Kad pogledate njezine fotografije, već na prvu dah vam stane! I to od uzbuđenja i pomisli da se ovo sami nikad ne biste usudili napravili.
Ali, Antonia Gašperov mlada je djevojka iz Šibenika kojoj upravo visine predstavljaju strast, mir, uzemljenje, ili kako bi sama rekla – meditaciju u pokretu. Inače po struci učiteljica razredne nastave, trenutačno živi i radi u Zagrebu, a nije teško za pogoditi da slobodno vrijeme provodi baveći se raznim aktivnostima poput highline, sportskog penjanja, planinarenja, žongliranja i arco yogom.
Disciplina kojom se ona bavi zove se highline i predstavlja hodanje po elastičnoj traci na visinama, a u nastavku nam je otkrila sve o tome – gdje vježba, kako je krenula s ovom aktivnošću, ali i koja je najduža linija koju je šetala. Iako biste na prvu možda rekli da je ovo sport koji je povezan s adrenalinom, sada smo otkrili da nije, već upravo suprotno – kod šetanja highline trebate u potpunosti smiriti svoj um, kontrolirati udah i izdah te se fokusirati na trenutak i osvijestiti svoje tijelo u prostoru.
Idemo najprije razjasniti – što je slackline, a što highline?
Slackline je disiplina hodanja po elastičnoj traci nategnutoj između dva stabla na visini od 0,5-1 m.
Highline je disciplina hodanja po elastičnoj traci (širine 2,5 cm) nategnutoj između dvije točke na visini na kojoj je potrebno osiguranje.
Slacklineom sam se počela baviti prije sedam godina. Nabavila sam od tate kamionsku gurtnu dugu 25 m i za vrijeme studentskih dana u Zadru, gotovo svaki sunčani i suhi dan zajedno s prijateljima vježbala sam hodanje po slacklineu u parku.
Moj prvi susret s highlineom bio je u Makedoniji 2016. godine. S obzirom na to da tada u Hrvatskoj još nije bila razvijena highline scena, zajedno s društvom sjela sam u svoj stari kombi i odvezla nas na penjačko-highlinerski meeting u Prilep (Makedonija).
Kad sam došla u Prilep i ugledala highline vezan između stijena, ostala sam bez daha. Jedva sam se čekala spojiti na liniju iako tada još nisam znala aposlutno ništa o highlineu. U Prilepu sam upoznala ekipu iz Slovenije koja mi je objasnila bitne korake za spajanje na liniju. Moj prvi izlazak na liniju izgledao je tako da sam se samo spustila u osiguravajući konop bez pokušavanja ustajanja. Mogu reći da taj put straha nije bilo jer ga je uzbuđenje nadvladalo.
Nakon povratka iz Makedonije, moja želja za highlineom je rasla. U međuvremenu sam saznala da postoji nekolicina dečki iz Zagreba koja se isto bavi slacklineom. Spojili smo se, a oni su s vremenom kupili svoju opremu i u Hrvatskoj se počeo postavljati highline na raznim lokacijama.
Moji prvi izlasci na highline izgledali su tako da bi se samo ustala, napravila nekoliko koraka i odmah nakon toga pala u pojas. Jednog vikenda, (krajem 2017. godine) u Zadru posjetila nas je ekipa iz Zagreba i postavili smo highline. Taj put sam prvi put prešetala highline dug 30-ak metara u cijelosti. Osjećaj je bio neopisiv, sreća me pratila tjedan dana nakon vikenda. Energija koju sam tada osjetila bila je toliko jaka i nešto iz mene vikalo je da želi još, još i još.
Od tog je puta znalo proći i po pola godine da ne odem na highline, moja vježba ovisila je o tome kad će netko i gdje postaviti highline. Prije tri godine kupila sam svoju opremu i počela postavljati highline te mogu reći da od tada aktivno treniram.
Slackline je generalno vrlo jednostavan i može ga postaviti bilo tko prateći upute proizvođača o postavljanju. Highline je disciplina koja je kompleksnija od slacklinea jer se izvodi na velikim visinama. Za postavljanje highline trake potrebno je znanje i iskustvo o korištenju opreme. Sva oprema koja se koristi za highline je atestirana i mora se pregledavati prije i nakon svakog korištenja. Oprema za highline podrazumijeva glavnu traku široku 2,5 cm koja je nategnuta između dva sidrišta te pomoćnu traku koja je otpuštena, prati glavnu i služi za dodatno osiguranje i stabilizaciju. Hodači na sebi nose penjački pojas u kojeg je uvezan osiguravajući konop. U slučaju gubitka ravnoteže padate u prazan prostor i hvata vas konop koji je spojen na dva aluminijska ringa koji prolaze kroz obje trake.
Gdje ti vježbaš, kupuješ opremu?
Highline vježbam gotovo svaki suhi vikend, najčešće u Rastokama s dečkom. Zajedno postavljamo liniju, motiviramo se i podržavamo.
