Adriana je nutricionistica koja se nakon vlastite bitke posvetila savjetovanju o menstrualnom zdravlju

Adriana Ćurić Klipić je nutricionistica posvećena menstrualnom zdravlju i podršci plodnosti nakon što je upravo sve to prošla iz osobnog iskustva.

Tema o kojoj se, ako se nas pita, još uvijek premalo otvoreno priča – menstrualno i hormonalno zdravlje žena. Ali, kad se poput Adriane pronađete u situaciji da sve to prolazite, postanete svjesni da je itekako potrebno nešto mijenjati. Njezina priča počela je s dijagnozom sindroma policističnih jajnika, borbama s aknama, menstrualnim bolovima, a nastavila se s aknama, rozacejom, opadanjem kose, izraženim probavnim problemima, manjkom koncentracije… Tada je odlučila stati tome na kraj i krenula u istraživanje menstrualnog zdravlja.

Što je napravila za sebe i kako, a zašto se upravo i kroz svoj biznis posvetila ženama pročitajte u priči u nastavku.

Možeš li s nama podijeliti svoju osobnu priču o borbi s PCOS-om? Kako je to utjecalo na tvoj svakodnevni život?

Rekla bih da moja priča počinje dijagnozom sindroma policističnih jajnika koju sam dobila sa svojih 21 godinu, ali sad kad gledam unazad, ona je počela puno, puno prije.

Bila sam tinejdžerica koju je, u usporedbi sa svojim prijateljicama, mučio nekakav malo drukčiji “pubertet”. Akne, pojačana dlakavost tijela, izrazito bolne i obilne menstruacije simptomi su koje sam tada smatrala normalnima i naivno mislila da će proći sami od sebe. Jer nitko mi nije nikad ni rekao drukčije. Sve to trajalo je nekoliko godina, dok na faksu nisam odlučila napraviti svoj prvi ginekološki pregled. Nakon nekoliko pretraga i ultrazvuka, ginekologinja je dala dijagnozu – policistični jajnici. U tom sam trenutku zapravo osjetila veliko olakšanje jer sam dobila objašnjenje za sve što mi se dotad događalo i samo sam htjela da se to riješi.

Tada su akne bile u svom najgorem obliku, nisam se mogla pogledati u ogledalo a da ne zaplačem jer sam se trebala našminkati, no nisam znala je li bilo gore bez šminke ili s njom. Dlakavost tijela, dok netko to ne doživi, mislim da se teško može poistovijetiti s ovim problemom. Menstrualni bolovi su bili toliko jaki da nisam smjela ostati bez tableta protiv bolova. Ponekad bih se jedva dovukla s faksa doma, ležala bih na podu dok tableta ne počne djelovati da nastavim sa svojim aktivnostima. Sjećam se, u svaku torbicu ili ruksak ubacila bih po jedan ketonal jer mi se nije smjelo dogoditi da ostanem bez njih u nekom trenutku.

Na pregledu, ginekologinja je rekla: “Ovo je stanje iz kojeg ćete teže začeti, ali ništa vam to nije strašno. Dobit ćete kontracepcijske pilule, sve će vam se očistiti, a kad budete htjeli trudnoću, samo ih prestanete uzimati i odmah krenete raditi na djetetu. Vrlo jednostavno.“

Riječi o drugom rješenju nije bilo, ali tada ga nisam niti tražila. Samo sam htjela quick fix svih svojih problema koji su me snašli. U konačnici, što znaš sa svojih 21? Ne želiš bolne i obilne menstruacije, želiš čisto lice bez akni i želiš živjeti punim plućima bez brige i pameti.

Pilule sam uzimala sedam godina, od kojih je pet bilo sve u redu. A onda su počeli problemi.

Imala sam 26 godina kad sam doživjela potpuni disbalans, onaj koji doživiš na razini cijelog tijela. Akne, rozaceja, opadanje kose, izraženi probavni problemi, dijagnoza SIBO-a i IBS-a, vrtoglavice, manjak koncentracije, anksioznost te depresivne epizode. Doista sam na svojoj koži osjetila sve. Imala sam osjećaj kao da me tijelo izdaje.

Znala sam da ovo više nije bio samo PCOS u pitanju. Naravno, govorilo mi se da je sve bilo u mojoj glavi i nije me se shvaćalo ozbiljno. I tu je započela moja potraga za rješenjima, ali i moj veći interes za menstrualno zdravlje jer sam duboko u sebi znala da je većina problema povezana s tim…

Kako si se u to vrijeme nosila s emocionalnim i fizičkom stresom?

