Oduševite se filmom Boyhood!

Film je ovo koji se pozabavio tematikom odrastanja, djetinjstva, puberteta i ostalim sveopćim životnim turbulencijama. Sve nabrojano možemo prepoznati kao glavno obilježje naših, vlastitih, života. Nakon ove konstatacije logično pitanje će zvučati u stilu: “Pa za boga miloga zašto bi to netko gledao?!”.

Takvom pitanju pokušat ću dati više odgovora u osvrtu na ovu epopeju posvećenu odrastanju u formi filma.
Za početak jedna zanimljivost. Film je sniman u periodu od ljeta 2002. godine pa sve do 2014. godine. Glavne uloge u filmu tumače zabravljeni Patricia Arquette i Ethan Hawk kao roditelji dječaka Masona i njegove sestre Samanthe.

Mason je epicentar oko kojeg se filmska radnja vrti i to gotovo puna tri sata. Svi ostali glumci osim dvojca Arquette-Hawk široj su publici gotovo u potpunosti nepoznati što ne umanjuje filmsku kvalitetu, dapače, upravo suprotno.

Zanimljivo je gledati film u kojem primijetite svu silu ne nametljivih referenci iz svakodnevnog života. One nisu tu bez razloga, njihova svrha je vrlo praktične prirode. Poput znakova pored puta pomažu gledatelju u vremenskoj orijentaciji radnje koja se u tom trenutku odvija. (Kompletnu kritiku pročitajte na www.mcorner.net)

Vrlo umjesnim tehnikama montaže pratimo odrastanje glavnih likova priče. Taj segment vremenske prolaznosti posebno je vidljiv kod Masona kojeg glumi Ellar Coltrane i to još kao dječak na začuđujue vrlo visokom nivou. Gluma je generalno do te mjere kvalitetna da se na trenutke gledatelj izgubi u radnji filma te se počne osjećati kao njezin sastavni dio.

Ovo je vrlo intiman film koji na suptilan način predstavlja svoju verziju interpretacije života. Iako se u svojoj osnovi bavi vrlo ambicioznim pitanjem, ton koji od samog starta postavlja redatelj i scenarist Richard Linklater vrlo je prizemljen i ne pokušava na bilo koji način biti agresivan ili nametljiv.

Boyhood, iako je bio nominiran u nekoliko kategorija za nagradu Oscar osvojio je samo onu naslovljenu na Patriciju Arquette i to u kategoriji najbolje ženske sporedne glumice.

Sve nabrojano od anonimnih ili ocvalih glumaca, relativno nepoznatog redatelja, dužine trajanja filma pa sve do njegove tematike ovo djelo sedme umjetnosti tako vješto pretvara u svoje prednosti.

Gledajući ovaj film upoznajemo sasvim novi pogled na život koji se ukratko može opisati kao maratonska trka s preponama koja traje dok je životna iskra u nama. Nakon svako koliko vremena naleti prepona koju pretrčimo te se ubrzo pripremamo za novu koja nezaustavljivo stiže i tako iznova. Upravo s vrlo smirenim tempom ovaj film, ako i dramatične trenutke, uspijeva prikazati kao samo još jednu životnu preponu koju svi članovi ove životne obitelji s uspjehom preskaču koliko god nespretni bili.

Samohrane majke mogu se prepoznati u ulozi koju je ekranizirala gospoda Arquette, mlada populacija može svoju poveznicu povući s Masonom ili Samanthom, dok se očevi mogu na ovaj ili onaj način povezati s ulogom kojoj je život udahnuo, ovaj put vrlo dobri, Ethan Hawke.

Za kraj ovog teksta citirao bih rečenicu iz filma Forrest Gump: “Life is like a box of chocolates, you never know what you’re gonna get”. Upravo navedeni citat u potpunosti oslikava ovaj film. Film Boyhood je možda nezgrapne vanjštine, ali u sebi krije izuzetnost.

Mario Levarda