Usprkos opsesiji društva o skidanju kilograma, novo istraživanje pokazuje da, iznenađujuće, većina stručnjaka za zdravlje zapravo ne zna što se dogodi s masnoćom kad je „izgubimo”. Ovo istraživanje proveo je tim s UNSW Science u Sydneyju i točno je izračunao što se događa s masnoćom kad smanjimo kilograme, te otkrio da su vodeće teorije o toj temi pogrešne – ne pretvaramo tu izgubljenu masu u toplinu ili enrgiju, već ju „izdišemo”. Rezultati objavljeni u časopisu British Medical Journal otkrivaju da se 10 kg masti pretvori u 8,4 kilograma ugljičnog dioksida kojeg izdišemo i 1,6 kilogram vode koju lučimo kroz mokraću, suze, znoj i druge tjelesne tekućine.
Točan odgovor je da većinu mase „izdišemo” kao ugljični dioksid. „Znači, kilogrami odlaze u zrak”, kaže voditelj istraživanja, fizičar Ruben Meerman. Meerman se zainteresirao za biokemiju gubitka kilograma kad je on sam smršavio 15 kg – i zapitao svoje liječnike gdje su otišli svi ti kilogrami, a nitko mu nije znao reći. Nakon anketiranja 150 liječnika, nutricionista i osobnih trenera, otkrio je da više od polovice smatra da se masnoća pretvara u toplinu ili enrgiju. No, budući da je fizičar, Meerman je znao da bi takav proces kršio zakon o očuvanju mase.
Kako bi jednom zauvijek odgovorio na to pitanje, Meerman je ponudio suradnju Andrewu Brownu, voditelju UNSW Smjera za biotehnologiju i biomolekularne znanosti, te su počeli izračunavati biomolekularne reakcije koje uzrokuju gubitak težine. Dobivamo na težini kad se uneseni ugljikohidrati i proteini pretvore u trigleciride (spojeve sastavljene od ugljika, vodika i kisika) i takvi se pohrane u lipidne kapljice unutar stanica masnoće. Kako bi izgubili na težini, potrebno je prekinuti te trigleciride i doći do njihovog ugljika. Rezultati su pokazali da se treba udahnuti 29 kilograma kisika (te negdje usput, sagorjeti 94 000 kalorija) kako bi se izgubilo 10 kilograma težine. Ta reakcija proizvede 28 kilograma ugljičnog dioksida i 11 kilograma vode. „Naša istraživanja pokazuju da su pluća glavni organ za mršavljenje”, objašnjava tim.
Međutim, nisu mogli u potpunosti shvatiti što se događa sa stanicama masnoće u toj reakciji. Nakon mjeseci istraživanja, Brown je otkrio formulu u radu objavljenom 1949. godine koja je riješila taj problem – pokazala je da su atomi kisika podijeljeni između ugljika i vodika u masti u omjeru 2:1 (formirajući ugljični dioksid i vodu). Sve to omogućilo im je izvesti zaključak prema kojem 84% molekule masti izlazi kao ugljični dioksid, a 16% kao voda.
No, nažalost ne znači da ćemo jednostavno dubokim disanjem izgubiti na težini – svejedno moramo vježbati kako bi otključali ugljik i slomili molekulu masti. „Možete disati samo određeni broj puta dnevno; na dan odmora udišete otprilike 12 puta u minuti, što znači da taj dan udišete 17 280 puta i dnevno gubite 10 miligrama ugljika dišući”, objašnjava Meerman. „Prema tome, postoji granica koliko težine možete izgubiti dnevno, bez vježbanja.”
No, hoće li sva ta masnoća koju izdišemo pridonijeti klimatskim promjenama? Odgovor je ne.„Ovo pitanje otkriva zabrinjavajuća pogrešna mišljenja o globalnom zatopljenju koje je uzrokovano otključavanjem drevnih atoma ugljika zarobljenih u fosiliziranim organizmima. Atomi ugljika koje ljudi izdišu vraćaju se do atmosfere i nakon samo nekoliko mjeseci ili godina možete ih pronaći zarobljene u hrani koju proizvode biljke”, kaže Meerman.
Zabavna strana svega toga jest da iako većina zdravstvenih stručnjaka ne zna što se događa kad gubimo na težini, vi to možete saznati odmah. Zapravo, ovaj nevjerojatan video objašnjava ne samo kako gubimo masnoću kroz disanje, već da bismo da smo u zatvorenom sustavu, zapravo postali biljke.