Kako biti podrška i razgovarati s djecom nakon tragičnog događaja

Tragedija u OŠ Prečko duboko je potresla cijelu zemlju, a ponajviše roditelje čija će se djeca u siječnju vratiti u školske klupe. Budući da je ovo težak period za sve, psiholozi savjetuju kako se s nositi s ovako teškim okolnostima. Najvažnije je pomoći djeci, a roditelji ne bi trebali zaboraviti brinuti se i o vlastitom mentalnom zdravlju.

O tome kako razgovarati s djecom o ovakvim, vrlo teškim temama, razgovarali smo sa zagrebačkom psihologinjom Antoniom Zrilić, vlasnicom Centra Zrilić za osobni razvoj.

Kako razgovarati s djetetom o tragediji?

Ponajprije, u ovakvim situacijama često želimo zaštititi djecu od negative. Ne želimo ih opterećivati pa se izbjegavanje teških tema može učiniti kao dobar pristup. Ipak, naša sugovornica ističe da to zapravo nije rješenje.

“Koliko god da odrasli žele držati djecu podalje od teških tema, djeca vrlo često osjete, čuju, znaju kad se dogodi nešto što je negativno. Odrasle osobe trebaju razgovarati s djecom o tome što se dogodilo. Razgovor vrlo često nije jednostavan, ali je važno da roditelj ili neka druga odrasla osoba razgovara s djetetom na način koji je primjeren njegovoj/njezinoj dobi. Na taj način stvara se povjerenje između djeteta i odrasle osobe te se dijete osjeća sigurnije. Nije dobro pribjeći metodi izbjegavanja razgovora s djetetom jer to može imati neželjene posljedice za dijete. Ono može potpuno pogrešno interpretirati situaciju ili precijeniti ono što se dogodilo te se osjećati vrlo nesigurno. Razgovor s djecom općenito, a posebice kad je riječ o nekim teškim temama pogoduje dječjem razvoju. Djeca dobivaju od odraslih osoba (roditelja, odgojitelja, učitelja, članova šire obitelji) podršku, sigurnost, dobivaju na važnosti osjećaju se uključeno i naposljetku uče kako svijet nije samo stvoren za lijepe događaje, nego nažalost postoje i oni manje lijepi, tužni pa i tragični s kojima je važno da se nauče adekvatno suočavati i nositi”, objasnila je Zrilić.

“S djetetom treba biti iskren”

Kako možemo voditi takav razgovor s djetetom? Kako ga uopće započeti? Psihologinja nam govori da je vrlo važno prvo posložiti svoje misli, sabrati se i pristupiti s razumom.

“Važno je odabrati dobar trenutak za teške razgovore. Treba dobro promisliti o načinu na koji će porazgovarati s djetetom te što mu/joj točno izreći. Dobro je pitati dijete najprije što zna o tom događaju/situaciji koja se dogodila te aktivno slušati dijete dok govori. S djetetom treba biti iskren. Ne trebaju se izložiti apsolutno svi detalji događaja, već je bitno dijete informirati o nekim najvažnijim činjenicama koje dijete može razumjeti”, objasnila je.

Međutim, ovakvi nas događaji često i same ostave vrlo emotivnima i potresenima. Treba li svoje negativne emocije sakriti od djeteta?

“U redu je pričati o svojim osjećajima i dobro je da dijete vidi da se odrasla osoba može nositi i s teškim emocijama i nastaviti dalje. Nadalje, djeca jako često znaju postavljati pitanja posebice ako je riječ o smrtnom slučaju. Ako odrasla osoba ne zna odgovor na neko pitanje, u redu je da iskreno prizna djetetu kako ne zna odgovoriti na to pitanje. Razgovor o temi treba završiti na način da dijete shvati da u budućnosti može postaviti još pitanja vezana uz tu temu i reći ako ga/ju nešto bude opterećivalo vezano uz to. Djetetu treba dati do znanja da može doći porazgovarati i o svojim osjećajima ako to želi ili treba. Isto tako, iznimno je bitno objasniti djetetu da je, unatoč tome što se loše stvari događaju, ono voljeno i zaštićeno koliko je to najviše moguće. U redu je dijete utješiti riječima, ali i zagrljajima”, poručuje sugovornica.

FOTO: Pexels

Što ne raditi kad su u pitanju teški razgovori s djecom?

A što treba izbjeći? Koje su najčešće pogreške koje roditelji rade kad su u pitanju teški razgovori s mališanima?

“Puno pogrešaka proizlazi iz nepripremljenosti odraslih za ovakve razgovore. Mogu nepovezano pričati o događajima što može još više uznemiriti i njih, ali i dijete. Često ne dozvoljavaju djetetu da izrazi svoje mišljenje i osjećaje do kraja pa ga prekidaju dok govori. Ono što se također događa jest da dijete iskaže svoju emociju, na što roditelj proturječi da to nije emocija koju osjeća već neka druga. Također, ako roditelji minimiziraju osjećaje djeteta na način da govore svojoj djeci: “Nemoj biti tako tužan zbog toga” ili “Nije ništa strašno”, šalju poruku da osjećaji nisu važni i da ih je bolje potisnuti. Također, događa se i da svoje osjećaje o događaju minoriziraju, što je loša poruka djetetu te da su djeca previše izložena medijima što ih može bez potpore i dodatnih objašnjenja roditelja dodatno uznemiriti”, priča nam psihologinja.

Uz podršku, ljubav i razumijevanje djeca će lakše prebroditi potresne situacije, kao i sve izazove s kojima će se susretati. Važno je dopustiti djetetu, ali i sebi da pokažete svoje emocije, ali i potražiti pomoć ako je potrebna.

“Djeci treba razgovor o emocijama. Sve emocije su normalne i trebaju se izražavati. Ako roditelj ili neka druga odrasla osoba primijeti kod djeteta da se teško nosi s nekom situacijom, poželjno je potražiti pomoć stručne osobe kao što je recimo psiholog ili dječji psihoterapeut”, zaključila je Zrilić.

Pročitajte: Na ovim mjestima možete potražiti besplatnu psihološku pomoć

FOTO: iStock/Getty Images