine u podne, koji je od male manifestacije uz par litara kuhanog vina i nekoliko pečenih kobasica 1999. godine postala svjetski poznata manifestacija koju svake godine posjećuje sve veći broj turista.

Tajna špilje Vrelo

Od Fužina, put vas jednostavno vodi u istraživanje ove destinacije pa ne preostaje ništa drugo nego jednostavno se prepustiti ljepotama koje nudi ovaj kraj. Jedna od atrakcija svakako su spilje. Najveća je Lokvarka (sa svojih uređenih 75 metara dubine, što je čini najdubljom dpiljom otvorena za posjet u Hrvatskoj), a po mnogima je najljepša spilja Vrelo. Otkrivena je slučajno 50-ih godina prošlog stoljeća prilikom izgradnje akumulacijskog jezera Bajer. Dugačka je 300 metara, sa stalnom temperaturom od 8 °C i prekrasnim spiljskim ukrasima zbog kojih je često nazivaju “Postojnom u malom”. Spilja je 1998. godine uređena za posjete – unutar spilje nalazi se pješačka staza (bez stepenica, što omogućuje ulaz osobama s invaliditetom i manjoj djeci) s mostićima i prikladnom rasvjetom.

Posjetite li ovu spilju u periodu kiša, možete vidjeti prodiranje rijeke Ličanke u njezinu unutrašnjost. Godišnje ovu spilju posjeti više od 20 000 posjetitelja. Koja je tajna spilje Vrelo? U spilju se uvijek ulazi u društvu vodiča, koji će vam tijekom razgleda otkriti dvije tajne ove spilje. Prva je, kako nam je rekao stručni vodič Darijo Babić, tajna nestanka krampa prilikom otkrivanja spilje. Naime, priča kaže kako je jedan radnik udarajući krampom po stijeni stavio svoj alat i otišao na pauzu. Kad se vratio, kramp je nestao u podnožju tunela, koji je zapravo spilja. Drugu tajnu otkriva na samom kraju razgleda. U najdubljem dijelu spilje nalazi se golemi totem, ostavština filmskog seta tijekom snimanja remakea filma “Winnetou” 2015. godine.

Ljepota jezera Gorskog kotara

Krenete li iz Fužina prema Delnicama, najvećem gradu Gorskog kotara, ispratit će vas jezero Bajer. Riječ je o jednom od tri akumulacijska jezera ovog kraja nastalom 1952. godine prilikom izgradnje brane rijeke Ličanke a u svrhu pokretanja hidroelektrane Vinodol. Smješteno u vizuru pitoresknih Fužina u kojima je turizam počeo prije 150 godina, bilo je za očekivati da će ovaj modri biser postati i turistička atrakcija cijele godine. Gotovo da nema vikenda, a da kružnu šetnju ne istraže brojni ljubitelji prirode željni šetnji, ali i jedinstvenih sadržaja.

Na jezeru Bajer nema klasične plaže, ali postoje kafići nalik beach barovima jer je za kupanje puno bolje drugo akumulacijsko jezero u susjedstvu, Lepenica. Na njemu se nalazi plaža, a kad zahladi, ljepotu ovog jezera istražuju ronioci i ribiči. Na putu prema Lokvama dah oduzima drugo, umjetno, Lokvarsko jezero. U odnosu na Bajer, ovo je nastalo dvije godine kasnije, 1954. prilikom izgradnje brane rijeke Lokvarke. Tom je prilikom pitoreskno naselje s tri velike pilane prekriveno jezerom dubokim 40 metara, što je potaknulo tu nastanjene obitelji na trajno iseljavanje. O toj priči čut ćete prilikom vožnje na Splavi Čača vlasnika Ferdinanda Crnkovića čiji splav plovi jezerom tijekom cijele godine. Vožnja traje gotovo sat vremena, a doživljaj je jedinstven. Za razliku od Bajera, Lokvarsko jezero jedno je od poznatijih kupališta Gorskog kotara.

Plaža je kao iz filma, na njoj se nalazi beach bar, pa ne čudi kako mnogi morske dubine mijenjaju ovim smaragdnim biserom. S prvim danima jeseni plaža je pusta, ali životu uz ovo jezero na staje. Posjećuju ga sportaši, rekreativci i ribiči. Na ovom je mjestu održano prvo prvenstvo u podvodnoj orijentaciji, međunarodne veslačke regate, a od 1978. godine tu se organiziraju dvije manifestacije (POJ i BOJ – pješice ili biciklom oko jezera) stavljajući u fokus 17 kilometara dugu šumsku stazu. Lokvarsko jezero je raj za ribiče koji na ovome mjestu love šarane, klen, karase i pastrve. Kad smo kod pastrva, zanimljiv je podatak kako je baš u Lokvarskom jezeru 1973. ulovljena najveća riječna pastrva u svijetu, teška nevjerojatnih 25,40 kilograma.

