Andreja Mustač je u 29. godini ponovno učila hodati, a potom se okrenula educiranju o zdravlju stopala

Danas je pedikura ritual svake žene koja želi lijepa i njegovana stopala. Odlaskom kod pedikera, kućni piling i spa za stopala, krema za stopala svaku večer prije spavanja ubrajaju se u sve ono što će naša stopala održati lijepima. Dok brinemo o ljepoti naših stopala, zapravo to ne znači isto kao i kad govorimo o zdravlju istih. Svakodnevno nošenje cipela na visoku petu, nošenje premale ili preuske obuće itekako mogu ostaviti velike posljedice na naše zdravlje.

Koliko je zdravlje stopala zanemareno govori nam Andreja Mustač, koja je svoju bitku za zdravlje pretvorila u educiranje javnosti o tome kako spriječiti deformacije stopala od najranije dobi. Andreja dolazi iz maloga grada gdje je provodila bezbrižno i aktivno djetinjstvo baveći se folklorom, planinarenjem, borilačkim sportovima. Na prvu se činilo da ova djevojka vodi zdrav život, sve dok u 29. godini života nije doživjela nešto što je u kontradikciji s njezinim tadašnjim životnim stilom. Naime, Andreja je morala ponovno učiti hodati. U nastavku saznajemo sve o njezinoj životnoj priči s dozom edukacije kako da spriječimo ono što se njoj dogodilo.

Gledajući Vašu listu sportova i aktivnosti, zaključili bismo da ste se ozlijedili na nekom od treninga. Međutim, Vaša priča uopće nije povezana s ozljedama. Kako je došlo do toga da u 29. godini učite ponovno hodati?

U 29. godini života tri puta učila sam iznova hodati zbog brojnih postoperativnih komplikacija nakon tri operativna zahvata deformacije zvane čukalj (Hallux Valgus). Na prvi sam zahvat, nažalost, otišla jer se od pojave vidljive deformacije u 24. godini do 29. godine deformacija višestruko povećala i zbog kroničnih bolova izrazito smanjila kvalitetu mog života. U jednom trenutku, uslijed brojnih postoperativnih komplikacija, od kojih je najteža infekcija kosti, postala sam dovoljno frustrirana izostankom održivog rješenja za vlastito zdravlje od strane zdravstvenog sustava da sam počela kopati dublje. U učenju sam pronašla izlaz iz frustracija i nemogućnosti kretanja, a kako sam po prirodi strastveni edukator, spontano sam počela dijeliti sva znanja i iskustva, najprije kroz Instagram profil @andreja.mustac, a onda s vremenom i provođenjem uživo i online edukacija i treninga koji su posvećeni zdravlju stopala s naglaskom na konkretnu stimulaciju stopala, umjesto na privremena i pasivna pomagala.

Iz svega ste izašli jači, a svoj težak put do zdravlja pretvorili ste u posao. Što je glavni cilj društvenih mreža i kako pomažete ljudima?

Bio je to itekako izazovan put tijekom kojeg mi u nekim trenucima liječnici nisu znali reći hoću li moći normalno hodati, a moja velika želja bila je baviti se fitnessom. No nekako sam s vremenom osjetila poziv kako je na meni da podijelim sva znanja i iskustva koja sam stekla i koje i danas skupljam jer je izrazito bitno da dođe do što većeg broja ljudi te im poboljša zdravlje i kvalitetu života. Glavna misija kroz društvene mreže, YouTube kanal i newslettere koje pišem jest pokazati ljudima da postoje i druge opcije uz ortopedske uloške, tablete protiv bolova i trenutno preudobnu modernu obuću. Štoviše, pokazati im da su stopala jednako bitna kao i svaki drugi dio tijela. Od velike je važnosti stimulirati stopala, isto kao što jačate mišiće trupa, gluteusa, bicepsa budući da snažnija i pokretljivija stopala imaju pozitivan učinak na cijelo tijelo. Suprotno, slaba stopala rezultiraju manjom stabilnosti i većim opterećenjem ostatka tijela, a time i većom mogućnošću padova i ozljeda. Posebno je ovo važno kod djece u razvoju jer stopala se razvijaju u prvih 13 godina života i tijekom tog perioda više su nego ikad podložna vanjskim utjecajima.