Pravi emocionalni i fizički stres nastupio je upravo u ovom drugom dijelu moje borbe. Svaki dan kad bih se pogledala u ogledalo, vidjela bih promjene na licu (akne, crvenilo) koje nijedna krema nije mogla smiriti. Svakim češljanjem, kosa bi mi opadala kao da nikad neće prestati, a sve što bih pojela radilo mi je probavne probleme. Gotovo sve što bih radila dovodilo me do tjelesnog i emocionalnog raspada. Plakala sam svaki dan. Sve to se događalo netom nakon potresa i u vrijeme korone, što je za mene bio ujedno i okidač za većinu simptoma.

Što te najviše motiviralo na to da se posvetiš pomaganju ženama s hormonalnim disbalansom i menstrualnim problemima?

Zdravi lifestyle i pravilna prehrana su već primarno kroz fakultet zauzeli veliko mjesto u mom životu. Međutim, otkako sam aktivno krenula tražiti rješenja za svoj problem s policističnim jajnicima, dane sam provodila istražujući na koji način prehranom mogu podržati svoje stanje i poboljšati kvalitetu života. Izvjesno je bilo da sam morala proći to na svojoj koži i pronaći rješenja koja funkcioniraju, a to sam i uspjela uz pomoć drage kolegice nutricionistice Maje Obrovac Glišić, od koje kasnije i dobivam mentorstvo. S druge strane, život mi je u istom periodu donio jednu posebnu ženu, a to je predivna Kristina iz Zivia centra, koja mi je pokazala koliko rad sa ženama može biti inspirativan i kako te vraća u tu žensku energiju koja je meni tada bila toliko potrebna.

Te dvije stvari savršeno su se poklopile, što je rezultiralo odlukom da upišem dodatnu edukaciju koja će mi pomoći da bolje shvatim menstrualni ciklus, hormonalno zdravlje te naučim kako holistički podržati tjelesne procese kako bi se organizam vratio u homeostazu. Nakon duljeg istraživanja i potrage za mjestom gdje ću dobiti znanstveno provjerene i relevantne informacije, konačno upisujem edukaciju na američkom Institutu za menstrualno zdravlje, za koji imam samo riječi hvale.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Adriana Ćurić Klipić 🌙 | nutricionist (@deluneceo)

Kako si se osjećala kad si konačno pronašla rješenja koja su ti pomogla?

Osjetila sam jedno golemo olakšanje. U gotovo tri godine promijenila sam toliko liječnika, napravila bezbroj pretraga, pila različite lijekove i često bila gaslightana od strane liječnika da je većina stvari u mojoj glavi. Jedino što mi još nisu bili dali su antidepresivi. Inače sam vrlo uporna, i dok ne nađem rješenje, ne stajem, samo što sam tada svu svoju upornost usmjeravala na kriva vrata. Stres je bio okidač, ali on se nastavio kroz cijelu moju daljnju borbu jer svi ti simptomi su zapravo bili moja svakodnevica.

Tek nakon što sam krenula na psihoterapije, uvela tjelesnu aktivnost, počela više boraviti u prirodi, šetnjama na nasipu, aktivno slušala svoje tijelo po pitanju prehrane i obroka te uvela ciljanu suplementaciju, počela sam doživljavati goleme pomake.

Počela sam imati puno više energije, a dan bih konačno preživjela bez popodnevnog spavanja. Probava je počela konačno funkcionirati normalno, akne i rozaceja su se povukle  a kosa je prestala drastično opadati. Sve se to poboljšavalo kroz neki period od otprilike šest mjeseci, malo-pomalo. A kako su se smanjivali simptomi, opterećenje stresom je, naravno, postajalo sve manje.

Svoje znanje odlučila si podijeliti s drugima, a rezultat svega je De Lune. Ispričaj nam više o tvom brendu.

De Lune je uistinu nastao spontano, bez nekog velikog planiranja ili forsiranja, jer sam shvatila da većina stvari koje ti dođu u život, dođu baš u ono vrijeme kada trebaju, odnosno kad si za njih spreman. Tako je bilo i ovdje. Kad sam bila pri kraju s edukacijom na Institutu za menstrualno zdravlje, puno sam toga procesuirala, sve se nekako preslagivalo, što ja želim od svega toga, što sam prošla i što želim prenijeti dalje. Znala sam samo da nakon svega, uz sve što sam naučila i u konačnici prošla na svojoj koži, imam snažan poriv pomoći ženama sa sličnim problemima. U principu, tada mi se često vrtjela po glavi ženska cikličnost i koliko nam je kao ženama ju teško prihvatiti, kako često idemo glavom kroz zid pokušavajući živjeti po nekim drugim standardima koji su nam, mogu slobodno reći nametnuti jer ipak živimo u muškom svijetu.