S livada i šuma u svjetski poznate likere

Vozite li se Lujzijanom, kultnom cestom starom preko 200 godina koja povezuje Rijeku i Karlovac i koja je uvelike pomogla u oblikovanju bila Gorskog kotara, primijetit ćete zanimljivu kuću na kojoj piše veliki natpis Kuća prirode. Zastanite na ovom mjestu, pokucajte i pričekajte da vam vrata otvori jedinstveni Vid Arbanas. Upravo je on prije gotovo 30 godina prepoznao ljepotu prirode u kojoj živi te s pašnjaka i iz šuma Gorskog kotara počeo skupljati biljke i korijene. Potapao ih je u rakije i vina kupljena uz obalu ove županije, a onda zajedno sa suprugom Mirom stvorio svoje likere, danas svjetski priznat brend.

Kako bi ih mogli kušati svi posjetitelji ovog kraja, u ljeto 2011. otvorio je Kuću prirode. Na ovom se mjestu odvija proizvodnja autohtonih likera, koji se odmah mogu i kušati u ugodnoj kušaonici. Dok kušate Goranski jeger, liker od ruže ili kultnu Papru (svjetski nagrađen liker) odmah i učite o kulturi konzumiranja aperitiva, digestiva, rakija. Jedinstven doživljaj, za koji se uvijek traži mjesto više, svakako najavite posjet.

Gastronomija vrijedna divljenja

Kada ste u Gorskom kotaru pripremite se na jedinstveni eno-gastro doživljaj! Na koja god vrata pokucate, otvorit će vam domaćini spremni vam na stol staviti nešto jedinstveno. Ukorak s trudom kad je turizam i gastronomija u pitanju, u Gorskom kotaru sve se češće jede tradicionalno pripremljeno na moderan način. Na tanjurima se tako događa spoj tradicije koju su mlade generacije usvojile korigirajući popularne recepte svojih roditelja ili nona i nonića.

Steak od jelena

Fuziju takvih okusa doživjet ćete u restoranu Bitoraj u Fužinama, ali i u restoranu Eva u blizini Lokvarskog jezera. Tamo je glavni chef Mario Šubat, mladi čovjek koji s nevjerojatnim žarom priprema tradicionalne obroke na moderan način. Eva mu je nona, koja je nakon suprugove smrti već tada poznati restoran prepustila u ruke unuku. Spomenuti nono Vilim taj je restoran otvorio u mirovini, iz čiste dosade, 2005. godine, a Mario ga je preuzeo 2018., slijedeći tradiciju, ali i uvodeći novitete. Kako bi posao imao pod kontrolom, doselio se sa svojom obitelji u Gorski raj 4, dio Gorskog kotara gdje se nalazi i ovaj restoran.

Restoran Eva

Zašto se u restoranu Eva traži stolica više? Tu se jede divljač na bezbroj načina (svakako kušajte steak od jelena s domaćim restanim krumpirom), posebno gulaš od medvjeda, pljeskavicu od tri vrste mesa divljači, ali i delicije od gljiva, borovnica. Mario menu kreira četiri puta godišnje stavljajući u fokus lokalne namirnice. Restoran je otvoren od srijede do nedjelje i ima oko 110 raspoloživih mjesta. Kako biste bili sigurni da vas čeka mjesto, svakako rezervirajte na vrijeme.

Uz žabe, divljač i gljive Gorski kotar nudi i riječnu ribu. Na ulazu u jedinstveni kanjon Kamačnik nalazi se kultni bistro Kamačnik s prekrasnim pogledom gdje se poslužuje fini roštilj, sezonski obroci, ali i nevjerojatna pastrva. Može biti grilana ili pohana, što je ujedno i starinski način posluživanja ove ribe. Kada ste na ovome mjestu i dok uživate u hrani gledajući okoliš, shvatit ćete da itekako vrijedi rečenica kako se u bistrou Kamačnik s pravom uživa u hrani s pogledom.

