Ana Čerenšek: “Sreća jest imanje slobode da radimo vlastite odabire”

Ako mislite da je žena ženi vuk, priča naše sugovornice, sportske psihologinje i mentalne trenerice Ane Čerenšek uvjerit će vas u suprotno.

Ona je u svome radu ponajprije usmjerena na žene i kaže da je svaki novi sat proveden s njima nova prilika za to da nauči nešto novo. Iza sebe ima karijeru dugu 20 godina, velikim dijelom fokusiranu na psihologiju izvedbe (performance psychology), što je kuliminiralo odlaskom na olimpijske igre 2016. godine u timu Damira Martina.

Ova profesorica psihologije sa specijalizacijom u psihologiji sporta završila je akademiju za Neuroleadership Švicarskog instituta za sport, a radila je i u timovima Davora Rostuhara, Lovre Majera, Luke Šamanića i mnogih drugih uspješnih ljudi, sportaša i avanturista. Kako smo i naveli, danas je posvećena radu sa ženama i držanju poslovnih treninga.

Također, Ana je autorica projekta “Priča” koji uskoro kreće u drugom izdanju. Što je Priča? Priča je zajednica žena koje razgovaraju, druže se, uče, podržavaju se, povezuju se na temelju sličnih interesa. Priča je učenje kako razvijati otpornost na stres, kako bolje komunicirati, kako biti svoja i preuzeti kontrolu nad željenom promjenom u životu.

O svemu tome, ali i  drugim bitnim temama poput toga kako prepoznati kad je vrijeme za rast i promjene, kako zadržati mir, riješiti se preopterećenosti popričali smo s Anom!

Kako si se usmjerila na rad sa ženama?

To je bio prirodan smjer. Prije ili kasnije, kroz sazrijevanje svaka žena ima priliku povezati se sama sa sobom na autentičan način. Lijepo je slušati druge žene kako su one to radile, u čemu su uspješne bile, a u čemu nisu. Meni je svaki sat proveden u radu sa ženama prilika da naučim nešto novo i to nije floskula. Svaka žena ima svoju jedinstvenu perspektivu i poglede na svijet. Što više ulažemo truda u to da se međusobno bolje razumijemo, i same ćemo brže rasti.

Kako najlakše spoznati i prepoznati kad je vrijeme za rast i nove promjene, koji su to glavni okidači?

Kad smo već neko vrijeme u zoni poznatoga, u istim obrascima koje nismo svjesno stvarale, počet ćemo osjećati određenu dozu umora, nervoze pa i manjka sreće i smisla u životu. To je siguran poziv na promjenu. Problem s tim je što svaka promjena kreće s izlaskom iz te zone poznatog i stupanjem u zonu straha. Zonu u kojoj ne znamo što nas čeka. To čini glavnu prepreku odluci da želimo za sebe bolje. Jednostavno je lakše ostati tu gdje jesmo pod onom starom parolom: “Neka me tu gdje sam, uvijek može gore” i ostale gluposti. Da sumiram, kad osjetite da vas je strah neke promjene koju načelno želite pokrenuti, to je vrijeme za pokret!

Ponekad je ženama teško osvijestiti svoje vrijednosti, izaći iz zone komfora u kojoj se nalaze. Postoje li uistinu učinmoviti načini na koje to možemo postići?

Naravno da postoje. O tome i pričamo kroz Priču – o fazama promjene, što očekivati u svakoj od njih. Pričamo o vrijednostima kao životnim putokazima, ali i o tome zašto je tako teško mijenjati navike. Kad imamo znanje i podršku, lakše je krenuti u promjenu i odabrati smjer. Podrška je možda i ključna jer bez nje, svaki relaps više boli. Priča nam daje i to, podršku žena koje su spremne pružiti je.

Navike su svima svojevrsna zaštita na neki način. I teško ih je mijenjati. Što kad osoba zna da ih mora mijenjati, ali nikako u tome ne uspijeva? U čemu je najveći problem tada – u mindsetu ili nedovoljnoj želji da se nešto promijeni?

Nije da nam manjka želje, ali nam često manjka discipline. Manjka nam i dobre pripreme, kao i kvalitetno postavljenih ciljeva. Ljudi često zanemare baš tu dobru pripremu i s promjenom navika kreću nespremni, zalijeću se kao guske u maglu. Naravno da time povećavamo vjerojatnost neuspjeha i, kad se on dogodi, odustajemo od promjene. Znanje je alat s kojim možemo prekinuti taj “začarani krug” i pokrenuti se s mrtve točke.

S obzirom na sve veći utjecaj društvenih mreža i raznih iskrivljenih slika idealnog života sa svih strana, kako žena može zadržati svoj mir, odnose s drugima, dobro mišljenje o sebi?

Svaka od nas ima priliku osvijestiti svoje izvore nezadovoljstva i postaviti si pitanje: “Što mogu poduzeti po tom pitanju”? Meni je nakon 40. bilo teško prihvatiti znakove promjene na licu i tijelu. Morala sam si postaviti to isto pitanje i pronaći pravi uzrok nezadovoljstva. Vrijeme ne možemo zaustaviti, ali možemo promijeniti naše razmišljanje o njemu. Možemo prestati posramljivati se jer se ne uklapamo u neke nerealne standarde, a definitivno možemo osvijestiti da su na reklamama za kreme protiv bora djevojke godina naših kćeri. Lijepo je raditi na samoprihvaćanju i blagosti. A i vrlo je iscjeljujuće.

Jesu li, po tvom mišljenju, žene danas preopterećene zbog svih uloga koje obavljanju? Često čujemo da upravo preopterećenost svime dovodi do burnouta, što osobnog, što poslovnog.