Koje su najčešće pogreške koje štete našim stopalima?

Ne hodamo dovoljno često, odnosno gotovo se uopće ne krećemo bez obuće, bosonogi i u prirodi. Naša stopala anatomski su gotovo jednaka kao naše šake, a imaju daleko manju pokretljivost, najčešće zbog manjka stimulacije i zbog hodanja u modernoj obući, što se kroz godine sve zbraja. Upravo je ovdje poželjno hodanje bosih nogu po raznim površinama kao što su trava, kamenčići ili zemlja. Stimulacijom stopala stimuliramo i moždane vijuge čime se smanjuje vrijeme reakcije te tako možemo smanjiti mogućnost, ozljeda, padova i/ili lomova.

Iduća pogreška jest nošenje udobne obuće misleći da smo dobro odabrali. Takva obuća daje nam osjećaj “hodanja po oblacima” te je dobra ako se puno krećemo po tvrdim ravnim površinama ili bavimo sportom na takvim površinama. U redu je povremeno koristiti takvu obuću, no ako nosimo isključivo takvu obuću, koja je najčešće i preuska, bez dodatne stimulacije, time zapravo naša stopala slabe, a slabe i prirodne mogućnosti kao što su amortizacija i kapacitet primanja podražaja. Zato osjećamo bol kad hodamo po kamenčićima na plaži ili nas bole pete jer smo zaboravili hodati bez da nabijamo svakim korakom o tlo. Nerijetko se bolovi onda javljaju u drugim dijelovima tijela, ne nužno u stopalima.

Treća pogreška jest prečesto prepisivanje ortopedskih uložaka i predugo nošenje. Svakako su od velike pomoći, posebno kad su u pitanju bolovi i upale. Međutim, oni su za većinu ljudi, kao i svako pomagalo, privremeno rješenje. Dugoročno gledano i bez drugih akcija, oni zapravo oslabljuju naša stopala jer naša stopala zapravo na njima odmaraju i postaju sve slabija. Posljedično postanu ovisna upravo o dodatnoj potpori, tj. ortopedskim ulošcima. To je posebno alarmantno kod djece u razvoju. Ključno je imati na umu da su dobrodošli kao trenutno rješenje, ali da je zajedno s njima prijeko potrebno paralelno raditi na aktivaciji mišića stopala.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Andreja Mustač | Zdravlje stopala (@andreja.mustac)

Postoji li kompromis kad su u pitanju klasične ženske salonke, odnosno cipele na petu? Znamo da ih mnoge žene moraju nositi iz profesionalnog razloga (odvjetnice, voditeljice, pjevačice…)?

Nikad nisam za isključivost i zato ću uvijek reći da je ključna aktivacija. Dakle, ako iz poslovnih/društvenih razloga “moramo” ili “želimo” birati preusku obuću na petu, to je u redu dokle god smo svjesni učinka te poduzimamo sve da dodatno stimuliramo, ali i opuštamo svoja stopala. S druge strane, danas postoji sve više brendova i modela funkcionalnije obuće koji su stylish i odlični za poslovne i svečaniji prilike. Vjerujem i znam iz iskustva da svi koji jednom probaju udobnost takve obuće, rijetko više pristaju na išta manje od toga.

Kako preventivno djelovati na hallux valgus i može li se uopće spriječiti ako postoji genetska predispozicija?

Naravno da se može spriječiti. Čak i ako se krene razvijati, jačanjem mišića stopala i radom na pokretljivosti, a potom i biranjem funkcionalnije široke obuće možemo zaustaviti ili barem usporiti razvoj deformacije. Puno bitnije je to da se možemo riješiti napetosti i bolova. Nažalost, i dalje se više promoviraju brzinska rješenja kao što su operativni zahvati, ortopedski ulošci, tablete protiv bolova i slično, međutim trebamo imati na umu da su to samo brzinska i kratkoročna rješenja, tj. gasitelji požara koji ne rješavaju početke uzroke i posljedično nam se problemi gotovo uvijek vraćaju. Operativni zahvat estetski može riješiti posljedicu problema, tj. vizualno maknuti deformaciju, no itekako postoje rizici i utjecaj na cijelo tijelo koji je bespovratan. Sa ili bez operativnog zahvata, osobe s ovom ili bilo kojom drugom deformacijom svakako će trebati vježbanje (fizikalnu terapiju) pa zašto si ne dati priliku i spasiti se od svih rizika koje operativni zahvati po cijelo tijelo sa sobom nose?!

