Adele kao glazbeni fenomen

Adele i njezin novi album ’21’ najveći su hit 2011. godine, a ’21’ je postao prvi album koji je u ovoj godini u SAD-u prodan u više od milijun primjeraka. Britanka čarobnog glasa, za razliku od kolegica koje vladaju top listama, ne igra na kartu seksipila, nije prelijepa, ne odijeva se u perje i grudnjake, a svejedno ima milijune obožavatelja. U čemu je tajna njenog uspjeha?

Kakvo je to ime Adele za pop pjevačicu? Adele je sjajno ime za, primjerice, kozmetički salon ili restoran s francuskom kuhinjom, ali jedini lik tog imena koji pjeva Rosalindina sobarica u Straussovom ‘Šišmišu’. Možda je mlada Adele, koju je u sjevernom Londonu odgajala samohrana majka, bila u napasti da promijeni ime u neko atraktivnije, manje nježno i delikatno. Ali to nije način na koji Adele radi. Ovu 22-godišnju pjevačicu, koja je u samo tri godine postala fenomen, krasi, tako rijetka vrlina u šoubizu, da je stvarna i da s nogama čvrsto stoji na zemlji.

Pažnju je privukla prije tri godine pobijedivši u BBC-jevom showu ‘Sound of 2008’ i tako postavši najmlađa umjetnica kojoj su pljeskali glazbeni kritičari, TV urednici, blogeri i publika. Nije navršila ni 19 godina, a debitantski joj je album prodan u milijunskoj nakladi i na top ljesticama vladao je 106 tjedana. Adele sama piše pjesme, na sceni je nepretenciozna, kao da se nada se da će se njezine pjesme svidjeti ljudima, istodobno ne mareći puno ako im se ne svide. Ušeta na pozornicu, otpjeva pjesmu i ode kući popiti čaj s mamom.

Čini se jednostavnim? Pa i nije! Priča o nezaustavljivom Adelinom uspjehu istodobno je priča o samozavaravanju u kojem posljednjih godina živi glazbena industrija. Kad se Lady GaGa pojavila odjevena poput Marije Antoinette spremne za tečaj surfanja kako bi objavila da je ‘veliki nesporazum misliti da je ona umjetna i samo željna pažnje kad je istina da je svaki djelićem posvećena ljubavi i umjetnosti’, trebalo je biti siguran da više nikakvog nesporazuma ni nema. Kad su se Rihanna i Christina Aguilera pojavile odjevene u gotovo ništa braneći miješanje bokovima kao ‘pravo na vlastitu seksualnost’, bilo je jasno da je riječ o pornifikaciji popa.

Možda je u Adelinom uspjehu prerano prepoznavati reakciju na protekle pop godine, ali Adele je stilom i pristupom mlađa rođakinja velške pjevačice mekog glasa Duffy i žešće dame Amy Winehouse, a obiteljsko stablo seže do Kate Bush i pokojne Dusty Springfield koje su bile pionirke otpora kojim nisu dopustile da ih se pretvori u freak šou.

Kod Adele je stvar jednostavna: ono što vidite, ono je što dobijete. Rodila se u Tottenhamu, kao jedino dijete rastavljenih roditelja iz radničke klase. Obitelj je rano prepoznala njezin talent i ohrabrivala je da pokuša nešto više. ‘Ambicija ostalih djevojaka bila je udati se i živjeti na vladinoj državnoj pomoći’, reći će Adele koja se, pak, izborila za školovanje na Brit School for Performing Arts u Croydonu.

Adele se sjeća da je od mladih nogu bila ‘opsjednuta zvukovima’, no sve dok na sajmu nije otkrila ploče Elle Fitzgerald i Ette James, nije znala da će joj glazba biti poziv. Te jazz kadence pune duše koje su dolazile sa starih vinila bili su joj, kaže, ‘buđenje, tada sam shvatila da moram pronaći svoj put’.

Pridržavajući se maksime velike Elle da je ‘jedina stvar bolja od pjevanja – još više pjevanja’, mlada Adele vježbom i radom je postala jedan od najmoćnijih glasova današnjeg popa. Dio snage tog glasa, slažu se kritičari, krije se i u činjenici da ne postoje nikakvi vanjski efekti koji vas ometaju u glazbi. Adele je pronašla bolji, pametniji i dostajanstveniji način da postane pop zvijezda.