Iskreno, mislim da jesu, ali isto tako mislim i da u velikoj mjeri nisu svjesne koje sve uloge ispunjavaju. Nerijetko neke od njih prenaglašavaju, dok neke druge gotovo da ignoriraju. Primjećujem da se dosta žena susreće sa shamingom kad požele imati vrijeme za sebe, a ne isključivo za djecu i obitelj. Da ne spominjem sve one koje djecu niti ne žele imati, kao da to nije jednako vrijedna odluka u usporedbi s onom o imanju djece. Kad pobrojimo svoje uloge i definiramo pravila za njih, živjet ćemo slobodnije.

Radila si u timovima s mnogim poznatim sportašima. Kad pogledaš unazad, što možeš reći o tim suradnjama? Što si ti naučila iz njih, a da je primjenjivo na sve?

Naučila sam neizmjerno puno. Sportaši i sportašice nalaze se i dalje na popisu mojih klijenata, tako da taj proces još uvijek traje. Sport nas uči tome da je ok biti nesavršena, da je normalno biti neuspješna i da ti ne treba motivacija kako bi napravila posao. Ta konstanta u sportu je meni oduvijek najzanimljivija tema – kako i na loš dan biti najbolja verzija sebe. To je ono što svi imaju pravo znati, bavili se sportom ili ne.

Kakav je općenito mindset sportaša, imaju li oni neki trik koji bismo svi mogli slijediti?

Apsolutno! Nedavno sam držala TEDx govor na tu temu i moram priznati da mi je donijelo puno zadovoljstva prilika da objedinim tu temu. Sportski mindset je složen od nekoliko slojeva, a svaki se može naučiti i unaprijediti. U sportu pobjeđuju oni koji su fleksibilni, strastveni, oni koji priželjkuju strah i oni koji su spremni na većinu dana ulagati maksimalni angažman i pametno postavljene ciljeve.

Preporučuješ li općenito vježbanje i tjelesnu aktivnost za bolje mentalno zdravlje?

Bez tjelesne aktivnosti teško ćemo održati zdravlje, a bez zdravlja nema ni mentalnog zdravlja. Vježbati možemo doma, kretati se možemo svugdje, tako da mi je uvijek zabavno slušati ljude koji uporno nalaze izgovore po pitanju neulaganja ni u jedno ni u drugo. Kroz tjelesnu aktivnost radimo i na svom mentalnom blagostanju, miru i fokusu. A ako to radimo u društvu, onda ulažemo i u odnose. Tjelesna aktivnost i vježbanje najjača su okosnica mentalnog zdravlja i zato – pokrenimo se! Manje auta, više bicikla ili “cipelcuga”. Manje televizije, više zelenila – izlaganje zelenilu iznimno je ljekovito. Manje loših vijesti, više empatije prema ljudima koje susrećemo usput. Recept je zapravo vrlo jednostavan!

Uskoro kreće Priča – tvoj projekt usmjeren prema rastu žena. Odakle ideja za ovaj projekt? Možeš li nam ga približiti?

Ideja je u potpunosti moja. Niknula je prirodno, razvija se organski. Priča je mjesto susreta gdje se žene mogu međusobno povezati i dalje napredovati. Priča je također i mjesto učenja kroz sedam konkretnih modula kako bi imale veću dozu samoefikasnosti za sve ono što ćemo u životu tek ostvariti. Htjela sam napraviti nešto što sama nisam nigdje drugdje dobila, a toliko sam za tim tragala. U Priči možete biti to što jeste i to je dosta cool jer s Pričom dobijete jednu večer tjedno gdje smijete izaći iz svih životnih uloga te dva i pol sata provesti onako kako baš vi želite.

Na kojim je tehnikama fokus u Priči i zašto upravo na njima?

Kroz Priču, moja je odgovornost educirati polaznice na određenu temu, a onda ih potaknuti na priču. Kroz međusobno dijeljenje i lamentiranje dolazimo do uvida. Taj je koncept meni dosta izazovan jer moram biti “uronjena” u interakciju i pratiti svaku riječ, ali to je ono što Priču čini posebnom. Ima tu i malo radioničkog dijela pod budnim okom moje drage partnerice, produkt dizajnerice Ane Tevšić Nauković, no ipak je većina bazirana na razgovoru. U svakom drugom modulu dolazi nam gošća iz javnog života s kojom kroz “mini podcast uživo” započinjemo opet neke nove teme i priče. Svakako je dinamično i na momente jako dirljivo.

U Priči radiš s polaznicima na tome kako biti svoja i preuzeti kontrolu nad svojim životom, ali i na promjenama. Ima li čarobnog štapića za to, što je ključna stvar kako zapravo to i napraviti?

Čarobni štapić ne postoji. Postoji učenje, plan i trud. Bez puno ulaganja nema sreće, ali sreća i jest imati priliku za ulaganje. Sreća jest imanje slobode da radimo vlastite odabire. Dakle, ključ je u tome da znate kako krenuti, a dalje je sve moguće. Dođite u Priču, naučit ćete kako.

Novo izdanje Priče kreće 13. veljače i održavat će se jednom tjedno, odnosno svaki utorak u Wespa spases na Zavrtnici, a neke od gošća koje će sudjelovati su Ivana Paradžiković i Sanja Žuljević.

Još je bitno navesti i da je Priča za svaku ženu koja je spremna naučiti nešto novo, za žene koje se žele povezati sa ženama sličnog mindseta, za žene koje se žele pokrenuti jer neko vrijeme stagniraju i ne znaju kako, za žene koje imaju premalo ili pak previše entuzijazma, a ipak stoje na mjesto, ali i za sve žene željne malo kvalitetnog vremena za sebe provedenog na lijepome mjestu u lijepom okruženju, kao i za sve žene koje žele biti dio nove zajednice povezanih žena kroz zajedničku “Priču”.

Foto: PR