Ono što sam prepoznala jest da je jedan od glavnih razloga zbog kojih dolazi do hormonalnog disbalansa, poteškoća sa začećem, neplodnosti, razvoja stanja poput PCOS-a ili endometrioze upravo zato što živimo izvan te svoje cikličnosti, udaljene od svog tijela, intuicije, ženstvenosti – ukratko udaljene od sebe.

Smatram da se ideje rađaju kad se vratiš sebi, pa se tako dogodilo i u mom slučaju. Tijekom jedne od dugih šetnji po nasipu, promatrala sam mjesec. Iz dana u dan on je mijenjao oblik.

Sjetila sam se da je prema nekim istraživanjima koje smo spominjali na edukacijama, žensko tijelo upravo na nekoj nama nevidljivoj razini povezano s tim mjesecom kojem se tako divimo.

Menstrualni ciklus traje prosječno 28 dana i tijekom tog vremena prođe kroz 4 faze. Zanimljivo je da se prema tim istraživanjima faze ciklusa poklapaju s četiri mjesečeve mijene koje se izmijene u 29,5 dana. Istina ili ne, ta simbolika je za mene bila predivna. Mjesec simbolizira cikličnost, nosi neku mističnost i snagu, baš kao svaka žena.

I tako se rodio De Lune.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Adriana Ćurić Klipić 🌙 | nutricionist (@deluneceo)

Kakva je tvoja vizija za ovaj projekt, ali i planovi za budućnost?

De Lune je definitivno mjesto gdje žena započinje svoje putovanje prema zdravijem i kvalitetnijem životu. No, osim toga, on je sinonim za povratak sebi. Mjesto gdje žena uči istinski se brinuti o sebi, gdje ponovno otkriva svoju cikličnost, gdje hrani tu ženu u sebi. A ja sam tu da joj pokažem kako.

Ah, ti planovi… U životu sam toliko toga isplanirala i često mi se dogodilo da pođe po krivu (smijeh). Neću lagati, veliki sam sanjar i često se moram sama spuštati s tog oblaka i biti realna. Iako imam puno ideja, prioritete slažem jedan po jedan. Za sada nastavljam sa svojim 1 : 1 savjetovanjima, a uskoro će biti aktualna i web-stranica na kojoj radim. Od hrpe ideja, mogla bih izdvojiti grupni program vezan za menstrualni ciklus koji mi se posljednjih tjedana mota po glavi. Ono što sigurno znam je to da ova priča ima jednu višu svrhu, a to je promijeniti život jedne žene na bolje. I dokle god me ta misao vodi kroz cijelu priču, dokle god slušam svoju intuiciju, znam da će sve ići u onom smjeru u kojem treba.

Koji su najčešći simptomi hormonalnog disbalansa na koje žene trebaju obratiti pozornost? Ako se nas pita, jedan iznimno veliki problem koji žene imaju, a definitivno problem o kojem se premalo priča.

Za ovo se ne mogu dovoljno složiti s vama. Osim što se o menstrualnom i hormonalnom zdravlju općenito premalo priča, previše toga po tom pitanju mi žene uzimamo zdravo za gotovo. Vjerojatno je to jedan od razloga zašto se preko nekih simptoma prelazi lakše nego preko nekih drugih. Treba obratiti pozornost na nekakve najčešće, a najmanje očite simptome, od kojih bih definitivno izdvojila pojačani umor, oscilacije energije tijekom dana, žudnje za slatkim, kofeinom, loš libido, vaginalna suhoća, jako izraženi PMS, promjene raspoloženja, izrazito bolne menstruacije, pojačana dlakavost tijela, suha koža, kosa, ispadanje kose, akne, spavaš cijelu noć, ali se ujutro jedva budiš i ustaješ iz kreveta. Vjerujem da većina žena, uključujući i mene samu do relativno nedavno, ne zna da svi ovi simptomi mogu biti odraz hormonalnog disbalansa, zato je važno o tome razgovarati i dizati svijest. Naravno, tu su i oni očitiji simptomi poput izostanka menstruacije ili neredovitih menstruacija, kad žena u većini slučajeva reagira.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Adriana Ćurić Klipić 🌙 | nutricionist (@deluneceo)

Što je po tebi ključno za postizanje i održavanje hormonalnog zdravlja?

Kao što sam već navela, mislim da je jedan od glavnih razloga zbog kojih dolazi do hormonalnog disbalansa, poteškoća sa začećem, neplodnosti, razvoja stanja poput PCOS-a ili endometrioze upravo zato što živimo izvan te svoje cikličnosti, udaljene od svog tijela, intuicije, ženstvenosti – ukratko udaljene od sebe.

