Emocionalno nedostupni partneri: Što kad blagdani dodatno naglase problem?
Blagdani, osobito Božić, mahom se percipiraju kao vrijeme ljubavi, obiteljskog okupljanja i zajedništva. I dok mnogi uživaju u svečanoj atmosferi, ...
Glazbenica Ana Rucner živi poput svojih nastupa – energično i aktivno, s mišlju kako su problemi samo izazov iz kojeg se rađa dobra ideja. Za jedno od prošlih tiskanih izdanja Ljepote&zdravlja imali smo priliku razgovarati s poznatom glazbenicom, a što nam je ispričala sada možete pročitati i u nastavku…
‘‘Glazba je uvijek najbolji lijek”, rekla nam je tako u razgovoru koji smo vodili uoči njezina posebnog i premijernog koncerta koji se održao 4. ožujka u BKC-u u Sarajevu. ”Nakon dužeg vremena i više pokušaja da odsviram koncert s orkestrom Elvisa Bajramovića te predstavim svoju novu, po prvi put autorsku glazbu, napokon je došao taj dan. Jako sam sretna zbog suradnje sa sjajnim Elvisom i njegovim orkestrom, koji su definitivno među najboljim izvođačima romske glazbe”, naglasila je. Taj premijerni cjelovečernji koncert, za koji se pripremala mjesecima, bio je, kako kaže, prava predstava. U pripremi je i regionalna turneja, koncerti i putovanja. Nedavno je svirala na Cipru, sa zborom od 40 članova – Larnaca Municipality, a plan je, ako to mogućnosti dozvole, ponoviti nastupe i ovog ljeta.
Unatoč izazovnim vremenima u kojima živimo već dvije godine, što se odražava i na putovanja, reći će nam kako se prilagodila i naučila živjeti na drukčiji način. “Ne odustajem od posla i vizija, samo se prilagodila vremenu u kojem živimo. Imam puno ideja i planova, nešto lijepo radim, mimo glazbe, ali ipak na neki način povezano s njom. No još ne mogu otkriti o čemu je riječ. Nisam tip osobe koja sjedi i čeka, ne mogu čekati da se sve vrati kako je bilo prije, već nastavljam dalje, gledam u budućnost. Ne žalim za prošlim vremenima i veselim se novim projektima i koncertima na otvorenom”, naglašava.
Iako je rođena zimi, u veljači, reći će nam kako nestrpljivo očekuje duže dane, sunce i proljeće. Nije ljubitelj zime, ljeto je njezino omiljeno godišnje doba, a upravo tijekom ljetnih mjeseci najviše i nastupa. Prošlog ljeta tako je spojila ugodno s korisnim, a vjerujemo da će tako biti i ovog. “Moja je majka uvijek govorila kako je najbolji odmor onaj koji se zove aktivan odmor”, naglašava. Svoj aktivan odmor otvorila je 21. lipnja nastupom na Srđu, tradicionalnim koncertom Pozdrav ljetu koji održava već 11 godina, a zatvorila ga je, po prvi put, koncertom za koji se nada da će postati dugogodišnja tradicija – Adio lito, posljednjeg dana ljeta, na prekrasnoj plaži Zlatni rat na Bolu (Brač).
Objašnjava nam kako oduvijek voli stvarati, smišljati nešto novo, drukčije. Prva je u Hrvatskoj svirala električni violončelo, a po toj jedinstvenosti i posebnost, postala je poznata i izvan granica Hrvatske. Od tada do danas, njezine energične, suvremene izvedbe, počesto na posebnim lokacijama, donijele su joj i popularnost kod međunarodne publike, pa tako i pozive za nastupima izvan zemlje. Najinovativnija predstavnica klasične glazbe nastupala je u više do 30 zemalja diljem svijeta, a posebno se zaljubila u Aziju i Kinu. U sviranju i danas uživa, to je motivira, kako će reći, stoga ne čudi da nas i dalje iznenađuje. “Iza mene je 20 godina nastupa električnim violončelom, kojeg tada kad sam počinjala nije bilo, a nije bilo ni YouTubea – bila su to drukčija vremena. Volim osmišljavati nove stvari i ne volim se ponavljati, no jako je teško biti inovativan i uvijek prvi u nečemu. Ideje za nešto novo i drukčije dolaze mi i u tišini”, dodaje.