Gorski kotar – hrvatska riječ za bajku

Istražujete li sve ono što vam nudi Gorski kotar, u fokus će vam ući i slogan – Gorski kotar, hrvatska riječ za bajku. Tijekom istraživanja destinacije lako se možete uvjeriti u ispravnost ove tvrdnje. Mir i nevjerojatan sklad čovjeka i prirode jednostavno opušta i poziva na maštarenje – čak i u slučaju kiše ako ste, primjerice, ušli u kanjon Kamačnik, što se može dogoditi tijekom jeseni. Ne brinite se, na ulazu u kanjon, u bistrou Kamačnik, posudit će vam kišobran ako nemate svoj pri ruci i potaknuti vas na šetnju.

Obilazak kanjona je jedinstven – potrebno je slijediti interpretacijsku stazu na kojoj vas oduševljavaju različiti interaktivni sadržaji koji drže pažnju malih i velikih posjetitelja. Za obilazak vam je potrebno oko tri sata, i da – moguće je da vam se u ovoj netaknutoj prirodi učini da vidite vile. Da su ih vidjeli svojim očima ispričat će vam u još jednom biseru ovog kraja – Brodu na Kupi. Mjesto se nalazi pokraj same granice sa Slovenijom, jedinstveno po mnogo čemu, između ostalog ulijevanjem Kupice u Kupu, što možete doživjeti i vidjeti u Vilinskom gaju. Zeleni proplanak ime je dobio po legendi kako su se na spoju ove dvije rijeke okupljale vile. Možda ih nećete vidjeti, ali na ovome mjestu možete osjetiti moć pozitivne vitalne točke litopunkturnog projekta “Svijet Kupe”.

Kada smo već kod vila, jedan fun fact – kada ste u Brodu na Kupi, a zamiriše vam nešto slatkasto i fino, slijedite svoj nos. Dovest će vas do male pekare – Pekarnice Kupa u vlasništvu obitelji Abramović. Posluje u ovom gradu od 1958. godine, a dvije Marije (vlasnica i njezina prijateljica imenjakinja) i danas ovdje mijese i prodaju kruh. Kad ih ugledate nasmijane u retro pekari, prizor će vas posjetiti na bake dobrih vila iz bajki, a ono što će vam pružiti za manje od eura jele bi i vile – buhtle s marmeladom i čokoladom te topla peciva.

Kaštel Zrinski

U Kaštel Zrinski kroz velika vrata, a iz Kaštela kroz mala

U Brodu na Kupi još je jedno prekrasno mjesto koje morate vidjeti. Riječ je o kaštelu Zrinski, kojeg je sredinom 17. stoljeća izgradio Petar Zrinski kao mjesto za odmor. Riječ je o jednostavnoj masivnoj trokatnici kvadratnog tlocrta čije je prizemlje povezano podzemnim hodnikom s rijekom Kupicom te obližnjom pećinom, dok se na vrhu krova nalazi buzdovan. Danas je u velebnoj zgradi na samoj granici sa Slovenijom zavičajni muzej koji pripada Riječkom prirodoslovnom muzeju.

Stalni postav objedinjuje postav “Putevima Frankopana”, projekt Primorsko-goranske županije kroz koji je obnovljeno 17 frankopanskih kaštela i tri sakralna objekta na području zeleno-plave županije. Donosi divnu interpretacijsku priču “Divljina s pogledom na more” koja počinje duboko u zemlji, a završava hodom po oblacima. Muzej je interaktivan, vrlo zabavan pa ga podjednako vole i mali i veliki posjetitelji. Stalni izložbeni postav je otvoren od utorka do četvrtka između 10:00 i 18:00, a od petka do nedjelje između 10:00 i 20:00. I kako je ovo muzej kojeg ćete se uvijek rado sjećati, ali i poželjeti istražiti još koji put znajte i ovo – ulazi se u muzej na velika ulazna vrata, a gosti ispraćaju na mala!

Boravak u Gorskom kotaru uvijek je jedinstven doživljaj i koliko god puta tu boravili uvijek ćete doživjeti nešto posebno. Pogotovo krenete li istraživati u društvu lokalnih turističkih vodiča, poput Jelene Holenko Pirc, koja stoji iza brenda Lynx and Fox, pa kad istražite sve skrivene kutke zelenog srca Hrvatske, istražite i plavi dio Primorsko-goranske županije. Tu vas čeka posebna priča o velebnoj Rijeci, ali i romantičnoj Opatiji koja ove godine slavi 180 godina bavljenja turizmom te pola stoljeća cvjetnog simbola kamelije.

Tekst: Alma Premerl Zoko Foto: Nikola Zoko