Rekla bih da su tu ključne dvije stvari. Dopustiti si odmor i okrenuti se sebi. Danas živimo u svijetu u kojem se vlada uvjerenje da vrijediš onoliko koliko radiš i koliko doprinosiš. To uvjerenje nas vodi u začarani krug i opterećuje naše mehanizme nošenja sa stresom koji su zbog pretjerane stimulacije toliko osjetljivi te nas na najmanji mogući podražaj stavljaju u “bori se ili bježi” način rada – a taj način rada je izravan put u hormonalni disbalans. Zato je odmor i dozvoljavanje sebi da imamo period oporavka često puno važniji od same produktivnosti taj dan.

Možda fraza “okrenuti se sebi” može zvučati sebično, ali ono što vidim da je kod nas žena općenito problem, uvijek nam je nešto drugo važnije, stalno negdje nešto jurimo. I mislim da smo se jako udaljile od svog tijela, teško prepoznajemo ono što nam govori, a govori jako puno. Naravno, svaka od nas pred sobom ima različite izazove, fakultet, posao, majčinstvo, svi ti životni periodi nose neku svoju težinu, ali, generalno, ne možemo očekivati dobro hormonalno i opće zdravlje ako taj dan nećemo uzeti barem pola sata da se osluhnemo, čujemo svoje potrebe, osjetimo kako dišemo, i ponovno se vratimo sebi.

Znate onu: “Listen to your body’s whispers so you don’t have to hear it screams.” Jedino tako možemo saznati točno što tijelu treba kako bi bile pune energije, zračile svojim sjajem i koračale kroz svakodnevicu sretno i samopouzdano.

Koje su tvoje preporuke za prirodne načine reguliranja menstrualnog ciklusa?

Nakon što sam sve isprobala na svojoj koži i vidjela promjene te usporedila sa svojim klijenticama, zaključak je da ne postoje neke generalne preporuke regulacije menstrualnog ciklusa koje bi bile primjenjive na svaku ženu. Smatram da je ključ u individualnom holističkom pristupu u kojem prehrana, tjelesna aktivnost, higijena sna, emocije i mentalno zdravlje igraju najvažniju ulogu.

A kad se svi navedeni segmenti poslože baš onako kako tijelu odgovara, onda se mogu očekivati pozitivne promjene i u menstrualnom ciklusu.

Kako prehrana utječe na hormonalno zdravlje i menstrualni ciklus?

Prehrana je baza hormonalnog zdravlja i zdravog menstrualnog ciklusa. Jako je važno što u sebe unosimo, u kojoj količini, kako i kad. To su sve pitanja koja si trebamo postaviti kada krećemo od neke promjene vezane uz prehranu.

Danas bih kao nekakav najveći problem istaknula taj užurbani raspored u kojem se ni ne stignemo pitati sva ta pitanja. I ne samo to, već često preskačemo obroke, tražimo brze i dostupne izvore energije u nutritivno siromašnim prerađenim namirnicama poput brze hrane, tjestenine, kolača, slatkiša, grickalica ili pekarskih proizvoda – hrane bogate jednostavnim ugljikohidratima, zasićenim i transmasnim kiselinama koja sadrži visok glikemijski indeks i diže naglo razinu glukoze u krvi. Učestala konzumacija takvih namirnica može dovesti do povišenih triglicerida u krvi ali i inzulinske rezistencije – stanja u kojem naše stanice više ne reagiraju, odnosno postaju otporne na inzulin. To se događa uslijed učestale konzumacije namirnica bogatih jednostavnim ugljikohidratima, što rezultira kontinuirano povišenim razinama glukoze u krvi i visokim razinama hormona inzulina. A visoke razine hormona inzulina negativno utječu na estrogen, progesteron i testosteron – hormone koji su glavni pokretači menstrualnog ciklusa.

Tako visoke razine inzulina potiču jajnike na to da proizvode više androgenih hormona, posebno testosterona za koji znamo da ako je povišen, javljaju se simptomi poput akni, opadanja kose, pojačane dlakavosti tijela i neredovitih menstruacija, koji su glavna obilježja PCOS-a.

S druge strane, visoke razine inzulina uzrokuju povećanje razine estrogena, koji ako je povišen vodi u tzv. estrogensku dominaciju – stanja visoke razine estrogena u odnosu na progesteron koje je često prisutno u podlozi endometrioze. Kad estrogen dominira, javljaju se simptomi poput predmenstrualnih glavobolja, otečenih i bolnih grudi te obilnih menstruacija.

