ANSAMBL ANTIPHONUS vas poziva na koncert Going in Style

Ansambl Antiphonus će u nedjelju 10. veljače s početkom u 20 sati, pod ‘nebeskim’ svodom zagrebačke Crkve sv. Katarine, i uz pratnju brojnih instrumentalista, između ostalog Miroslava Kuzla, Ludmile Krivich, Tina Cugelja, Hrvoja Sironića, Vedrana Kocelja, Zvonimira Lazara, Pavla Mašića, Lee Sušanj i Izidora Erazema Grafenauera, izvesti drugi koncert iz tradicionalnog ciklusa Trinitas pod nazivom ‘Going in Style’.

Maestro Tomislav Fačini u najavi dočarava dašak glazbene atmosfere koja nas očekuje…

„Sjeti se, čovječe, da si prah… tko se toga ne  bi rado sjetio!

No očito je u ljudskoj naravi da, kad smo već prah, onako valjano uzemljeni i predano radeći  na agromelioraciji, oblikujemo svojoj zemnoj ljušturi trajnija boravišta, spomenike i mauzoleje. To nije loše kada su mauzoleji maštoviti i upućuju na ljepotu tragedije ljudske prolaznosti, iako češće grčevito nastavljaju s lažnim projekcijama baštinjenim iz nadzemnih dana.
Brojni muzikološki napori svjedoče o tome kako i glazba može biti spomenik. No, za razliku od mramora kamena i željeza, ona uvijek leti, baš kao ptice koje sudjeluju na nekim primitivnijim funeralijama, tamo gdje ljudi vole zemlju, jašu konje ili slonove, odijevaju se oskudno, migriraju sa svojim blagom i slušaju povazdan Bachova uglazbljenja protestantskih tekstova koji nas podjećaju da smo tek gosti na ovoj zemlji.

Leteći spomenik, to je nešto kao vatromet; nije namijenjeno sitničavom posjedovanju, nego da se probanči sa stilom i bez žaljenja. I još k tome ostaje na utjehu i okrepu nadolazećim naraštajima!

Purcellovu glazbu za pogreb kraljice Mary i pogrebne sentencije, izvedene i na skladateljevu pogrebu, s njegova dva čuvena lamenta, pripremili smo za vas uz Bachov motet OJesu Christ, mein’s Lebens Licht pisan za istovjetnu prigodu, i nekoliko moteta starijih majstora, Byrda i Gabrielija kako bismo što bolje upregnuli napetu i arhaičnu zvukovnu sliku truba, korneta, trombona, teorbe i orgulja koji se s glasovima stapaju u melem za dušu i uho, dok pepeo ostaje s prahom dolje, kao što na zagrebačkom krematoriju, u sjeni dimnjaka i metalnim slovima veli poetska sentencija Tina Ujevića: “Za let si, dušo, stvorena…“