Imate malu bebu? Evo zašto biste trebali sami napraviti omekšivač

Prije pedeset godina, kada je deterdžent za pranje rublja bio manje učinkovit i činio odjeću grubom i neudobnom, pojavili su se omekšivači kako bi spasili stvar.

Današnji moderni deterdženti odlično čiste i omekšavaju odjeću pa je pitanje treba li nam zaista i taj dodatni korak? Ako pitate milenijalce, većina će reći ne. Zapravo, omekšivač tkanina još jedna je žrtva u sagi o “industrijama koje milenijalci ubijaju”, prenosi Hearty Soul.

Više štete nego koristi

Neke tvrtke tvrde da milenijalci “ni ne znaju čemu taj proizvod služi”, a iako nedostatak znanja o pranju rublja može objasniti pad prodaje tekućeg omekšivača, moguće je da su pravi razlozi što ga se mlađe generacije odlučuju kupovati – zdravlje i sigurnost. U posljednjem desetljeću pojavljuje se sve više dokaza i istraživanja koja otkrivaju da omekšivači tkanine puno više štete našoj odjeći, okolini, pa i zdravlju, nego što nam koriste.

Šteti vašoj odjeći

Možda ćete biti iznenađeni kada saznate da, iako tekući omekšivač čini da vam odjeća izgleda bolje, zapravo oštećuje materijal.
U biti, omekšivač tkanine djeluje tako što radi tanki, voštani sloj na materijalu. Ovaj sloj mora biti otporan na vodu kako se ne bi isprao tijekom procesa pranja, što vašu odjeću čini mekšom, ali isto tako manje sposobnom da upija vodu i deterdžent za pranje rublja. To zapravo otežava čišćenje odjeće koja s vremenom može početi mirisati loše. Ovo se posebno odnosi na prirodna vlakna poput pamuka, konoplje i bambusa. Sintetički materijali također ne reagiraju dobro na omekšivač, a na materijalu mogu ostati tragovi koji izgledaju ružno i zadržavaju neugodne mirise.

Šteti životnoj sredini

Taj voštani sloj morao je doći odnekud, a nažalost to “negdje” je iz mješavine kemikalija na bazi nafte koja je nerazgradiva.

Omekšivači tkanine sadrže kvaternarne amonijske spojeve, zvane i “Quats”, koji su odgovorni da odjeća postane lijepa i meka čim iziđe iz perilice rublja. Međutim, za ove spojeve zna se da su toksični za vodene organizme, poput riba. “Quats” narušavaju strukturu i funkciju škrga, otežavajući ribama disanje i na kraju ih guše.

Druga je kemikalija koja se obično nalazi u omekšivaču tkanina glutaral, poznat kao glutaraldehid, za koji se zna da je toksičan za ribe i druge vodene organizme.

Šteti vašem zdravlju

Ne iznenađuje da su kemijski spojevi koji su smrtonosni za ribu štetni i za ljude. Poznato je da “Quats” izazivaju astmu, a neka istraživanja ukazuju na to da mogu biti štetni i za naš reproduktivni sustav.

Tvornički omekšivači za tkanine imaju i mirise, koji mogu sadržavati više od tri tisuće sastojaka, uključujući i ftalate, za koje se zna da su štetni za zdravlje ljudi, posebno za reproduktivno zdravlje muškaraca. Galaxolide su sintetički mošusi, čest sastojak omekšivača, koji se tijekom vremena nakupljaju u tijelu. Konzervansi i boje također izazivaju zdravstvene probleme. Metilizotiazolinon je uobičajeni konzervans u omekšivačima i prijavljeno je da je kožni alergen. A sjećate se glutarala? Onog koji ubija ribu? Također izaziva astmu i kožne alergije kod ljudi.

Zamjene za kupovne omekšivače

Stvarnost je da vam uopće ne treba omekšivač. Vaša odjeća možda neće biti toliko meka kao nekada, pogotovo ako je sušite na žici, ali to se može popraviti prilično bezbolno. Ako koristite sušilicu, možete pokušati s kuglicama od vune ili filca ili kuglicama napravljenim od aluminijske folije. Pored toga, možete dodati jednu šalicu alkoholnog octa u ciklus ispiranja.
Omekšivač možete napraviti i sami slijedeći ovaj recept:

Sastojci:

• 2 šalice gorke soli ili grube morske soli
• 20 do 30 kapi esencijalnog ulja (peperminta ili lavande)
• 1/2 šalice sode bikarbone.

Upute:

Koristeći veliku posudu ili zdjelu, prvo pomiješajte esencijalna ulja s gorkom soli, a zatim umiješajte sodu bikarbonu. Sipajte smjesu u posudu s čvrsto prianjajućim poklopcem.

Druga opcija je da se uputite u najbližu trgovinu zdrave hrane koja prodaje i stvari za kućanstvo. Svakako će imati organske, prirodne alternative tradicionalnom omekšivaču. Samo pažljivo pročitajte naljepnice i pazite na sastojke poput distearildimonium-klorida, dietil-ester-dimetil-amonij-klorida, varijante hidroksietil-metil-amonij-metil-sulfata ili nejasnih izraza “biorazgradivih agensa” i “kationski površinskih aktivnih sredstava”.

Važno je zapamtiti da se zdravlje ne odnosi samo na hranu koju jedete i vrijeme koje trošite na vježbanje, već i na mnoge druge faktore i toksine koje stižu iz okruženja, tako da o tome trebate voditi računa ako želite dug i zdrav život.