Još jedan primjer kako prehrana utječe na hormonalno zdravlje jesu hormoni štitnjače koji su ovisni o odgovarajućim razinama selena, joda i željeza koje dobivamo iz hrane. Ako tih minerala nema dovoljno, može se javiti manjak hormona štitnjače, što se u konačnici može negativno odraziti na menstrualni ciklus u vidu izostanka menstruacije, slabih menstruacija te u konačnici neplodnosti.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Adriana Ćurić Klipić 🌙 | nutricionist (@deluneceo)

Možeš li podijeliti nekoliko savjeta za prehranu koji pomažu u regulaciji hormona i podržavanju plodnosti?

Naravno.

1. Ne preskakati doručak. Energetski i nutritivno bogat doručak koji sadrži izvor proteina, esencijalne masti, složene ugljikohidrate i vlakna pruža dulju sitost i stabilizira glikemiju – dnevno kretanje glukoze u krvi. Dulja sitost implicira manje posezanja za nekom brzom hranom, a stabilna glikemija znači smanjenje upalnih procesa i prevenciju stanja poput gore navedene inzulinske rezistencije. Sve navedeno pozitivno djeluje na održavanje normalne tjelesne težine, koja je često važan faktor kod optimizacije plodnosti.

2. Smanjiti unos jednostavnih ugljikohidrata (tjestenine, bijelog kruha, bijele riže, slatkiša, grickalica, kolača). Oni se u našem tijelu odmah pretvaraju u glukozu, što uzrokuje nagli porast glukoze (šećera) u krvi i lučenje goleme količine inzulina odjednom. Tako se stvara podloga za upalne procese koji vode do inzulinske rezistencije uslijed koje se povećava i razina kortizola – hormona stresa. Kortizol je zajednp s inzulinom tzv. hormon najviše razine, što znači da ima utjecaj na sve ostale hormone. Ako on nije u ravnoteži, javljaju se problemi s hormonima na nižim razinama – estrogenom, progesteronom, testosteronom, hormonima štitnjače – što može uzrokovati anovulatorne cikluse, smanjeni rad štitnjače i neplodnost.

3. Povećati unos omega-3 masnih kiselina. Svakodnevna konzumacija namirnica bogatih omega-3 masnim kiselinama pokazala je blagotvorno djelovanje na hormonalno zdravlje. Tu ubrajamo namirnice poput plave masne ribe (srdele, lososa), sjemenke lana i chia sjemenke, orahe. Također, istraživanja su pokazala da omega-3 masne kiseline poboljšavaju kvalitetu jajnih stanica i spermija, imaju pozitivan utjecaj na rezervu jajnika i tako poboljšavaju plodnost. Također, mogu sniziti razine androgenih hormona i smanjuju upalu, što je korisno kod PCOS-a.

Koje bi namirnice preporučila ženama koje se bore s PCOS-om ili endometriozom?

PCOS i endometrioza su metabolička upalna stanja koja karakteriziraju narušen imunološki sustav te hormonalni disbalans. Ono što je glavna zajednička karakteristika ovim stanjima jest kronična upala niskog intenziteta i visoke razine oksidativnog stresa, a ono što je znanstveno utemeljno je to da prehranom i ciljanom suplementacijom tu upalu možemo držati pod kontrolom. Zato je kroz prehranu potrebno uvrstiti namirnice s protuupalnim učinkom koje obiluju antioksidansima.

Tako bih izdvojila plavu masnu ribu (losos, srdele, skuša, inćuni) koja, osim što je dobar izvor omega-3 masnih kiselina, predstavlja i odličan izvor proteina. Zatim sjemenke poput sjemenki lana, chia, bučinih, konopljinih koje su bogate zdravim masnoćama i antioksidansima.

Zeleno lisnato povrće poput brokule, cvjetače, kelja ili prokulica sadrže glukozinolate – spojeve koji pomažu u eliminaciji suvišnog estrogena i tako smanjuju estrogensku dominaciju i simptome povezane uz istu.

Špinat, avokado, kupus, šparoge dobar su izvor glutationa, moćnog antioksidansa koji podržava eliminaciju toksina iz jetre te tako smanjuje oksidativni stres i upalu koja leži u podlozi endometrioze, ali i PCOS-a.

Bobičasto voće poput borovnica, kupina, malina, brusnica – to su prave male riznice antocijanina – snažnih antioksidansa. Osim toga, sad im je sezona, a uvijek treba težiti konzumaciji sezonskih i svježih namirnica.