Opremu kupujem preko webshopova raznih europskih proizvođača.
Koliko su ljudi kod nas upoznati s ovim disciplinama, gdje se mogu trenirati?
Slackline postaje sve popularniji u svijetu pa tako i u Hrvatskoj. Sve se češće može vidjeti ljude kako treniraju u parku. To je odličan način za provesti vrijeme aktivno sa društvom u prirodi. Uz to odlična je vježba za koordinaciju i ravnotežu. Highline scena također raste iako i dalje veći broj ljudi ostaje samo na slacklineu. U Hrvatskoj se trenutačno highlineom aktivno bavi oko 20-ak ljudi. Postoji nekoliko udruga koje organiziraju radionice i događaje na kojima se prezentira highline. Kroz takve radionice i događaje netko tko je savladao osnove na slacklineu može se u sigurnom okruženju i uz iskusno vodstvo okušati na visinama, tj. na highlineu.
Kako se osjećaš na takvim visinama, što ti, recimo, prolazi glavom?
Kad treniram na lokacijama koje su mi poznate, osjećam se opušteno i uživam u svakom novom koraku. Prilikom spajanja na linije na kojima do sada nisam bila ponekad osjećam strah pomiješan s uzbuđenjem. Kad uspijem otpustiti strah, osjećam se mirno i prisutno, mogla bi to opisati kao meditaciju u pokretu.
Ima li prisutnog i adrenalina?
Ljudi često highline povezuju s adrenalinom, ali moram napomenuti kako highline nije toliko adrenalinski sport. Zapravo, adrenalin bude prisutan prilikom spajanja na novu liniju, ali nikako ne pomaže pri šetanju. Da biste šetali highline trebate u potpunosti smiriti svoj um, kontrolirati udah i izdah te se fokusirati na trenutak i osvijestiti svoje tijelo u prostoru.
Za nekoga tko se prvi put susreće s ovime, koliko je sigurno, ima li opasnosti?
Za nekoga tko se prvi put susreće s ovim sportom najbolji put bio bi dobro savladati hodanje slacklinea u parku. Početnici nikako ne bi smjeli postavljati highline sami bez prethodnog iskustva. Bilo bi najbolje kad bi se obratili osobama koje imaju iskustva u tom sportu da ih provedu kroz osnove. Highline smatram jednim od sigurnijih extremnih sportova u kojima su ozljede rijetke jer se pada u prazan prostor. Ako se oprema redovito provjerava, pravilno koristi i postavlja, nema opasnosti da nešto pođe po zlu.
Tvoji planovi za budućnosti?
Želim se i dalje aktivno baviti ovim sportom jer mi pruža mir, otkriva nove prekrasne lokacije i povezuje s ljudima koji dijele istu strast prema sportu i prirodi. Želim pomicati osobne granice i rekorde u dužini prešetane linije te postavljati highline na brojnim lokacijama diljem Hrvatske. Na taj način želim motivirati druge da pomiču svoje granice, promovirati sport i zdrav način života te prirodne ljepote.
Gdje ste sve do sada postavljali highline trake u Hrvatskoj?
Tri godine zaredom u sklopu Seasplash festivala postavljali smo liniju na Martinskoj iznad mora, a u Rastokama iznad kanjona rijeke Korane gotovo cijelo ljeto hodamo po traci i atrakcija smo brojnim turistima. Postavljali smo linije i u raznim kanjonima, poput kanjona rijeke Bijele u Karinu kod Zadra, kanjona rijeke Čikole kod Šibenika i kanjona rijeke Mrežnice kod Slunja. Sudjelovala sam i na urbanim događanjima na kojima su linije bile postavljene u centru grada, kao što su Outdoor festival u Zadru i Urban meeting u Puli.
Bila sam i na prekrasnim lokacijama izvan Hrvatske kao što su kanjon Tijesno kod Banja Luke, Bohinjska Bela u Sloveniji, Prilep u Makedoniji Puerto de la Cruz na Tenerifima.
Vodila sam slackline radionice za djecu i odrasle u sklopu raznih festivala i događaja.
Najduža linija koju si prehodala?
Najduža linija na kojoj sam bila duga je 550 m, na 300 m visine u kanjonu Tijesno kod Banja Luke u sklopu festivala Drill and chill.
U glavi sam se suočavala s raznim strahovima jer sam se nalazila na ozbiljnoj visini. Moram priznati da me moj um pokušao uvjeriti da se vratim natrag, ali kad sam se sabrala i shvatila da sam sada tu i tko zna kad opet, polako sam počela otpuštati strahove. Trenutak kad sam ustala i počela šetati, osjećala sam se oslobađajuće. Udahom i izdahom kontorlirala sam svoje korake i osjećala se potpuno prisutnom u trenutku. Nalazila sam se u golemom otvorenom prostoru, ispred mene je bila linija kojoj nema kraja, a kroz odjeću mi je strujao vjetar koji me podsjećao na prolaznost svega. Gore, na visini, shvatiš koliko si malen.