Odrasla je u glazbenoj obitelji. Majka Snježana bila je čelistica u Hrvatskom narodnom kazalištu, a otac Dragan violist u Zagrebačkoj filharmoniji. Brat Mario svira violu. Upravo će obitelj spomenuti kao svoju najveću podršku. Aktivan život i sviranje kroz godine je uskladila i sa svojim obiteljskim obvezama. Danas je majka 15-godišnjaka koji glazbu promatra na malo drukčiji način. “Moj sin jako je talentiran za elektrotehniku. Sad je prvi razred srednje škole i sakuplja stare radioaparate, gramofone, zvučnike. Ima svoj YouTube kanal i radi glazbu. No nije to klasična glazba, nije se htio time baviti, pa ga nismo ni forsirali. Podržavamo ga da radi ono što voli”, kaže.
Ona i dalje uživa u sviranju violončela iako danas zbog svih poslovnih i obiteljskih obveza ne svira tako puno kao što je svirala tijekom studija. “Vježbam i održavam ga, u kontinuitetu. Imam karantene prije koncerata, poput sportaša, kada deset dana samo vježbam”, dodaje. Početkom ožujka u Beogradu je snimala svoj novi videospot, a nada se da bi uskoro mogla posjetiti i Kinu, zemlju koja joj se tijekom prijašnjih putovanja jako svidjela, toliko da bi tamo mogla i živjeti. No puno je toga nepredvidljivo i u ovoj godini, zbog epidemioloških mjera koje i dalje vladaju u toj zemlji. Zato o azijskim planovima još ništa detaljno, ali sigurno je da ćemo je moći gledati u Hrvatskoj.
Njezini nastupi glazbena su poslastica, ali i estetski doživljaj. U tim ćemo je prilikama vidjeti savršeno dotjeranu, no u privatnom životu rijetko se šminka. Većinom je u jeansu i mokasinkama, ili tenisicama jer voli jednostavnost i pokret. Aktivnosti, bilo one glazbene, ili neke druge, poseban su dio njezina dana. “Uvijek nešto vježbam, ili se bavim nekim sportom. Ljeti katkad trčim i puno plivam, a u Zagrebu sam prošloga ljeta krenula u teretanu sa sinom. Bilo je zabavno, no nikad ne forsiram tijelo”, kaže. Voli sirovu hranu, meso, povrće, ribu, a jede umjereno, pomalo i stalno. Rijetko će posegnuti za slatkim, ali će zato uživati u sezonskom voću i povrću. Najbolje se osjeća ujutro, a dan započinje vodom s limunom. Dok ispija prvu jutarnju kavu, često će staviti i neku dobru masku za lice. “Postala sam ambasador poliklinike Poliderma i dala se u ruke dr. Dinku Kaliterni, koji je sjajan dermatolog i odlično se brine o mojoj koži. Ne propuštam jednom tjedno tretman kod fizioterapeuta zbog leđa, koja mi stradavaju od puno sjedenja uslijed sviranja”, dodaje.
Reći će kako se trudi biti realna i svjesna svojih mogućnosti, no i da će si uvijek zadati više ciljeve. Ponekad će se i baciti na glavu, kako kaže, jer su uspjesi i neuspjesi dio života, koji ona ne može zamisliti bez glazbe. “Cijeli život nešto radim, osmišljavam, a najveći izazov mi je napraviti nešto kad se čini da se nema što. Ideja je pokretač svega i onda realizacija. Nekad u tome uspijem, a nekad ne. No ja uživam u tom procesu stvaranja. Jer sviranje violončela ima širok spektar mogućnosti, postoji glazba za svačije nepce i svačiji ukus. I zato uvijek ima niz mogućnosti. Ja bez glazbe ne znam bih li mogla biti to što jesam, iznutra. Glazba je moj život i vidim se kako se s njom bavim do zadnjeg dana”, naglašava Ana Rucner.
Fotografije: Danijel Galić