Maslinovo ulje i protuupalni začini poput kurkume, papra, đumbira, origana, peršina, majčine dušice, bosiljka – iako ih dodajemo u malim količinama, hrani daju poseban okus, a našem tijelu pružaju brojne zdravstvene prednosti. Iznimno su bogati antioksidansima, smanjuju upalne procese i jačaju imunološki sustav.

Osim prehrane, nemojmo zaboraviti ni vježbanje. Što preporučuješ?

Kod vježbanja, isto kao i kod prehrane, vrlo je važno što, kako i kad. Za početak, najvažnije je pronaći aktivnost u kojoj uživaš i u kojoj se osjećaš ugodno.

Po pitanju hormonalnog zdravlja, ono što preporučujem jest svoje aktivnosti uskladiti s razdobljem ciklusa. S obzirom na to da se menstrualni ciklus dijeli na četiri različite faze, u svakoj od tih faza različiti hormoni vode glavnu riječ, zbog čega se iz tjedna u tjedan osjećamo i jesmo drukčije. Gledajući tu različitu hormonsku sliku, možemo reći da smo mi žene različite osobe svaki tjedan, što me uvijek iznova fascinira. Ali s druge strane, upravo zbog tih hormona, svaka od tih faza nosi određenu količinu energije, emocija, otvorenosti, umne bistrine i spremnosti za nošenje sa životnim izazovima.

I to je ono što je važno prihvatiti i slijediti. Dakle, u menstrualnoj fazi definitivno nećeš biti otvorena za trening visokog intenziteta jer su razine energije tada niske, za razliku od ovulacijske faze, kad prštiš od energije i osjećaš se kao da se možeš uspeti na Mount Everest. Ovu tehniku usklađivanja s ciklusom obavezno prolazim sa svojim klijenticama i učim ih pratiti kako se osjećaju tijekom svake faze kako bi mogle živjeti u skladu s prirodnim ritmom svoga tijela i tako njegovati svoju cikličnost.

Uvijek bih preporučila neke lagane aktivnosti u kombinaciji s vježbama snage poput pilatesa na reformeru, pilatesa na prostirci, dizanja utega, joge, plesa, plivanja, šetnje. Defitinivno bih izbjegavala aktivnosti u kojima se organizam iscrpljuje do krajnjih granica, primjerice, trčanje do maksimalnog iscrpljivanja organizma, jer u tom slučaju često dolazi do povećanja razine hormona stresa kortizola, što je najčešće samo “šlag na tortu” cijelog opusa simptoma hormonalne neravnoteže.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Adriana Ćurić Klipić 🌙 | nutricionist (@deluneceo)

Mentalno zdravlje ključno je u svemu. Koje tehnike ili prakse preporučuješ za održavanje emocionalnog i mentalnog zdravlja?

Ono je po meni na prvome mjestu. Maknuti se od toksične okoline, imati zdrave odnose s bliskim ljudima, znati regulirati svoje emocije i nositi se sa stresnim situacijama veliki su koraci ka postizanju mentalne, a time i tjelesne ravnoteže. Jer možemo se hraniti najpravilnije moguće, vježbati redovito, ali ako su naše emocije neregulirane, onda nam velik dio truda pada u vodu.

Moja prva preporuka bila bi uvijek – psihoterapija. To je nešto što uvijek otvoreno zagovaram i smatram da je potrebno svima, a pogotovo onima koji se u određenim trenutcima osjećaju anksiozno, izgubljeno kao što se uostalom dogodilo i meni. Ne znamo se svi samostalno regulirati, a mislim da to nije ni potrebno jer često ta nekakva samostalna regulacija vodi u potiskivanje emocija koje se u konačnici pohranjuju unutar našeg tijela i tamo “hrane” brojna stanja koja se kasnije manifestiraju kao bolesti.

Druga bi bila boravak u prirodi. Ovo je nešto što nam u ovom digitalnom dobu svima treba kad je izloženost plavim svjetlima veća nego što je ikad bila. Znanstveno je dokazano da boravak na svježem zraku, izloženost jutarnjem suncu, pogled u more, planinu, rijeku ili što god se nađe u blizini poboljšava raspoloženje, umiruje živčani sustav i smanjuje anksioznost. I ono najvažnije, to vrijeme ti dopušta da se ponovno povežeš sa sobom samom.

Za kraj bih dodala još i mindfulness meditaciju. U ovom tipu meditacije fokusirani smo na ono što osjećamo sad i ovdje, bez ikakvog tumačenja i prosuđivanja ili želje za promjenom tog trenutka. Ova tehnika uključuje metode disanja, vođenih vizualizacija i prakse za opuštanje tijela i uma, što u konačnici značajno može smanjiti opterećenje tijela stresom.