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Andreja Mustač | Zdravlje stopala (@andreja.mustac)

Kako ojačati stopala i kako znati trebamo li poraditi na jačanju stopala?

Odličan prvi korak je taj da hodamo bosih nogu kad god za to uhvatimo priliku. Pritom je poželjno da su teksture što raznovrsnije, kako bi i stimulacije bile što raznovrsnije. Tijekom ljetnih mjeseci je najbolje izaći van u prirodu na poznati teritorij i uživati u neravninama zemljine površine. Tijekom zimskih to može biti malo izazovnije, ali zato, srećom, postoje razna pomagala – primjerice, ortopedske puzzle koje pružaju tu stimulaciju. Odličan alat je i masaža stopala, posebno ako se što češće prakticira jer tako relaksiramo stopala, pozitivno utječemo na cirkulaciju, ali i svakako stimuliramo stopala. Masaža može biti manualna, a super su i one s masažnom lopticom ili čak i najobičnijom teniskom. Dobrodošlo je i pasivno širenje prstiju kako bismo napravili “kontru” u udnosu na položaj nožnih prstiju u modernoj obući. Zapravo uvijek potičem osobe na to da, prije negoli uopće ustanu, barem malo razgibaju prstiće, gležnjeve i zapravo razbude stopala. Posebno je to poželjno kod osoba koje već imaju neku bol ili napetost.

Za kraj, koje ste najveće životne lekcije naučili iz svoje priče i što biste poručili onima koji se trenutačno nalaze u sličnoj situaciji?

Najprije, naše tijelo stvoreno je za kretanje. Naposljetku, kretanje tj. vježbanje dovelo me do toga da nadmašim medicinske prognoze i oporavim se od tri izrazito zahtjevna operativna zahvata.

Drugo, odmor je jednako bitan kao i kretanje. Mene je zapravo izostanak odmora odmah nakon pojave deformacije i upale doveo do toga da mi se deformacija unutar tri mjeseca razvila kao što se nekima razvije kroz 20-30 godina.

Treće, naučiti slušati svoje tijelo. Da, treba imati povjerenja u stručnjake, ali s dozom kritičnosti. Vjerujem da je znanje moć i da što više mi sami znamo o sebi, ali i o opcijama koje imamo. Možemo odabrati i bolje stručnjake koji će nam biti podrška u procesu, bilo preventivnom ili terapeutskom.

Četvrto, moć igre jer je znanstveno dokazano da naš mozak bolje i brže uči kroz igru, tj. ako mu je zabavno. I stoga vjerujem da je od velikog značaja ne zaboraviti igrati se i uživati u aktivnostima koje nas vesele, koliko god godina imali. Čak i ako su nam trenutačne mogućnosti smanjene, uvijek postoji neki način, samo ga treba pronaći, prilagoditi i uživati u procesu (kao malo dijete).

Naposljetku, moć malih svakodnevnih akcija. Kroz dugotrajna tri oporavka više sam nego ikad uvidjela kako upravo te male svakodnevne akcije rade najveću promjenu, nabolje ili nagore, ovisno o tome koje akcije biramo svaki dan. Zato potičem ljude na to da pokušaju i s najmanjom akcijom. I onda kad shvate da ih je ta mala akcija relativno brzo dovela do oslobođenja od boli, osjećaj je neopisiv.

Pročitajte: “S 19 godina izvađeni su mi jajovodi, a uz pomoć medicinski potpomognute oplodnje, danas imam zdrave i sretne blizance”

Foro: Privatne fotografije, Instagram