U Zagrebu se održavaju radionice art terapije za lakše svladavanje svakodnevnih briga i stresa
Brojna su istraživanja pokazala da bavljenje umjetnošću, u njezinim raznim oblicima, može biti vrlo pozitivno za mentalno zdravlje. Tu se pojavila ...
Georg Friedrich Handel u svojoj je srži glazbeni dramatičar. Dramsku gestu, posve očekivanu u operi i oratoriju, tako nalazimo ne samo i u drugim njegovim vokalnim djelima nego i u čisto instrumentalnim skladbama. Nikad ne propuštajući priliku višekratno iskoristiti dobru glazbu, Handel tako nerijetko u svojim koncertima koristi citate ili parafraze iz svojih dramski strukturiranih djela. Uostalom, i u operama i oratorijima čak i čisto instrumentalni stavci mogu imati značajnu dramsku funkciju. Jedan od najpopularnijih dokaza te teze jest i “Sinfonia”, koja prethodi trećemu činu Handelova oratorija “Salomon”. Taj čin, naime, opisuje boravak kraljice od Sabe na Salomonovu dvoru, a uvodna “Sinfonia” opisuje njezin ulazak. Taj je stavak svojevrstan glazbeni portret kraljice – ona će se kasnije i glasom predstaviti u nekoliko brojeva, no već i ovdje glazba jasno naznačuje ne samo njezin visok društveni položaj nego i uzbuđenje koje i ona i Salomon sa svojim svitama osjećaju uoči njihova susreta.
https://www.instagram.com/p/BfqGLNEhMRq/?utm_source=ig_share_sheet&igshid=p3bsitq57hv0
Handelovi concerti grossi također su svojevrsne komprimirane drame u kojima se tenzije napinju i popuštaju kao u kakvom dramskom prizoru. Svakako to vrijedi za Concerto grosso u e-molu, op. 6, br. 3, glazbeno možda i najraznolikiji u cijeloj zbirci od 12 koncerata. Teško je, primjerice, zamisliti veći kontrast od onoga što ga donose drugi i treći stavak ovoga djela – Andante je emotivno intenzivna, naglašeno kromatizirana fuga u kojoj kao da se čuju daleki odzvoni Bachove glazbe. Nasuprot tome, Allegro koji slijedi izrazito je ekstrovertan, a njegov prštavi virtuozitet kao da priziva neke od najefektnijih Vivaldijevih koncertnih stavaka.
Dramska provenijencija Concerta grossa u B-duru, opus 3, broj 2, još je očitija, s lako prepoznatljivim parafrazama ulomaka iz Handelove “Brockesove pasije” u prvome, te iz “Krunidbenih himana” u završnome stavku.
Ipak, Handel-dramatičar najviše je na svom terenu u vokalnoj glazbi. Kantata Silete venti – čije je dijelove kasnije reciklirao u oratoriju Estera – unutar trajanjem relativno skromnoga okvira donosi širok raspon ugođaja, od uvodne vrlo zorno opisane oluje do radosno oblikovane završne arije, u kojoj se poslužio građom svoje ranije njemačke arije “Moja duša čuje vidom”.
SILETE VENTI
Hrvatski barokni ansambl
Anabela Barić, sopran
Dirigent: Aapo Häkkinen, čembalo
Violine: Laura Vadjon, koncertni majstor, Tanja Tortić, Ivan Jakšeković, Saša Borčić Reba, Vinka Fabris Stančec, Urban Jerman
Viola: Asja Frank Perčić, Dagmar Korbar
Violončela: Lea Sušanj Lujo, Dora Kuzmin Maković
Kontrabas: Fran Petrač
Oboe: Stjepan Nodilo, Manuela Maria Mitterer
Teorba: Izidor Erazem Grafenauer
Čembalo: Aapo Häkkinen