Vjerujemo da postoji i da je ima, pa nas zanima kako se boriš protiv stigmatizacije i nedostatka razumijevanja u društvu o ovim temama?

Stigmatizacije ima i uvijek će biti. I mislim da su za to zaslužne nekakve dvije krajnosti: radikalni feminizam s jedne, a patrijarhat s druge strane.

Za početak bih se dotaknula feminizma i ženske snage. To što smo žene tijekom godina nas je, zbog velike potrebe da dobijemo određena prava i izjednačimo se s muškarcima, dovelo do toga da danas koračamo ovim svijetom većinski u muškoj energiji. Zaboravljamo da mi žene nismo mali muškarci. Da me ne shvatite krivo, svaka žena u sebi treba imati i određenu količinu muške energije (kao što i muškarac treba imati i nešto ženske) da bi bila strukturirana i organizirana, ali ona ne bi trebala prevladavati. Jedan od razloga zašto se ženama događa hormonalni disbalans jest zato što ne poštujemo prirodni ritam tijela. Ne poštujemo svoju cikličnost. Dopuštamo da nas muški način funkcioniranja povuče jer eto, mi smo jake, mi to možemo kao i oni. Ali to ne bi trebalo biti tako. I nije zato što ne možemo, nego zato što ne trebamo. U konačnici, ženska snaga je nešto potpuno drugo.

U želji da se izjednačimo s muškarcima, i same se često tretiramo na taj način, kao da smo mali muškarci. I zato ne možemo očekivati da će nas okolina tretirati drukčije ili pokazivati razumijevanje u situacijama u kojima trebamo biti samo žene.

S druge strane, imamo problem viših institucija. Ako je zdravstveni sustav ustrojen na način da žensko menstrualno zdravlje dobiva na važnosti samo kada žena poželi realizirati trudnoću, kako onda od društva možemo očekivati drukčije?

Danas živimo u takvom vremenu da žena posjeti ginekologa, požali se na jaku menstrualnu bol, a liječnik na to odmahuje rukom i tvrdi da je to normalno i da će proći kad jednom rodi.

A što ako ne rodi? Onda je, pretpostavljam, osuđena na to da šuti i trpi.

Ili ako je u pozadini neko ozbiljnije stanje? U prosjeku je potrebno i do deset godina da žena dobije službenu dijagnozu endometrioze. Deset godina stravične boli, patnje i odmahivanja rukom. Indoktrinirane smo vjerovati kako menstruacija mora uzrokovati bol i da time što smo žene, patnja nam je predodređena.

Pogled na menstrualni ciklus kao na samo i isključivo u reproduktivne svrhe zastario je i samo odaje činjenicu da nam je i dalje kao društvu patrijarhat duboko ukorijenjen.

Kako se ja borim protiv ovoga?

Svaki dan redovito se podsjećam na to da sam žena, njegujem svoju žensku energiju i male ženske rituale. Trudim se ne poistovjećivati svoju vrijednost s time koliko sam primjerice taskova prekrižila s to-do liste. I podsjećam se na to da moja snaga ne leži u mijenjanju žarulja, već u cikličnosti koju koristim kao glavni alat u kreiranju svoje svakodnevice.

Osim toga, redovito dižem svijest o menstrualnom zdravlju objavljivanjem na svojim društvenim mrežama i komunicirajući o tome sa ženama u svojoj okolini. Jer doista vjerujem u onu: “Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.”

Što bi voljela da više ljudi razumije o problemima s kojima se žene suočavaju vezano za menstrualno zdravlje?

Ono što bih voljela jest više razumijevanja za to da je menstrualno zdravlje odraz cjelokupnog zdravlja. Postoji metoda kojom žena praćenjem simptoma i parametara poput bazalne temperature i cervikalne sluzi na mjesečnoj razini puno toga može zaključiti o potrebama vlastitog tijela, hormonalnoj ravnoteži i plodnosti. Naziva se simptotermalna metoda, a osim što ju savjetujem svojim klijenticama, nju provodim i sama. Kroz tu metodu žena može detaljnije upoznati svoje tijelo i njegove potrebe te vidjeti kako se vanjski faktori mogu odraziti na menstrualni ciklus i što treba napraviti da bi se ponovno uspostavila ravnoteža. Menstrualni ciklus je kao naš vlastiti unutarnji kompas koji nam govori što se događa u nama. On nam stalno šalje poruke, a na nama je samo da učimo slušati i njegovati odnos s vlastitim tijelom.

