Pojačan vaginalni iscjedak nije uvijek razlog za brigu

Vaginalni iscjedak javlja se već kod tek novorođenih djevojčica i to je nešto što kroz cijeli život prati sve žene. Vagina je, zbog svog izgleda i položaja, vrlo osjetljivo mjesto, a protiv raznih uzročnika infekcija bori se svojom kiselošću.

Vaginalni iscjedak izuzetno je kiseo i njegova pH vrijednost iznosi 4, a u takvoj sredini uzročnici bolesti ne opstaju. Međutim, kada se poremeti kiselost vaginalnog iscjetka, onda dolazi do nagomilavanja mikroorganizama, a kako bi se obranilo od njih, tijelo povećava količinu iscjetka koji, opet, nema normalnu pH vrijednost, a za to vrijeme mikroorganizmi se razmnožavaju.

Pojačan iscjedak ne mora uvijek značiti postojeću infekciju, a zabluda je i to da se iscjedak pojačava uslijed neke spolne bolesti. Ovo drugo jedino je točno u slučaju IV. i V. grupe iscjetka, a kod ostalih grupa pojava iscjetka ne ovisi o seksualnom kontaktu.

Ipak, čim primijetite da je vaginalni iscjedak postao obilniji, obratite se svom ginekologu radi uspostavljanja prave dijagnoze i eventualnog liječenja.

Postoji 6 osnovnih grupa iscjetka:

I grupa – javlja se kod ženske novorođenčadi i predstavlja dominaciju tzv. Doederleinovih bacila, gram-pozitivnih i gram-negativnih bakterija čija je količina minimalna;

II grupa – javlja se kod djevojčica prije puberteta i starijih žena, a predstavlja veću količinu Doederleinovih bacila, gram-pozitivnih i gram-negativnih bakterija;

III grupa – javlja se kod seksualno aktivnih žena i prilično je česta pojava iscjetka ove grupe, a prema količini bakterija i gljivica, tj. uzročnika infekcije, ova grupa podijeljena je na IIIb, IIIc i IIId;

IV grupa – javlja se kada se radi o bakteriji Gonococ, izazivaču gonoreje, a, na svu sreću, ova bolest skoro je iskorijenjena kod nas, pa se i ova grupa vrlo rijetko susreće;

V grupa – javlja se kod žena inficiranih jednom vrstom bičastog parazita koji se naziva Trichomonas vaginalis;

VI grupa – susreće se kod osoba u čijem je iscjetku pronađena gljivica Candida albicans i vrlo je česta, čak se može naći i kod virgo djevojaka (koje još nisu imale seksualne odnose).

Važno je napomenuti da brojevi kojima se grupe iscjetka označavaju nemaju puno veze sa stupnjem infekcije. Na primjer, VI grupa prilično je rasprostranjena i česta, a ne mora značiti da je njezin uzročnik prenesen seksualnim kontaktom. Ova grupa često se javlja kod dijabetičara, trudnica, žena kojima je pao imunitet, kod osoba koje su uzimale preparate na bazi penicilina i općenito lijekove koji, u svojoj osnovi, imaju gljivično podrijetlo.

Kako se otkriva infekcija?

Uzročnici infekcije mogu biti i mikroorganizmi koji se, po svojoj strukturi, nalaze između virusa i bakterija, a to su: klamidija, mikoplazma i ureaplazma. Oni ne mogu da se otkriju uz pomoć običnog brisa koji se radi u domovima zdravlja, već uz pomoć brisa koji se radi u specijalističkim ustanovama i u privatnim laboratorijama.

Naravno, pojačan vaginalni iscjedak mogu izazvati i virusi, kao što su citomegalovirusi, papiloma virusi i drugi, a treba naglasiti da su mnogi od njih kancerogeni.

U posljednjih nekoliko godina sve prisutniji je papiloma virus koji izaziva kondilome, a razlog tome je, najvjerojatnije, često mijenjanje seksualnog partnera i seksualni odnosi bez kondoma, što je u današnje vrijeme dosta uzelo maha.

Simptomi karakteristični za pojavu pojačanog iscjetka jesu crvenilo u predjelu vagine, svrbež, peckanje, iscjedak specifičnog mirisa, a ponekad i boje, dok liječenje ovisi o vrsti uzročnika.

Za I i II grupu liječenje nije potrebno, kod IIIb grupe liječi se samo žena, a kod svih ostalih, odnosno od IIIc do VI grupe, liječi se i partner.

Prema nekim podacima, kod nas su najzastupljenije IIIc, IIId, a naročito V i VI grupa. Za V grupu karakterističan je pjenušav, žućkastozelenkast iscjedak koji je izuzetno neugodnog mirisa i koji često, ako se ne reagira na vrijeme, izaziva teže komplikaciju u smislu upale jajnika, sluznice maternice, a kod trudnica može izazvati  i pucanje vodenjaka.

Za VI grupu karakterističan je sirasti iscjedak, kao i učestali svrbež i peckanje u predjelu vagine. Nakon uspostavljene dijagnoze, ginekolog odlučuje o oralnoj ili vaginalnoj terapiji.

Izvor: Life Content