Na kraju, kao što sam rekla, svaka promjena koju želimo u svijetu mora krenuti od nas samih, pa tako i ova. Kad mi žene počnemo više pozornosti obraćati na svoje menstrualno zdravlje i to izvan perioda života u kojem se želimo ostvariti kao majke, tek tada možemo očekivati da će se i u društvu početi događati promjene po tom pitanju.

Kako balansirati prehranu i životne navike s užurbanim rasporedom i svakodnevnim obvezama?

Moj osnovni princip jest planiranje i organizacija. Da bismo izbjegli neplanske obroke, prečesto naručivanje hrane, ili posezanje za gotovom hranom bogatom jednostavnim ugljikohidratima, potrebno je najprije obroke isplanirati. Predlažem uzeti si sat vremena u tjednu i isplanirati sve glavne obroke za idući tjedan, ili barem ručak, pa se onda za doručak i večeru držati sličnih namirnica. Nakon toga, otići u nabavku onoga što fali i onda slijedi najvažniji dio – priprema.

Uzmimo za primjer da sljedeći tjedan za ručak pripremamo salatu s kvinojom, slanutkom i piletinom.

Kvinoja i slanutak se bez problema mogu skuhati i čuvati u staklenim posudama u hladnjaku i 3-4 dana. Povrće poput recimo mrkve, rajčice, zelene salate – sve se može očistiti i oprati te pohraniti u hladnjak da bude spremno za uporabu. Na kraju je za ručak potrebno samo ispeći svježu piletinu i dodati sve prethodno pripremljeno u salatu. I tako imamo lagani ljetni obrok za koji nam je potrebno maksimalno pola sata za pripremu. Ako ostane piletine, možemo ju iskoristiti za ukusan sendvič za večeru, a ostatak slanutka možemo iskoristiti za pripremu humusa.

Osim u hladnjak, nemojmo zaboraviti i na zamrzivač. Puno je povrća moguće prethodno očistiti, nasjeckati te smrznuti da bude već spremno za toplinsku obradu, što nam skraćuje znatno cijeli proces kuhanja i štedi vrijeme koje nam je, u konačnici, danas najdragocjenije.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Adriana Ćurić Klipić 🌙 | nutricionist (@deluneceo)

I za kraj, koje su najvažnije stvari koje žene mogu odmah promijeniti u svom životu kako bi poboljšale svoje hormonalno zdravlje?

Od cijelog dijapazona promjena teško je izdvojiti što bi bilo najvažnije jer taj holistički pristup zdravlju koji obuhvaća tijelo, um i duh uistinu je važan.

Ali ako bih morala izdvojiti po jedan iz svake kategorije, to bi bili:

• Odvojiti barem pola sata u danu za sebe i iskoristiti to za boravak u prirodi i na svježem zraku ili bilo koju aktivnost koja te veseli, opušta i vraća sebi. Vježbati mindfulness.
• Svakodnevno imati doručak bogat proteinima, složenim ugljikohidratima, vlaknima i esencijalnim mastima. Doručak je osnova energetske ravnoteže tijekom dana. Njegova važnost leži u pokretanju metabolizma nakon noćnog posta te osiguravanju potrebnih hranjivih tvari za početak dana. Kroz doručak, tijelo dobiva potrebnu energiju za tjelesne i mentalne aktivnosti, i ono najvažnije – pomaže u održavanju stabilne razine glukoze u krvi tijekom dana.
• Naći neku tjelesnu aktivnost u kojoj uživaš i kretati se redovito. Vježbanje snižava razinu hormona stresa, adrenalina i kortizola, a istovremeno stimulira proizvodnju endorfina, neurotrasmitera u mozgu koji podižu raspoloženje i smatraju se prirodnim ublaživačima boli. Samo odaberi neku aktivnost koja te veseli.
• Voditi računa o higijeni sna. Tijekom sna, odvija se detoksikacija organizma i resetira se imunološki sustav, a hormoni rade svoj fine tuning. Nekvalitetan san povezan je s disbalansom brojnih hormona, uključujući i kortizol i inzulin, a ako su oni u disbalansu, javlja se domino efekt i ravnoteža drugih hormona također postaje ugrožena.

Ono što je najvažnije, treba slušati svoje tijelo. Već sam spomenula onu “Listen to your body’s whispers so you don’t have to hear it screams.” Jedino tako možemo saznati točno što tijelu treba da bismo bile pune energije, zračile svojim sjajem te koračale kroz svakodnevicu sretno i samopouzdano.

Pročitajte: Je li usklađivanje stila života s menstrualnim ciklusom mit ili istina? 

Foto: Privatna arhiva